U TRAVNJU 1945. Adolf Hitler živio je u svijetu koji se urušavao brže nego što je bio spreman priznati. Sovjetska Crvena armija već je prodirala prema Berlinu, njemačka obrana bila je iscrpljena, a Treći Reich se raspadao na svim frontama. Ipak, u Führerbunkeru se još crtalo strelice po kartama, pomicalo nepostojeće divizije i izdavalo zapovijedi koje više nisu imale veze sa stvarnim stanjem na bojištu.

U tom kaosu jedno je ime postalo simbol posljednje Hitlerove iluzije: Felix Steiner, visoki časnik Waffen-SS-a. Hitler je od njega očekivao protunapad koji će zaustaviti sovjetsko okruženje Berlina. Taj napad nikada nije izveden.

Vojnik starog kova koji je završio u SS-u

Felix Martin Julius Steiner rođen je 23. svibnja 1896. u Istočnoj Pruskoj. Borio se u Prvom svjetskom ratu, a nakon rata ostao je vezan uz vojsku i desničarske paravojne krugove. U nacističkoj Njemačkoj postao je jedan od važnijih zapovjednika Waffen-SS-a, borbenog krila SS-a koje je režim predstavljao kao elitnu vojnu silu.

Steiner je bio jedan od časnika koji su sudjelovali u oblikovanju Waffen-SS-a kao moderne, pokretljive borbene formacije. Zapovijedao je postrojbama poput pukovnije Deutschland, divizije Wiking i III. SS oklopnog korpusa. Na Istočnom bojištu stekao je reputaciju sposobnog i tvrdog zapovjednika, ali njegova karijera ne može se odvojiti od činjenice da je služio u zločinačkoj organizaciji nacističkog režima.

Waffen-SS je nakon rata u Nürnbergu proglašen zločinačkom organizacijom, uz iznimke za one koji su bili prisilno mobilizirani i nisu počinili zločine. Postrojbe Waffen-SS-a sudjelovale su u brojnim ratnim zločinima i masovnim ubojstvima, osobito na Istočnom bojištu. Zato priča o Steineru nije priča o "viteškom generalu", nego o čovjeku koji je bio dio sustava nasilja, rasne politike i osvajačkog rata.

Hitlerova zapovijed iz bunkera

U drugoj polovici travnja 1945. Sovjeti su već probili njemačku obranu na prilazima Berlinu. Bitka za grad počela je 16. travnja, a 20. travnja, na Hitlerov 56. rođendan, sovjetsko topništvo počelo je granatirati njemačku prijestolnicu. Berlin je bio pred padom.

Hitler je 21. travnja naredio da se od raznih ostataka njemačkih jedinica formira takozvani Armijski odred Steiner. Ideja je bila da Steiner napadne sjeverno krilo sovjetskih snaga i olakša položaj Berlina. Istodobno je od drugih njemačkih formacija očekivan protunapad iz drugog smjera. Na karti je to moglo izgledati kao manevar koji zatvara sovjetske klinove. Na terenu je to bila fantazija.

Steiner nije imao snagu za takav napad. Njegove postrojbe bile su iscrpljene, nepotpune i sastavljene od raznih ostataka razbijenih jedinica. Nedostajalo je ljudi, goriva, topništva, oklopa i realne mogućnosti da se probije sovjetski pritisak. Ono što je Hitler zamišljao kao odlučujući udar zapravo je bila zapovijed vojsci koja više nije postojala u obliku u kojem ju je on vidio.

Dan kad je Hitler shvatio da nema spasa

Ključni trenutak dogodio se 22. travnja 1945. U bunkeru je Hitler čekao vijesti o Steinerovu napadu. Kada mu je rečeno da napad nije pokrenut, doživio je jedan od najpoznatijih slomova u posljednjim danima rata. Pred suradnicima je bijesnio, optuživao vojsku za izdaju i konačno priznao da je rat izgubljen.

Taj trenutak kasnije je postao poznat i široj javnosti, osobito zbog filma Der Untergang, u kojem je prikazan Hitlerov bijes u bunkeru. No iza filmske scene stajala je stvarna vojna činjenica: Steiner nije odbio izvediv napad iz neposluha, nego je znao da bi slanje njegovih ljudi u takvu operaciju bilo besmisleno.

Hitlerova reakcija otkriva koliko je nacistički vrh u posljednjim danima živio u raskoraku sa stvarnošću. Dok su sovjetske snage ulazile u predgrađa Berlina, on je i dalje očekivao da će nekoliko iscrpljenih formacija preokrenuti rat. "Steinerov napad" postao je tako simbol propasti režima koji je do kraja vjerovao u vlastitu propagandu.

Poslije rata: bez osude, ali ne i bez sjene

Steiner je nakon njemačke kapitulacije završio u savezničkom zatočeništvu. Istraživan je zbog ratnih zločina, no optužbe protiv njega nisu dovele do suđenja i pušten je 1948. godine. Kasnije je živio u Zapadnoj Njemačkoj, pisao knjige i bio povezan s krugovima bivših Waffen-SS časnika koji su pokušavali rehabilitirati sliku Waffen-SS-a.

Bio je i jedan od ljudi povezanih s HIAG-om, organizacijom bivših pripadnika Waffen-SS-a koja je desetljećima pokušavala prikazati Waffen-SS kao običnu vojsku, odvojenu od zločina nacističkog režima. Takva interpretacija danas se smatra povijesno problematičnom i apologetskom.

Felix Steiner umro je 12. svibnja 1966. u Münchenu. U povijesti je ostao zapamćen manje po svojim ranijim vojnim zapovjedništvima, a više po trenutku u kojem je Hitler u očaju čekao njegov napad. Taj napad nije mogao spasiti Berlin, nije mogao zaustaviti Crvenu armiju i nije mogao produžiti život režimu koji se već urušio.