NACIONALNA valuta Rusije, rubalj, oporavila se nakon početka rata u Ukrajini i oštrog pada. Ne samo da se oporavila nego je i ojačala na razine prije pandemije.

Nakon početka rata u Ukrajini i posljedično uvođenja sankcija, rubalj je drastično oslabio prema dolaru i euru. Od 8. ožujka tečaj rublja slabi na više od 140 rubalja za jedan euro, i tu ostaje do kraja mjeseca. Prema dolaru u isto vrijeme slabi, na iznad 130 rubalja za dolar. S obzirom na to da je tečaj prije rata u Ukrajini bio 85 rubalja za euro te 75 rubalja za dolar, gubitak vrijednosti je drastičan.

Ali od kraja ožujka se ubrzano oporavlja pa je trenutni tečaj 69 rubalja za jedan dolar i 73 rublja za jedan dolar, što znači da je rubalj jači nego prije rata u Ukrajini. Dapače, najjači je još od veljače 2020., prije pandemije. Kako se rubalj uspio tako efikasno obraniti od utjecaja sankcija i još ojačati?

Ekonomski rezultati ne odgovaraju tečaju rublja

Teško je vjerovati da je trenutno gospodarstvo Rusije podjednako jako kao prvi mjesec 2020., prije pandemije covida-19, i time opravdati trenutni tečaj rublja. Prema službenim podacima ruskog ministarstva ekonomskog razvoja, inflacija je na datum 29. travnja 2022. iznosila 17.73 posto. Istodobno se državni proračun prilagođava predviđenom padu BDP-a ove godine od 10 posto i više.

Rusija prvi put priznala da joj sankcije uništavaju gospodarstvo

Analiza ruskog državnog Instituta Vneshekonombanka, objavljena 22. ožujka, predviđa da će realne plaće 2022. pasti za 12 posto, a inflacija narasti na 19.3 posto do kraja godine. To su službene procjene ruskog državnog instituta. Institut za međunarodne financije predviđa pad BDP-a Rusije za 15 posto, a agencija za kreditni rejting Standard & Poor's za 8.5 posto, baš kao i Međunarodni monetarni fond (MMF), dok je predviđanje Svjetske banke pad od 11.2 posto

Sankcije prema Rusiji je teško i nabrojiti, a kontinuirano se proširuju. Više od pola deviznih rezervi središnje banke je zamrznuto, oko 300 milijardi dolara. Izvoz tehnologije sa Zapada u Rusiju je prekinut, a Rusija je ovisila upravo o tehnologiji sa Zapada, a ne iz Kine. Posebno se to odnosi na mikročipove, tehnologiju za naftne i plinske bušotine, dijelove zrakoplova itd.

Mnoge banke su izbačene iz SWIFT-a, komunikacijskog sustava koji koristi većina financijskih institucija na svijetu i bez kojega su međunarodna plaćanja uvelike otežana. Zabranjen je izvoz naoružanja u Rusiju, SAD je prestao uvoziti naftu, oduzeta je imovina i zabranjeno putovanje oligarsima i ljudima povezanima s financiranjem Putinovog režima.

Rusija još uvijek vraća svoje dugove, ali sve teže. Kreditna agencija Standard & Poor's je kreditni rejting već svrstala pod kategoriju "selektivni bankrot", a ostale agencije su srezale kreditni rejting u tri navrata, sve do statusa "smeća".

Rusija u zadnji tren izbjegla potpuni bankrot

Posljednji veliki dug, koji je dospio na naplatu 4. travnja, Rusija je platila u posljednji čas da izbjegne bankrot. I tada je kasnila 30 dana, ali je ipak nekoliko dana prije platila dug jer bi u protivnome bila u potpunom bankrotu.

To sigurno nisu temelji za jačanje tečaja rublja. A ipak, tečaj je najjači u više od dvije godine. Posebno je čudno da tečaj naglo padne, a zatim ojača, i to ne samo na razinu prije rata nego i prije pandemije, kao da se ni rat ni pandemija nisu dogodili ili se Rusija sasvim ekonomski oporavila od to dvoje.

Istina, podaci o kretanju BDP-a i ostali pokazatelji su pokazivali da se Rusija ekonomski oporavila od pandemije, ali ni tada tečaj nije bio toliko jak kao sada. S obzirom na to da se od početka rata inflacija popela s 9.5 posto na 17.73 posto na kraju travnja, te da su realne plaće pale, cijeli niz kompanija napustio Rusiju, burza u Moskvi bila ugašena tri tjedna, a današnji promet je tek polovina prometa prije rata i da sama državna ministarstva planiraju državni proračun prema prognozama o padu BDP-a od 10 posto i više ove godine, tvrditi da je trenutni tečaj rublja utemeljen na gospodarskoj snazi je u najmanju ruku nategnuto, gotovo apsurdno.

Kako se rubalj umjetno ojačavao

Ruska središnja banka nije mogla intervenirati na deviznom tržištu i tako braniti tečaj rublja jer je velik dio njezinih deviznih rezervi blokiran, što je jedna od jačih sankcija koje je Zapad uveo Rusiji.

Istina je da je 24. veljače, na dan početka invazije, središnja banka Rusije intervenirala prvi put nakon nekoliko godina u sklopu niza mjera za stabilizaciju ruskog financijskog sustava. Tog dana i nekoliko dana nakon, do 28. veljače kada su uvedene sankcije, potrošene su oko 1.2 milijarde inozemnih rezervi dolara za stabilizaciju rublja. Ali to je samo mali dio od otprilike 600 milijardi dolara ukupnih inozemnih rezervi, kojih je pola ubrzo zamrznuto.

Istodobno je drastično povećana kamatna stopa središnje banke, s 9.5 posto na 20 posto, čime se željelo potaknuti Ruse da ušteđevinu drže u nacionalnoj valuti jer se time indirektno povećavaju kamatne stope na štednju u rubljima.

Zamrzavanjem inozemnih rezervi je središnjoj banci Rusije oduzet glavni alat za borbu protiv pada tečaja rublja i samim time je on oštro pao u donosu na dolar i euro, tj. trebalo je odjednom skoro dvostruko više rublja za isti iznos dolara i eura kao prije invazije.

Da bi se nadišao taj problem, Rusija je uvela zakon po kojem sve kompanije koje izvoze moraju 80 posto svojih prihoda od izvoza pretvarati u rublje. To je efektivno značilo da kompanije moraju prodavati dolare i eure a kupovati rublje, što snažno osnažuje rubalj s obzirom na to da je Rusija veliki izvoznik nafte i plina.

Istodobno je naglo pao uvoz roba i usluga iz Europske unije i SAD-a, što znači da je kompanijama u Rusiji trebalo manje eura i dolara da bi platile za uvoz. Pad potražnje za eurom i dolarom zbog pada uvoza, a istodobno rast potražnje za rubljima zbog zakonske prisile da ih kompanije moraju kupovati eurima i dolarima od izvoza, dovodi do osnaživanja ruske nacionalne valute.

Rusija je ekonomski patuljak u odnosu na Zapad. Koliko dugo može izdržati sankcije?

To vrijedi barem za Rusiju, ali je  to trenutno ionako jedino bitno jer je strancima zabranjeno prodavati rublje na moskovskoj burzi. Jednostavno, rubalj se jako teško može prodati (ili nikako ako to pokušava stranac), a kompanije se prisiljavaju da ga kupuju. Umjetno je stvoren povoljan omjer između ponude i potražnje.

Čak je i Rusima zabranjeno slati novac izvan Rusije, u početku sasvim, a kasnije je bilo dopušteno uz stroga ograničenja. Time se sprječavao odljev dolara i eura iz zemlje jer bi u suprotnome došlo do manjka dolara i eura u zemlji i time bi se automatski rušio tečaj rublja.

Posebno mudar potez je bilo vezanje tečaja rublja za zlato, točnije za dolar preko zlata. Središnja banka Rusije je od travnja do lipnja počela kupovati zlato po fiksnoj cijeni od 5000 rubalja za gram zlata. Kako se zlatom u svijetu trguje u dolarima, time je efektivno tečaj rublja fiksiran prema dolaru, barem u kratkom roku i dok je cijena zlata stabilna.

Manipulacije tečajem rublja ne mogu trajati dugo

Rusija ne samo da brani tečaj rublja nego i aktivno manipulira na unutrašnjem tržištu. Stvara se potražnja koja inače ne bi postojala. Više se ne može govoriti o valuti kojom se slobodno trguje, a kupci izvan Rusije uopće ne žele imati rublje ako ne moraju.

U kratkom roku Rusija može održavati (i jačati) tečaj nacionalne valute, manipulacijom tržišta i golemim prihodima od izvoza nafte i plina u EU. Dugoročno je to pak loša strategija jer će EU postupno prestajati kupovati naftu i plin iz Rusije, a svaka tržišna manipulacija ima svoju negativnu stranu.

Primjerice, drastično podizanje referentne kamatne stope na 20 posto je dobro za uvjeravanje građana da nastave štedjeti u rubljima, ali srednjoročno i dugoročno ograničava gospodarski rast.

Trenutno "gašenje požara" je dosta dobro provedeno. Za razliku od konvencionalnog rata, u ekonomskom je Rusija u obrambenoj poziciji, a za sada se dobro drži. Ipak, sve politike i manipulacije koje Rusija koristi za obranu rublja u srednjem i dugom roku imaju svoju cijenu.