PORUKA premijera Andreja Plenkovića da Hrvatska unatoč pandemiji koronavirusa ima "gotovo pa normalan način života" još je jedan pokušaj širenja optimizma iz Banskih dvora.

Za razliku od premijera, ekonomski analitičari kažu da smo daleko od normalnog života, a poduzetnici, posebno oni kojima je novi lockdown zatvorio poslovanje, ljuti su i kažu da je pitanje koliko će ih uopće opstati. Točno je, poručuju ekonomisti, da nam se u ovoj krizi, izazvanoj pandemijom koronavirusa, nije ponovio recept nestašica i visoke inflacije, kakav smo imali prilike gledati u krizama ranijih desetljeća, ali tvrditi da se živi "gotovo pa normalno" jednostavno ne drži vodu. Prije bi se moglo reći da živimo u prividu normalnosti, a da nam ekonomija diše na škrge, dok se koronakriza, koju su još lani mnogi usporedili s Domovinskim ratom, nastavlja i u ovoj godini, a u nekim elementima čak i intenzivira. 

Plenković pokušava širiti optimizam, ali stvarnost ga demantira

Plenković je, podsjetimo, nakon sjednice vrha HDZ-a u ponedjeljak ocijenio da Hrvatska u koronakrizi ima skoro pa normalan način života. Ta njegova poruka odnosi se ponajprije na epidemiološke mjere s obzirom na to da je premijer istaknuo kako je epidemiološka situacija u mnogim drugim europskim zemljama, poput Portugala, znatno teža od one u Hrvatskoj iako te zemlje imaju čvršći lockdown od onog u kojem se mi nalazimo posljednja dva mjeseca. No iz toga izvlačiti zaključak da živimo "gotovo normalno" jednostavno ne stoji, a to potvrđuju i brojni ekonomski pokazatelji. 

Prije svega, hrvatsko je gospodarstvo u prošloj godini doživjelo strahovit pad. Konačnih podataka za prošlu godinu još nema, no ovdje je dovoljno podsjetiti na podatke državne statistike prema kojima smo u prvom tromjesečju prošle godine imali rast gospodarske aktivnosti u odnosu na isto razdoblje godinu ranije od zanemarivih 0.2 posto, dok smo u drugom i trećem tromjesečju imali najveće stope pada BDP-a u novijoj hrvatskoj povijesti, i to 15.4 posto u drugom tromjesečju i 10 posto u trećem kvartalu. 

Prema jesenskim prognozama Europske komisije, Hrvatska je u 2020. godini mogla računati na pad BDP-a od čak 9.7 posto. Koliko je točno naše gospodarstvo potonulo u prošloj godini, vidjet ćemo uskoro, kada DZS objavi podatke, ali već sada je jasno da je taj pad bio brutalan i da se nastavlja i u ovoj godini, barem u prvom, a možda i u drugom kvartalu. Sve će, naime, ovisiti o stanju s pandemijom koronavirusa. Kako god, Hrvatsku je koronakriza bacila na dno. Naime, prema prognozama međunarodnih institucija, upravo će hrvatska ekonomija najviše među tranzicijskim zemljama stradati pod teretom koronakrize s obzirom na to da previše ovisimo o uslugama, a posebno turizmu, dakle, djelatnostima kod kojih je koronakriza ubrala najveći danak. U takvim uvjetima čak i razmjerno skromna stopa rasta BDP-a od 2.9 posto, koliko je iznosila 2019. uoči koronakrize, danas djeluje samo kao podsjetnik na neka bolja, drukčija i "normalna" vremena.  

Dnevno se zatvaraju deseci malih tvrtki

Udar korone na hrvatsko gospodarstvo donio nam je i dva lockdowna: prvi, potpuni, na proljeće, kada je ekonomski život u zemlji praktično zaustavljen, i drugi, zimski, ograničeni, koji još uvijek traje. Posljedica koronakrize je i prepolovljena turistička sezona u prošloj godini, ali i sve izraženiji val zatvaranja tvrtki s kraja prošle i početka ove godine, posebno u segmentu ugostiteljstva i sličnih djelatnosti vezanih uz turizam. 

"Dnevno dobivam 20 do 30 poruka poduzetnika koji mi kažu da su odlučili zatvoriti tvrtke ili najavljuju da će to učiniti jer više ne mogu", kaže za Index suosnivač i predsjednik udruge Glas poduzetnika Hrvoje Bujas. 

Nezaposlenost raste

Posljedica toga je i rast nezaposlenosti iako je vlada taj rast pokušala spriječiti uvođenjem potpora za očuvanje radnih mjesta. Izostale su, međutim, kako upozoravaju poduzetnici, konkretnije mjere usmjerene na očuvanje samih tvrtki pa mnogim poduzetnicima nije ni preostalo drugo nego da ili radnike drže na minimalcu, koji im (sa zakašnjenjima) isplaćuje država, ili da unatoč državnim potporama jednostavno stave ključ u bravu i radnike pošalju na burzu rada. 

Početkom veljače ove godine na burzi rada bilo je prijavljeno, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), gotovo 166.000 ljudi, dok ih je krajem prošle godine bilo nešto manje od 160.000. Krajem 2019. godine - dakle, uoči koronakrize - na burzi rada je, prema podacima HZZ-a, bilo nešto manje od 132.000 ljudi. To znači da se samo u ovoj godini ukupan broj nezaposlenih povećao za nešto manje od 6000, dok je tijekom cijele prošle godine ukupan broj nezaposlenih porastao za preko 28.000. 

Naravno, to nisu prave brojke ljudi koji su u koronakrizi ostali bez posla budući da je dio nezaposlenih u međuvremenu pronašao novi posao. Ipak, već i iz ovih podataka je jasno da je koronakriza u velikoj mjeri utjecala na hrvatsko tržište rada i da nastavlja pogoršavati situaciju na njemu. 

Hrvoje Bujas: Imamo dvije Hrvatske, Plenković je u prvoj i njemu je dobro 

Zahvaljujući državnim potporama za očuvanje radnih mjesta, prosječna razina plaća u Hrvatskoj lani se nije značajnije mijenjala. U dijelu privatnih tvrtki je, doduše, došlo do korekcije plaća i u ovoj se godini očekuje ubrzanje tog procesa, no u javnom sektoru nije. Bujas smatra da je to samo još jedan dokaz teze o postojanju dvije Hrvatske. 

"Imamo dvije Hrvatske  - jednu koja ima sigurne plaće i kojoj je uglavnom dobro, i drugu koja je na minimalcu i na koljenima. U onu prvu Hrvatsku spada birokracija u javnom sektoru, pa tako i Plenković. Iz nje isključujem liječnike, medicinske sestre, vatrogasce i ostale koji su se iskazali i u koronakrizi i u potresima i koji zaslužuju i veće plaće od ovih kakve imaju. U ovoj drugoj Hrvatskoj su tvrtke koje su ostale bez prometa ili im je on znatno smanjen pa jedva preživljavaju ili ni to. Kada imate takvu situaciju, onda shvaćate zašto sit gladnome ne vjeruje", poručuje Bujas. 

Reformi i dalje nema 

Priča o dvije Hrvatske zapravo nas ponovno vraća na prošlu recesiju. I tadašnje vlade, kako HDZ-ove tako i SDP-ove, hvalile su se da su napravile sve što su mogle da nas izvuku iz krize. No činjenica je da su izbjegle reforme i jednostavno prepustile da nas same okolnosti izvuku iz krize. To se na kraju i dogodilo: na valu oporavka naših vodećih vanjskotrgovinskih partnera i zahvaljujući ulasku u EU i mi smo nakon šest teških godina uspjeli izaći iz recesije. Ipak, kako u razdoblju dobrih godina nismo proveli gotovo nikakve reforme, u novoj smo krizi ponovno potonuli i sada grebemo po dnu. 

Kako sada stvari stoje, ni sada ne treba očekivati značajnije reforme. U svakom slučaju, Hrvatska će i dalje imati ekonomiju u kojoj će utjecaj države na ekonomska kretanja biti velik, čak i presudan, u kojoj će članstvo u komorama (do daljnjega) biti obavezno i koja će imati 21 županiju, 128 gradova i 428 općina (pri čemu je Grad Zagreb istodobno i grad i županija), dok će administrativni aparat bujati. Ne čudi stoga što analitičari već mjesecima poručuju kako nam i ova kriza otkriva slabe točke. 

Vedrana Pribičević: Nema govora o skoro normalnom

"Podaci Googlea o mobilnosti nikako ne idu u prilog tome da živimo gotovo normalno. Ako pogledamo Mobility Report u zadnjih mjesec i pol, jasno je da je prisutnost ljudi u maloprodaji i rekreaciji na skoro pola svoje bazne vrijednosti, kao i prisutnost u javnom prijevozu. Dodatno se smanjilo i boravljenje u parkovima. Jedino se za 10 posto povećalo boravljenje u kući. Dakle, nema govora o skoro normalnom", naglašava za Index Vedrana Pribičević iz Zagrebačke škole ekonomije i managementa. 

Dodaje kako se ponašanje ljudi u ovakvim uvjetima može nazvati kriznim. Građani se, naime, boje mogućnosti zaraze koronavirusom pa i sami smanjuju društvene kontakte, a na to ih prisiljavaju i epidemiološke mjere.

Građani se ponašaju krizno: Manje troše i više štede

Krizno ponašanje građana vidi se i po padu potrošnje i okretanju štednji. Podaci DZS-a pokazuju da je promet u trgovini na malo lani pao 5.8 posto u odnosu na godinu ranije. Pad prometa u maloprodaji bio je izražen i u prosincu, mjesecu u kojem potrošnja uobičajeno raste. Ipak, prošle godine u prosincu promet u trgovini na malo bio je 3.2 posto manji nego u prosincu 2019. Analitičari Raiffeisena to objašnjavaju rastom neizvjesnosti, slabijim raspoloženjem potrošača i snažnim padom prodaje novih automobila te izostankom snažnije blagdanske potrošnje. 

Posljedice takvih kretanja u gospodarstvu itekako se vide i u državnim financijama. Dok smo 2019. godinu zaključili s proračunskim viškom u iznosu od 0.4 posto BDP-a, projekcije Ministarstva financija govore da smo u 2020. imali proračunski manjak od čak osam posto BDP-a. Istodobno, javni dug, kojim se krpaju proračunske rupe, bilježi snažan rast: krajem 2019. godine njegova je vrijednost iznosila 72.8 posto BDP-a, a lani je, prema dostupnim podacima, dosegla 87.3 posto BDP-a. 

Sve su manje šanse za brzi oporavak u ovoj godini

Godina u koju smo zakoračili za sada ne ulijeva optimizam i ostavlja otvorenim pitanje ostvarivosti prognoza o brzom oporavku. U Bruxellesu, primjerice, očekuju da će hrvatsko gospodarstvo u 2021. rasti po stopi od 5.7 posto, dok u vladi očekuju rast od pet posto. No te su prognoze rađene na temelju podataka prije jesenskog vala pandemije koronavirusa, kada se još činilo da imamo šanse u ovoj godini brzo se odlijepiti od recesijskog korona-dna. U takav optimističan scenarij vjeruje sve manje ekonomista, koji upozoravaju da će koronakriza ostaviti trajnije i teže posljedice kako na hrvatsko tako i na ostala gospodarstva, a da će oporavak u ovoj godini biti sporiji nego što se ranije mislilo. Naravno, i tu će sve ovisiti o uspješnosti stavljanja pandemije pod nadzor, o čemu izravno ovisi i ovogodišnja turistička sezona. 

"Situaciju u kojoj živimo mogli bismo nazvati normalnom s obzirom na pandemiju i restrikcije. Činjenica je da su dućani dobro opskrbljeni i da u njima ništa ne fali, nemamo inflaciju kao u vrijeme rata ili restrikcije struje kao početkom 80-ih godina prošlog stoljeća. No s druge strane, činjenica je i da zbog epidemiološke situacije i Hrvatska, kao i druge europske države, mora subvencionirati ljude i poduzeća kako bi premostila velik pad BDP-a. Dok se epidemiološka situacija ne dovede pod kontrolu, neće biti mjesta za povratak u normalu. Nadajmo se da će se to dogoditi kada se riješi problem s cjepivom", ističe za Index makroekonomist Goran Šaravanja. 

Čeka nas još jedna teška i izazovna godina

Drugim riječima, nakon loše 2020. Hrvatsku čeka još jedna vrlo izazovna i teška godina. Oporavak bi u njoj trebao početi, no otvoreno je pitanje kada i kojom dinamikom, kao što je još uvijek otvoreno pitanje kako će se razvijati stvari s koronavirusom. Poticaj oporavku u ovoj bi godini svakako trebalo dati građevinarstvo, kako zbog obnove u potresima pogođenim područjima tako i zbog provedbe projekata EU. 

Međutim, do početka oporavka i građani i tvrtke nekako moraju preživjeti. U osnovi radi se o kupnji vremena, razdoblju u kojem nećemo živjeti normalno, na način na kakav smo navikli, nego s brojnim restrikcijama i preprekama.