PROŠLO je dugo vremena, preko 30 godina, ali još se dobro sjećam tiskovne konferencije - Andrija Rašeta, general Jugoslavenske narodne armije, uredno je pred kamerama objašnjavao ofanzivne aktivnosti JNA po Hrvatskoj time da su hrvatske snage zauzele odmaralište JNA, hotel u Kuparima.

Lik u odori okupatorske vojske drži tiskovnu konferenciju te agresiju, rat, slanje vojske, rušenje, ubijanje, sve što ide uz to, mirno objašnjava time što su se Hrvati odlučili preuzeti hotel gdje su visoki oficiri JNA provodili godišnji odmor.

Ovo rusko kukanje oko navodnog napada na Putinovu rezidenciju, koje je eto sada povod za ponovno valjda stoto odugovlačenje pregovora, samo je preslikavanje iste priče u drugom prostor-vremenu, drugog rata i drugog stoljeća. Rata koji po mnogome, pa i po ovome, podsjeća na naš Domovinski rat. Imamo Rusiju, agresora koji želi maznuti tuđi teritorij i imamo državu koja se brani, Ukrajinu.

Sada gledamo kako su se putinofili, ruski botovi, ali evo i Trump i brojne korisne budale ujedinile u šoku, pa kako su Ukrajinci mogli napasti "Putinovu rezidenciju"!

Vikendica agresorskog vođe nije pod zaštitom međunarodnog prava

Po svemu sudeći, kako stižu informacije, Ukrajinci nisu napali Putinovu rezidenciju. No, zaista, zašto je ne bi napali? Što je zabranjeno napasti agresorovu vikendicu?

Ukrajina je već četvrtu godinu pod ruskom agresijom. Rusija je ta koja svakodnevno šalje rakete i bombe na ukrajinske gradove. Rusija je ta koja sustavno razara ukrajinske stambene četvrti, energetske objekte, škole i bolnice. Rusija je, sjetimo se, u srpnju 2024. napala i razorila dječju bolnicu u Kijevu.

Sada je, u tom ratu, dijelu svijeta problem, ni manje ni više, nego Putinova vikendica. Ne govorimo o napadu na Kremlj, o nekom pokušaju udara na rusko političko središte. Govorimo o jednoj od brojnih državnih rezidencija Ruske Federacije. O objektu koji je simbol luksuza, moći i izdvojenosti političke i vojne elite, a ne nikakvo mjesto pod zaštitom međunarodnog prava, kakve su primjerice bolnice.

Stvara se emotivna propagandna priča

Na sceni je propaganda. Personalizirano. Emotivno. Napad na Putinovu rezidenciju! Kao da je netko bacio kamen na nečiju obiteljsku kuću, u spavaću sobu usnulog bračnog para, a ne hipotetski pogodio državni objekt zemlje koja već četiri godine vodi agresorski rat.

Taj jezik nije slučajan. Cilj mu nije informirati, nego preokrenuti uloge: agresora pretvoriti u žrtvu, a napadnutoga u bezobzirnog nasilnika. Odjednom se više ne govori o raketama koje padaju po Kijevu, nego o "rezidenciji". O parkovima, vilama, vikendima.

Takve rezidencije uostalom postoje u svakoj državi. I mala Hrvatska ima nekoliko državnih objekata koje bi se moglo nazvati "Plenkovićeva rezidencija" ili "Milanovićeva rezidencija". Nitko ih tako ne zove, jer svi znamo da se radi o državnoj imovini, službenim objektima i protokolarnim lokacijama.

Zamislite onda koliko takvih objekata ima Rusija, država koja se prostire preko trećine globusa i čiji je politički sustav već stoljećima izgrađen na kultu moći i izdvojenosti elite. Koliko imaju još od careva pa preko Staljina državnih dača, odmarališta, vikendica i rezidencija…

Ali propaganda ne voli brojke ni kontekst. Ona voli riječi koje izazivaju emociju. "Putinova rezidencija" zvuči kao napad na osobu. Kao atentat. I tako se, gotovo neprimjetno, briše osnovna činjenica: Ukrajina nije napala Rusiju – Rusija je napala Ukrajinu. Makar eto, čini se da napada nije ni bilo.

Moralno zgražanje nad mogućom štetom na praznoj zgradi

Moralno zgražanje nad mogućom štetom na jednoj praznoj rezidenciji nije ništa drugo nego perverzna zamjena teza. Dok se djeca izvlače iz ruševina bolnica, dio svijeta se uzrujava nad hipotetskom sudbinom vikendice čovjeka koji je taj rat započeo. Koji čak i nije u toj vikendici.

Zamislite da su se, pred kraj Drugog svjetskog rata, Nijemci službeno bunili jer se američki vojnici fotografiraju, piju i slave u Orlovom gnijezdu, onoj zgradi uklesanoj visoko u bavarskim Alpama, iznad Berchtesgadena. Gledali smo filmove i fotografije kako se tamo odmaraju Hitler i njegovi najbliži suradnici. Opušteni, nasmijani, daleko od rata koji su pokrenuli.

Zamislite priopćenja Trećeg Reicha o "skandaloznom skrnavljenju Führerove rezidencije", o "napadu na simbol njemačke državnosti", o "ugrožavanju mira dok Berlin traži pregovore". Zamislite moralne lekcije o tome kako se u ratu ipak mora poštovati nečija vikendica u planinama. 

Da su Nijemci 1945. pokušali igrati na kartu Orlovog gnijezda, povijest bi ih ismijala. Kada se danas igra na kartu "Putinove rezidencije", dio svijeta na to nasjeda. I to je cijela poanta propagande: promijeniti temu, zamagliti odgovornost i natjerati publiku da se brine za vile dok gradovi gore.

Infrastruktura nove propagande

To je razlika između 1945. i 2025. Danas nemamo samo službenu propagandu, nego i njezinu civilnu infrastrukturu. Danas imamo "zabrinute građane". Danas imamo "majke dvoje djece koje samo žele mir", koje se, slučajno, javljaju preko ruskih VPN-ova i ostavljaju tisuće identičnih poruka. Danas imamo korisne budale koje "ne vjeruju sistemu" i koje očajnički traže bilo kakvo opravdanje za rusku agresiju, jer je priznati istinu ipak teže nego podijeliti laž.

Po svim informacijama - Ukrajina nije napala Putinovu vikendicu. A i da jest, koga briga? Ukrajina se ima pravo braniti. To pravo joj daje Povelja UN-a. Onih istih Ujedinjenih naroda kojih je Ukrajina država osnivač, dakle od 1945. godine. A ako Rusija želi mir, može ga dobiti u jedan dan, jednostavno prestane napadati drugu državu. Putin to može riješiti za sat – pa on je vrhovni zapovjednik ruske vojske!

A nama na kraju ne ostaje čuđenje, nego užasnutost. Ne nad ratom, rat je uvijek prljav, znamo mi u ovim krajevima to jako dobro, nego zgražanje nad svijetom u kojem je postalo normalno raketirati civile i bolnice, a skandalozno dovesti u pitanje sigurnost agresorove vikendice. Svijetom u kojem se pregovori prekidaju zbog propagandnih konstrukcija, u kojem se agresor i žrtva izjednačuju radi lažne "ravnoteže", a online žuč se izlijeva na žrtvu jer se usudila dirnuti simbol luksuza onoga koji je rat započeo.

To nije pacifizam. To nije briga za mir. To nije ni neutralnost. To je moralni bankrot. To je suučesništvo. Suučesništvo u ruskom zločinu.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala