12 TAJLANDSKIH dječaka i njihov nogometni trener još uvijek su zarobljeni u poplavljenoj špilji, kilometar ispod zemlje. U špilju su se nakon višednevne potrage spustili tajlandski mornarički specijalci. Među sedmero spasilaca su i liječnik i medicinska sestra, koji su ponudili ostati u špilji s djecom dok god ne budu mogli izići - što bi moglo biti tek za četiri mjeseca.

Dječaci koji su stari između 11 i 16 godina te njihov 25-godišnji trener pronađeni su u ponedjeljak, nakon očajničke potrage koja je trajala devet dana. Dječaci su bili u špilji kad im je voda prepriječila izlaz i zarobila ih.

Novi veliki problem

No sad se pojavio novi veliki problem. Nitko ne zna kako dječake izvući iz špilje. Naime, da bi došli do njih, spasioci su morali roniti više stotina metara. Riječ je o mračnim, uskim i blatnjavim tunelima ispunjenim vodom koji predstavljaju velik izazov i iskusnim ljudima. Takav put mogao bi biti poguban za djecu, posebno kad se uzme u obzir da su dječaci redom fizički slabiji zbog višednevnog boravka u špilji bez hrane i svjetlosti. 

>> Zarobljeni dječaci uče roniti, hoće li ih probati spasiti? Objavljena je nova snimka iz tajlandske špilje

Dječake spasitelji uče roniti. Vježbaju stavljanje maske i disanje, u slučaju da budu morali ubrzati proces spašavanja.

Ono što spasitelje još više zabrinjava jest činjenica da je sezona monsuna u ovom dijelu svijeta tek počela, a sljedećih dana očekuju se obilne padaline. Procjene koje kažu da bi dječaci u špilji mogli provesti sljedeća četiri mjeseca nisu nimalo pretjerane. Zasad se radi na tome da se pumpama zaustavi porast razine vode u špilji, a spasioci su pokušali instalirati telefonske linije kako bi se dječaci uspjeli čuti s obiteljima, ali to im tijekom jučerašnjeg dana nije pošlo za rukom. Jedan se kabel, naime, oštetio tijekom prolaska kroz uske tunele.

Iako se ni otprilike ne zna kad će početi akcija spašavanja, ispred špilje neprestano dežuraju liječnici, u slučaju da se iznenada odluči ići u akciju spašavanja.

Razgovarali smo s Aidom Barišić, pročelnicom Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza, instruktoricom speleologije i članicom HGSS-a. Zamolili smo je da nam pokuša približiti situaciju u kojoj se nalaze tajlandski mladići te da nam pojasni kako su se uopće mogli naći u takvoj situaciji.

Možete li nam opisati kakvi su uvjeti u kojima borave dječaci u tajlandskoj špilji? Kakvi su općenito uvjeti u takvim špiljama, na tim dubinama?

S obzirom na visinu temperature koja je prosječno između 20 i 25 stupnjeva, za razliku od hrvatskih speleoloških objekata koji prosječno ne prelaze sedam do osam stupnjeva Celzijusa, ovo je vrlo povoljno za dječake i njihovog trenera. Zasićenost vlagom je vrlo visoka.

U špiljama dalje od ulaza vlada potpuni mrak te je bez svjetla kretanje skoro pa nemoguće.

Radi se o horizontalnom objektu, dakle špilji Tham Luang Nang Non Cave duljine preko 10,3 km i 85 m vertikalne razlike u kojoj se za vrijeme obilne kiše ili monsuna vrlo brzo podigne razina vode (u Hrvatskoj imamo primjer špiljskog sustava Đulin ponor - Medvedica u Ogulinu ili Markov ponor). 

Koji su najveći problemi s kojima su se dosad morali susresti? Koji problemi ih tek očekuju? 

Prvenstveno okruženje vodom jer nisu plivači, mrak - nemogućnost daljnjeg kretanja, pothranjenost, dehidracija (iako su cijelo vrijeme koristili vodu iz svog okruženja), psihičke poteškoće - hoće li ih netko spasiti npr., no u špiljama protok vremena nije tako izražen kao na površini ako nemate sat ili neki uređaj koji mjeri vrijeme... No najveći izazov će biti utrka s vremenom odnosno kišom i novo podizanje razine vode... Ako spasitelji procijene da će ih transportirati bilo ronjenjem jednog po jednog ili u nosiljci jednog po jednog kroz poplavljene prolaze (kroz koje su prošli prije zarobljavanja u spilji) sigurnost svakog dječaka ovisit će o njegovoj psihičkoj spremi u tom trenutku 

Zbog čega su spasioci mogli zaroniti kod njih, a zbog čega oni ne mogu istim putem natrag? Koliko je realno očekivati da će preživjeti? 

Speleoronioci spasitelji su osobe s dugogodišnjim iskustvom ronjenja u potopljenim speleološkim objektima te su sa svom potrebnom opremom uspješno preronili sve potopljene dijelove špilje dok su dječaci i trener neplivači i bez iskusnih spasitelja uz njih povratak bi za sve bio vjerojatno pogibeljan. 

U ovom trenutku uspostavljena je komunikacijska veza između dječaka i površine što je vrlo važno za podizanje motivacije i jačanje psihičke snage, imaju medicinsku skrb i primjerenu hranu i piće.

Osim toga, HGSS je pripravan te spreman za pomoć ukoliko bude potrebno.

Spomenuli ste razlike u temperaturama u špiljama kod nas i na Tajlandu. Ima li još razlika u tajlandskim i hrvatskim špiljama?

U hrvatskoj speleologiji važnu ulogu imaju edukacija i prevencija - to znači da speleološki odsjeci odnosno udruge redovito godišnje održavaju speleološke škole u kojima se stječu znanja za sigurno bavljenje speleologijom, zatim predavanja/prezentacije na planinarskim školama, te usko surađujemo s HGSS-om odnosno veliki broj hrvatskih speleologa su i članovi HGSS, usko surađujemo s nadležnim ustanovama kao i s lokalnim stanovništvom koji već i znaju koje opasnosti mogu proizaći od ulaska.

Hrvatska je krško područje poznato po dubokim speleološkim objektima odnosno jamama, složene morfologije. 

Ako dođe do nesreće u speleološkom objektu, prvenstveno je važan mehanizam ozljede odnosno težina ozljede dok su u ovom slučaju nasreću zabilježene tek lakše ozljede.