PREDSJEDNICA Republike Hrvatske ranom je zorom krenula iz Zagreba u državnički posjet Zagrebu. Kruna je to njene višegodišnje turneje tijekom koje je predsjednica Hrvatske posjećivala Hrvatsku. Gotovo da nema kutka Hrvatske koji Kolinda Grabar-Kitarović nije posjetila i blagoslovila svojom prisutnošću. Na koncu je na red došao i Zagreb.

Zagrepčani su ignorirali posjet predsjednice iako je potegla s dalekog Pantovčaka

Predsjednici nije bilo teško potegnuti iz Zagreba u Zagreb da bi konačno saznala kako Zagrepčanke i Zagrepčani žive. No njeni sugrađani su se umorili čekajući da ih posjeti predsjednica pa su predsjedničin dolazak ignorirali. Od Trga bana Jelačića, Radićevom, preko Krvavog mosta, pa sve do kraja Tkalčićeve ulice, predsjednica je uzalud šetala tražeći kakvog građanina ili građanku s kojima bi se rukovala, izljubila ili fotografirala. Nesvjesni kakvu im čast ukazuju Zagrepčani i Zagrepčanke, indiferentno su ispijali svoje kave na februarskom suncu.

“Svi su na poslu”, pomalo razočarano je rekla predsjednica zaključujući posjet Zagrebu.

Najveći problem Zagreba su - grafiti i fasade

No, dolazak nije bio sasvim besmislen. U društvu USKOK-ovog optuženika i gradonačelnika Zagreba Milana Bandića predsjednica je krenula u samo srce zagrebačkih problema – u gradsku upravu. Tamo je shvatila da su grafiti najveći zagrebački problem, a ne to što je u Zagrebu svaka investicija triput skuplja nego u drugim dijelovima Hrvatske jer se mora namiriti razgranata mreža kumova. Osim grafita, predsjednica je precizno detektirala još jedan gorući zagrebački problem.

“Fasade u centru grada bi mogle biti malo šarenije, ne previše. Da budu u skladu sa secesijskim stilom. Ne treba sve biti samo sive i smeđe boje”, zaključila je kunsthistoričarka i urbanistica privremeno angažirana na radnom mjestu predsjednice Republike.

Predsjednica kaže da na ulicama Zagreba nema beskućnika. Valjda se ne vide iz blindirane limuzine

Pohvalila je zagrebačkog gradonačelnika što u Zagrebu po ulicama nema beskućnika. To, naravno, nije istina. U Zagrebu ima beskućnika što vidi svatko tko bez blindiranih limuzina, policijske pratnje, rotirki i rabijatnih tipova sa slušalicama u uhu posjeti središte grada. Beskućnici su tu, ali predsjednica ih nije vidjela jer ne zalaze u Bandićevu gradsku upravu, tehnološki park, pametne sobe ili zlatarne.

Za njih su ta vrata zatvorena i ne čeka ih, kao što je nju i Bandića čekao, zlatni i koraljni nakit na dar. Dobila je predsjednica licitarsko srce za rever, ogrlicu i naušnice od zlata i koralja. A nije morala ni novčanik izvaditi tako da se može reći da je sasvim dobro prošla u  Zagrebu.

Nedostajali su samo izljevi obožavanja na kakve je predsjednica navikla u manjim sredinama

Jedino što je nedostajalo bili su izljevi obožavanja na kakve je navikla. Stručne službe ureda predsjednice i ureda gradonačelnika nisu se pobrinule da nabave jednog jedinog Zagrepčanina ili Zagrepčanku koji bi se predsjednici bacio u zagrljaj, isukao mobitel i zamolio za selfie. A državnički posjet bez selfieja je, kao što svi znamo, potpuna propast.

Direktoricu Turističke zajednice Martinu Bienefeld zato je dopalo da iskaže dužnu poniznost pred predsjednicom. Čak je dvaput Bienenfeld kleknula pred Kolindom. Drugi je bio toliko dubok da je najlonskim čarapama prijetila ozbiljna opasnost od granitnih kocaka u Radićevoj ulici. Ali mala je to cijena. Jednom predsjednica Hrvatske dolazi iz Zagreba u Zagreb.

"Porez na bedake" kao savršena metafora predsjedničinog mandata

Zagreb je predsjednici na srcu, jednostavno ga obožava, i zato nije ni čudo da želi da bude još ljepši.

Zapelo joj je za oko neuređeno potkrovlje u Tkalčićevoj ulici koje jako nagrđuje njenu turističku idiličnost. Predložila je Bandiću da donese odredbu kojom bi se vlasnike obavezivalo da svoju imovinu urede u skladu s gradskim ukusom.

“Ako to ne naprave, može to napraviti grad i naplatiti im”, rekla je mudro predsjednica.

“To se zove porez na bedake”, odvratio joj je gradonačelnik saževši u jednoj rečenici cijelo predsjednikovanje Kolinde Grabar-Kitarović.