NEŠTO se čudno događa sa suđenjem Anti Gotovini. Dok je tužiteljstvo iznosilo svoje dokaze i izvodilo svoje svjedoke, Gotovinini odvjetnici upravo su prštali optimizmom. Čak su smatrali da ne moraju iznositi obranu i gnjaviti svoje svjedoke da dolaze u Haag. Nego su, nakon što je tužiteljstvo reklo svoje, tražili da Sud odmah oslobodi njihovog branjenika.

Ali sada kada je na njih došao red da pred Tribunalom kažu što imaju, odjednom se sa svih strana navuklo toliko nervoze da je možeš, ako to nije neprilično kazati ovakvim povodom, rezati nožem. Novinar Jutarnjeg Gordan Malić iskopao je iz svojih izvora da je topničke dnevnike, o čijem misterioznom nestanku slušamo mjesecima, popalio sam Gotovina, a da je ostatak spaljen.

Još je intrigantnije da je po Maliću Gotovininu krađu provalila Haagu sama Vlada RH, što može biti shvaćeno da se generalu s Gornjeg grada šalje upozoravajuću poruku da pazi kako će se braniti u nastavku suđenja. Osim toga, time bi Vlada skinula s vrata napasnog glavnog tužitelja Sergea Brammertza, za kojega su prvi dojmovi govorili da je riječ o tihom i nekonfliktnom gospodinu. A ispade da je čovjek gori i od "strašne Carle".

Gotovinina obrana nije dosad pokazivala ni najmanju namjeru da "raskrinka" vrhovnika

Gotovina je smjesta naredio svojim odvjetnicima da tuže Malića, što je malo neobično, jer novinar precizno navodi hrvatska ministarstva koja su sastavila izvještaj o Gotovininoj krađi. Pa je bilo logičnije da je tužena Sanaderova vlada (odnosno "nepoznati počinitelji" iz nje), ili barem i Vlada i Malić. Ali Gotovina to nije napravio, jer očito još puno ovisi o Sanaderu da bi na prvi znak da je izigran reagirao prekomjernim granatiranjem Banskih dvora.

S druge strane, Gotovina je već u povodu telegrama sućuti poslije smrti Slobodana Miloševića pokazao da je na svoju ruku i da se ne da tek tako staviti na uzicu. Čak je, sjetite se, dao izjavu da on nije išao u rat 1991.-95. iz nekakve nacionalističke pomamljenosti prema bilo kome. I time dao na znanje da on ne želi sudjelovati u svojevrsnom sindikatu domovinske solidarnosti, koji postoji među hrvatskim optuženicima, ali i u cijeloj Hrvatskoj, od početka haškog sudovanja.

To čini zanimljivim, iako tko zna koliko točnim, spekulacije u istom tom provladinom Jutarnjem da je Gotovina spreman i "raskrinkati Tuđmana" ako bi time olakšao svoju poziciju (što može biti nova upozoravajuća poruka, ovaj put najzapaljivijim Tuđmanovim sljedbenicima, da kontroliraju pjenu na ustima). No Gotovinina obrana nije dosad pokazivala ni najmanju namjeru da "raskrinka" vrhovnika, nego samo dio njegovih podređenih, prvenstveno u policiji, Laušićevoj i Jarnjakovoj.

Reklo bi se da je Sanaderova vlada stvarno ozbiljno zabrinuta da se u Haagu ne dokaže nešto što će srušiti vladajuću sliku o Domovinskom ratu

Zato je ustrajno odbacivala optužbu o "udruženom zločinačkom pothvatu", što je i logično. Ta optužba potapa prvenstveno Tuđmana, ali i sve druge, uključujući Gotovinu, koji su po njoj krivi za sve što je napravio bilo koji sudionik tog "pothvata". Istinabog, to je toliko teško dokaziva optužba da nije prošla ni u slučaju "vukovarske trojke" (štoviše, jedan je i oslobođen). Zato se nagađa da je moguće da Sud i odustane od takve optužnice, što bi bitno olakšalo poziciju Gotovine, plus Čermaka i Markača, ali bi njih trojica morali za uzvrat nešto reći o ratnim planovima koje je Tuđman kovao sam ili s drugima (prvenstveno Miloševićem).

Tko će ga znati koliko su sve ove medijske spekulacije utemeljene, a koliko samo prenose dimne signale s Gornjeg grada. Zato se ostavimo nagađanja i vratimo se uvodno spomenutoj nervozi. Otkud ona? Pa, reklo bi se da je Sanaderova vlada stvarno ozbiljno zabrinuta da se u Haagu ne dokaže nešto što će srušiti vladajuću sliku o Domovinskom ratu. Mogu malo fasovati Gotovina, može čak i Tuđman, ali ta slika, ona nikako. Previše hrvatska vlast ovisi o manipulacijama njom da bi to dopustila.

Uostalom, koliko je ta slika u pozlaćenoj rami važna ne samo ovoj Vladi nego i onoj Račanovoj svjedoči to što je ova druga inicirala i posebnu deklaraciju u Saboru o Domovinskom ratu. Po njoj je on navodno čist kao dječja suza. Nema tu mrlje ni veličine točkice koju muha ostavi na bijeloj površini. Time je ta slika dobila malone snagu zakona, a propisivati  "istinu" o jednom ratu zakonom, to je zbilja apsurd da ti stane pamet.

"Hrvatska neće dopustiti da bude talac ni kradljivac topničkih dnevnika"

Ali to je i jamstvo da će Vlada učiniti sve, ugađati ali i priprećivati, samo da Gotovina ničim ne dovede u pitanje tu saborskom odlukom nametnutu dogmu. I, evo, kladimo se, da će u tome uspjeti. Samo, koliko još ovo šminkanje i ulickavanje nedavne prošlosti može prolaziti. Pa hrvatska politička klasa nema dovoljno pameti i talenta ni da uvjerljivo laže o tim događajima.

Da ima, ne bi zločin na Ovčari tretirala kao "nezapamćen genocid", a onaj poslije Oluje samo kao "pojedinačnu i nekontroliranu osvetu". I zato je krajnje djetinjasta izjava Ivana Šimonovića poslije najnovijih uzbuđenja oko Haaga da Hrvatska neće dopustiti da bude talac ni kradljivac topničkih dnevnika, ni Brammertza koji zbog toga sjedi za vratom.

E, moj ministre, lijepo si to rekao i najvažnije propustio. Najgore je biti talac lažno interpretirane povijesti. Stalno te to drži prikovanim za prošlost. I ne da disati ne samo tebi nego i tvojoj djeci i djeci njihove djece.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: AFP, ICTY, Damjan Tadić/Cropix