Puljak objasnio zašto bismo se više trebali bojati čokolade nego terorista

Puljak objasnio zašto bismo se više trebali bojati čokolade nego terorista
Foto: Our World in Data, Vjeran Žganec Rogulja/Pixsell

POZNATI hrvatski znanstvenik Ivica Puljak, jedan od čelnih ljudi stranke Pametno, za vikend je objavio status na Facebooku koji se može shvatiti kao njegov komentar na najnoviju eksploziju antiimigrantske histerije koja se posljednjih dana širi Hrvatskom.

U njemu naš fizičar ističe da bismo se više trebali bojati čokolade nego terorista. Kao argument u prilog toj tezi priložio je grafiku stranice Our World in Data koja pokazuje koliko smrti uzrokuju različiti čimbenici, od prirodnih katastrofa, terorizma, požara i neishranjenosti do alkohola, prometnih nesreća, zagađenog zraka i tumorskih bolesti (grafika dolje).

Kako bi ilustrirao koliko je strah od terorizma preuveličan, ukazao je na činjenicu da od dijabetesa umire čak 100-tinjak puta više ljudi. Naime, prema prikazanoj grafici, u 2016. u svijetu je udio ljudi koji su poginuli u terorističkim napadima bio 0,06 % dok je udio umrlih od dijabetesa bio 5,83 %. Zanimljivo je pritom primijetiti da je prema istoj stranici od terorizma u SAD-u i u Njemačkoj u 2016. umrlo manje od 0,01% ljudi. U Iraku je taj postotak značajno veći, čak 5,36%.

U namjeri da svojem statusu da šaljiv ton, Puljak je ustvrdio da je čokolada mnogo opasnija od terorizma.

Strah od drugačijih i ljubav prema slatkom

Neki komentatori na Facebooku ukazali su na određene probleme u metodologiji kojom je stvoren ovakav zaključak. Primjerice, istina je da su teroristički napadi događaji koji mogu značajnije varirati od godine do godine. U američkoj statistici tako bi posebno odskakala 2001. kada su izvršeni napadi zrakoplovima u SAD-u u kojima je poginulo oko 3000 ljudi.

No takvi su kritički osvrti promašili bit Puljkovog statusa u kojem je on spretno i sretno adresirao problem triju važnih evolucijskih prilagodbi koje u suvremenom svijetu više nemaju isti značaj kakav su imale u davnoj prošlosti.

Prva je prilagodba ta da ljudi slatko doživljavaju kao vrlo privlačan okus. Razlog tome je to što su slatki, zreli plodovi bili važan izvor šećera, a time i dragocjene energije za tijelo. Mogli bismo reći da nam je nešto slatko baš zato što je korisno.

Druga prilagodba je to da smo razvili odbojnost i strah prema svemu što bi moglo biti izvor opasnosti. U davnoj prošlosti to su, između ostalog, bili i pripadnici drugih naroda, drugačijeg izgleda, vjere, plemena i kulture koji su često bili pljačkaši, neprijatelji, osvajači, prenositelji zaraznih bolesti i sl.

Treća prilagodba je to da smo se u davnoj prošlosti, kada smo živjeli u malim lovačko-sakupljačkim zajednicama u kojima smo dobro poznavali uglavnom sve pripadnike skupine i sav okoliš u kojem smo se tijekom života kretali, prilično često mogli sa zadovoljavajućim uspjehom oslanjati na tzv. heuristički proces mišljenja koji se temelji na osjećajima, predrasudama, nagađanjima i stereotipima. Takvo razmišljanje još se naziva prečacima uma, a koristi se nesvjesnim pravilima za preoblikovanje kompleksnih problema u jednostavnije te u gotovo automatske operacije. Zahvaljujući heuristici, ne moramo duboko razmišljati svaki put kada se pojavi problem, što nam je u jednostavnijem svijetu često moglo spasiti život.

No dok su nam ove prilagodbe i sklonosti do danas ostale duboko usađene, svijet se značajno promijenio tako da su one u velikoj mjeri postale kontraproduktivne.

Tako su nam danas proizvodi puni šećera vrlo lako dostupni, osobito u obliku slatkiša i brze hrane, a kako istovremeno trošimo mnogo manje energije zbog suvremenog transporta i tehnologije, šećer nam se od važnog prijatelja pretvorio gotovo u neprijatelja.

Također, u suvremenom svijetu postalo je očito da od kontakata i suradnje s pripadnicima drugih rasa i civilizacija imamo brojne koristi, od genetske raznovrsnosti do bogatstva znanja i kulture.

Konačno, suvremen svijet, ljudi, odnosi i okoliš u kojem se krećemo postali su previše složeni da bismo se prečesto mogli oslanjati na heuristiku. Danas je mnogo korisnije i važnije odluke temeljiti na logici, podacima i statistikama nego na predrasudama ili stereotipima.

Puljak: Htio sam potaknuti ljude da misle i raspravljaju

Puljak je svojom objavom očito htio ukazati na taj problem. U razgovoru za Index objasnio je da mu nije bila namjera ozbiljno uspoređivati rizik čokolade s prijetnjom terorista.

''Glavni razlog zbog kojeg sam objavio ovu usporedbu na Facebooku bio je da ljude potaknem na razmišljanje o prioritetima, kako o onima u vlastitim životima tako i o onima u političkom i društvenom životu'', rekao je Puljak kojeg smo zatekli na putovanju od Splita prema Zagrebu.

''Naravno, namjerno sam malo pretjerao kako bih ljude zaintrigirao i potaknuo ih da razmišljaju o podacima i brojevima, a ne samo na temelju osjećaja. Evolucija je u nas ugradila razne korisne osjećaje od kojih je jedan od najsnažnijih strah. No mnogi osjećaji straha bili su primjereniji davno u našoj evolucijskoj povijesti kada smo bili izloženi raznim opasnostima, kada smo lutali po stepama i borili se s raznim divljim životinjama i suparničkim plemenima. Danas živimo u mnogo sigurnijim vremenima u kojima su mnoge opasnosti smanjene ili su čak prestale postojati. Stoga danas trebamo gledati brojke i promišljati koje bi nam opasnosti trebale biti na vrhu prioriteta. Kada ih pogledamo, vidimo da se puno više trebamo bojati kardiovaskularnih bolesti, zagađenog zraka i nezdrave, brze hrane nego divljih životinja ili pak pripadnika nekih drugih naroda i terorista. To je, među ostalim, važno i zbog toga što se suočavamo s izborima u odlukama u što bismo trebali ulagati, kako financijska sredstva tako i naše emocije i mozgove. Trebamo odlučiti je li važnije ulagati u zdravlje ili u širenje straha i zaštite od imigranata'', pojasnio je.

Šire nekršćanski strah, a predstavljaju se kao kršćani

Puljak priznaje da je to pojednostavljena slika te da je kontraproduktivno praviti se da problemi koje može donijeti loša integracija imigranata uopće ne postoje. No isto tako upozorava da je širenje antiimigrantske histerije zloćudna, oportuna igra političara na slabosti naše evolucijske prilagodbe. Osobito kada se to radi na temelju lažnih podataka kao što je to danas nerijetko slučaj.

''Ne treba ignorirati probleme i biti naivan, no ne trebamo se ni svega bojati. Naročito ne treba širiti strahove kakve je potaknula najnovija kriza oko imigranata, a koje potiču političari s desne strane političkog spektra. Budući da je uglavnom riječ o ljudima koji se izjašnjavaju kao veliki vjernici, čovjek bi od njih očekivao da će biti puno blaži, dobrohotniji i tolerantniji, kako to nalaže kršćanstvo. Zapravo sve velike religije uče da čovjek treba biti dobronamjeran prema svim ljudima, bez obzira na njihovu pripadnost. Poznate su priče iz Biblije, kao što je ona o dobrom Samarijancu koji je pomogao ranjenom, nepoznatom čovjeku iako je bio pripadnik drugog naroda. Također je poznata priča o tome kako je Isus izliječio slugu Rimljanina iako je on bio pripadnik nacije koja nije bila naročito cijenjena u njegovoj zemlji. Nažalost, upravo su konzervativni političari, deklarativni vjernici, najglasniji promotori straha od drugih i drugačijih'', rekao je Puljak i za kraj još pojasnio zašto baš čokolada.

''Budući da uglavnom svi vole čokoladu, pa i ja sam, odlučio sam usporediti statistički rizik od pretilosti i dijabetesa s rizikom da nas ubiju teroristi. Smatrao sam da ću tako privući i potaknuti veći broj ljudi na razmišljanje. Ideja mi je bila da stvari predstavim kroz šalu, ali i da potaknem ozbiljnu diskusiju koja se konačno i razvila.''

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara