Hrvatske rijeke ostaju bez vode. Što nas čeka do kraja ljeta?
DOK SE EUROPA prži na novom toplinskom valu, nedostatak vode postaje problem čak i ondje gdje smo navikli vjerovati da je ima u izobilju.
Gase se nuklearke
U Francuskoj su zbog previsoke temperature rijeka i niskih vodostaja privremeno zaustavljeni nuklearni reaktori Golfech 2 i Chooz 2, dok su drugi smanjili proizvodnju.
Rumunjska elektrana Cernavodă ostala je bez jednog reaktora, dok je proizvodnja drugog ugrožena. Zbog problema u energetskom sustavu vlast je proglasila izvanredno stanje.
Mađarska se priprema potpuno zaustaviti nuklearnu elektranu Paks, koja inače proizvodi gotovo polovicu njezine električne energije.
Problem nije u tome što nuklearne elektrane ne mogu raditi na vrućini, nego u vodi koju koriste za hlađenje. Kada je u rijeci nema dovoljno ili je već previše zagrijana, elektrana mora smanjiti proizvodnju ili zaustaviti reaktor. U protivnom bi vraćanjem dodatno zagrijane vode mogla prijeći propisane temperaturne granice i ugroziti riječni ekosustav.
Preporuke za štednju vode u Hrvatskoj
Hrvatska zasad nema takvih problema s električnom energijom, no ima s drugim posljedicama suše.
Primjerice, zadarski Vodovod pozvao je građane i gospodarstvo da štede pitku vodu jer se, nakon dugotrajne suše i povećane ljetne potrošnje, razine vode na crpilištima približavaju najnižim dopuštenim vrijednostima. Ta mjera, prema objavi, ostaje na snazi do daljnjega.
Dunav je dvije trećine godine u suši
Najnovija analiza Državnog hidrometeorološkog zavoda pokazuje da se ovdje ne radi o kratkotrajnoj ljetnoj epizodi. Suhi dijelovi riječnih korita i ponovno vidljivi davno potopljeni brodovi, poput olupine kod Opatovca, samo su najuočljiviji znakovi mnogo šire hidrološke slike.
Dunav je tijekom 66 posto dosadašnjeg dijela 2026. godine bio ispod granice hidrološke suše. To znači da je približno dvije trećine godine imao ekstremno nizak vodostaj.
Na postaji Batina 3. kolovoza izmjereno je −140 centimetara, najmanje otkako ondje postoje mjerenja. Prethodni rekord iz 2022. iznosio je −84 centimetra. Novi najniži vodostaji bilježe se i nizvodno, u Dalju, Vukovaru i Iloku.
Postaja Batina radi od 2001., no za povijesne usporedbe koriste se i podaci s postaje Bezdan na suprotnoj obali Dunava, na kojoj mjerenja postoje od 1856. Gotovo cijele ove godine vodostaj je bio niži od dugogodišnjeg dnevnog prosjeka. Iznad prosjeka zadržao se samo od 26. veljače do 6. ožujka.
Ništa bolje nije na Dravi. U Osijeku je 1. kolovoza izmjereno −192 centimetra, čak 20 centimetara manje od dotadašnjeg minimuma iz kolovoza 2022.
Što je negativan vodostaj?
Negativan vodostaj ne znači da se rijeka spustila "ispod dna". Vodostaj je visina vodene površine u odnosu na unaprijed određenu nultu točku svake mjerne postaje. Broj zato ne pokazuje izravno dubinu rijeke. Ipak, rekord ostaje rekord: voda se nalazi niže nego u bilo kojem prethodnom mjerenju na toj postaji.
Trenutno je niska i Sava. Na postaji Zagreb vodostaj iznosi −299 centimetara. Povijesni minimum zabilježen je 23. kolovoza 1993., kada je iznosio −338 centimetara. Drugim riječima, Sava je trenutno samo 39 centimetara iznad rekordnog minimuma.
Što je hidrološka suša?
Meteorološka suša počinje manjkom oborine, dok hidrološka dolazi sa zakašnjenjem. Nastaje kada zbog dugotrajnog manjka kiše i snijega padnu protoci i vodostaji rijeka te razine jezera, akumulacija i podzemnih voda.
Zato može potrajati i nakon povratka kiše. Nekoliko pljuskova može zazeleniti travu i nakratko podići vodostaj manjeg vodotoka, ali ne može obnoviti goleme zalihe vode u riječnim slivovima i podzemlju.
Niske rijeke, među ostalim, otežavaju plovidbu jer brodovi moraju smanjiti teret ili potpuno stati.
Također mogu ugroziti navodnjavanje, vodoopskrbu te industrijsku i energetsku proizvodnju u hidrocentralama i termoelektranama koje trebaju vodu za hlađenje. Tijekom niskih vodostaja mijenjaju se temperature vode, koncentracije kisika i raspoloživa staništa, zbog čega posljedice osjećaju ribe i drugi riječni organizmi.
Zašto su rijeke ostale bez vode?
Odgovor na pitanje iz podnaslova potječe još 2025., kada je na velikom dijelu Europe palo premalo oborine. Manjak se nastavio i ove godine, a visoke temperature dodatno su ubrzale isparavanje vode iz tla, rijeka i vegetacije. Slična kombinacija zabilježena je tijekom velikih suša 1993., 2003. i 2022.
Za Dunav i Dravu posebno je važan snijeg u Alpama. On funkcionira kao golema prirodna akumulacija: vodu skuplja tijekom zime, a zatim je postupno oslobađa u proljeće i početkom ljeta. Njome se napajaju Drava i brojne pritoke Dunava.
No Alpe su već drugu sezonu zaredom ostale bez uobičajene zalihe snijega. Zimsko polugodište od studenoga 2025. do travnja 2026. bilo je 1,1 °C toplije od prosjeka u odnosu na kontrolno razdoblje od 1991. do 2020. U sjevernim Alpama bilo je drugo najsušnije od 1991., a u južnima najsušnije u cijelom analiziranom nizu. Visine snijega bile su među pet najnižih od 1991.
Manjak snijega nije jedini problem. Rekordno niskim vodostajima pridonijeli su također i dugotrajan nedostatak recentne oborine te visoke temperature na cijelim slivovima Dunava i Drave.
Podzemna suša - problem koji se ne vidi
Suho riječno korito uočava se odmah. S druge strane pad podzemnih voda manje je vidljiv, no može biti dugotrajniji jer se podzemne zalihe sporije prazne i još sporije obnavljaju.
Na postaji Repaš uz Dravu razina podzemne vode 29. srpnja iznosila je 115,05 metara nad morem, samo osam centimetara iznad povijesnog minimuma iz 2022. U Mičevcu uz Savu 30. srpnja izmjereno je 100,72 metra nad morem, odnosno 60 centimetara iznad minimuma iz 2012.
DHMZ upozorava da podzemne vode nastavljaju padati u dijelovima središnje, sjeverne i istočne Hrvatske. To s vremenom može utjecati na bunare, crpilišta, poljoprivredu i vodoopskrbu.
Pola Europe ima sušu
Hrvatska nije izoliran slučaj. Početkom srpnja upozorenja na hidrološku sušu obuhvatila su približno polovicu Poljske. Nizozemska je proglasila drugu razinu upozorenja, a krajem srpnja protoci su pali ispod vrijednosti iz velike suše 1976. U polovici Engleske suša je službeno proglašena 29. srpnja, dok su u južnoj Švedskoj izdana upozorenja zbog niskih razina podzemnih voda.
Podaci Europskog opservatorija za sušu pokazuju da su krajem srpnja brojne europske rijeke, osobito u srednjoj Europi, imale ozbiljno ili ekstremno niske protoke. Istodobno su na velikim područjima smanjene ukupne zalihe vode u tlu, rijekama i podzemlju.
Prognoze za nastavak ljeta
Sezonske prognoze daju nešto malo nade hrvatskom Jadranu, gdje je tijekom kolovoza, rujna i listopada povećana vjerojatnost natprosječne količine oborine. Za srednju Europu i Alpe prognoza nije dovoljno jasna. Temperature bi u Hrvatskoj i većem dijelu Europe ponovno mogle biti više od prosjeka.
Za stvarni oporavak neće biti dovoljan jedan olujni pljusak. Potrebna je obilna, dugotrajnija kiša koja bi zahvatila velik dio riječnih slivova i počela obnavljati površinske i podzemne zalihe. Ako takva kiša izostane, ovogodišnji rekordi možda neće dugo trajati – jer bi ih već do kraja ljeta mogli zamijeniti još niži.
