Siromašni Hrvati uskoro će se liječiti kao u Africi

Siromašni Hrvati uskoro će se liječiti kao u Africi

Foto: Index/FaH/Pexels

KVALITETA zdravstvene zaštite u Hrvatskoj u posljednje vrijeme bilježi ozbiljan trend pada, osobito u smislu ishoda preživljenja oboljelih od krvožilnih bolesti i raka, te u smislu izbježive smrtnosti, a također bilježi veliko raslojavanje koje se kreće prema afričkom modelu u kojem su bogatima dostupne dobre usluge, a siromašnima, onima u ruralnim i otočnim područjima vrlo slabe, pokazuju novija istraživanja.

Dok se u hrvatskom društvu sve učestalije nastoji stvoriti dojam kako nema ništa loše u tome da se naš model reformama približi američkom jer je SAD ipak jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta, zaboravlja se spomenuti da u njoj siromašna populacija, a to uglavnom znači Afroamerikanci, u prosjeku ima zdravstvenu zaštitu na razini ispod one afričkih zemalja.

Američki ili afrički model


Primjerice, jedno izvješće časopisa Human Rights Magazine ističe da Afroamerikanci u prosjeku žive šest godina kraće od američkih bijelaca, a Afroamerikanke četiri godine kraće od bjelkinja. U tom pogledu Afroamerikanke su u lošijoj poziciji od stanovnica Barbadosa ili BiH. Stopa smrtnosti afroameričke djece čak je dva puta veća nego bjelačke. Mada neki rasisti tvrde da bi Afroamerikanci trebali biti sretni što ne žive u Africi, objektivne činjenice pokazuju da im je zdravstvena zaštita lošija nego u Ruandi, Gani ili Ugandi, piše autorica u HRM-u.

Očekivano trajanje životnog vijeka za Afroamerikance popravilo se od 1999. do 2017., no oni još uvijek u prosjeku žive četiri godine kraće od američkih bijelaca. Jedan od razloga smanjenja jaza jest i to što se očekivano trajanje života za bijele Amerikance po prvi put u povijesti počelo smanjivati od 2014. Ovakav trend pripisuje se 'smrtima iz očaja' – alkoholizmu i drogama kao i pretilosti, siromaštvu i društvenoj izolaciji. Prema studiji objavljenoj u uglednom časopisu JAMA 2016., jedan posto najbogatijih Amerikanaca u prosjeku živi 15 godina duže od 1 posto najsiromašnijih. Stručnjaci smatraju da bi se situacija mogla dodatno pogoršati kada bi se ukinuo program Obamacare.

U Hrvatskoj već sada postoji velika nejednakost u zdravstvenoj zaštiti koju mogu dobiti siromašni i bogati. Ona je također značajno lošija u provinciji u odnosu na veće urbane centre. Dodatni problem je to što povezanost javnim prijevozom u ruralnim područjima i na otocima postaje sve slabija. To podrazumijeva da ljudi u slučaju bolesti i potrebe za posjetom obiteljskom liječniku nerijetko moraju plaćati taksi jer se pravo na sanitetski prijevoz može ostvariti samo kada je čovjek teže bolestan.

Nejednakost u Hrvatskoj

Zanimljivo je pritom da Hrvati iz svojih džepova, gledano prema BDP-u, izdvajaju otprilike isto koliko i prosječni Europljani, s time da siromašni izdvajaju čak i više od svoje braće po nevolji u EU. S druge strane Hrvatska spada među zemlje koje najmanje troše na zdravstvo po glavi stanovnika. S treće naš sustav je do nedavno pokrivao vrlo velik repertoar zdravstvenih usluga (prema novim najavama to više neće biti tako - za svaki posjet liječniku plaćat će se participacije). S četvrte strane zdravstvene usluge postaju sve teže dostupne, prije svega zbog dugih lista čekanja, spomenute slabe prometne povezanosti te neravnomjerne distribucije medicinskog osoblja i institucija. To vodi do toga da se preventivni pregledi izbjegavaju ili odlažu zbog čega se bolesti kompliciraju pa izdaci, kako oni osobni – pacijenata na razne vrste samoliječenja, tako i oni javnih ustanova – u konačnici postaju veći.

EU Hrvatskoj zamjera što do sada nije provela nikakve ozbiljnije reforme zdravstvenog sustava. Čak ni one kojima je pokušana neka štednja, poput centralizirane nabave ili objedinjenja bolnica, nisu zaživjele zbog otpora iznutra. Svi ministri redom prizivali su na reforme ili ih najavljivali, da bi u konačnici, kako se čini, mogle zaživjeti samo one koje će dodatno opteretiti pacijente, a ne one koje bi pokušale urediti sustav da manje 'curi'.

Ukratko, stječe se dojam da se i rješavanje problema obavlja na afrički način, da se zdravstveni sustav tretira kao nešto što je u načelu jednostavno pa zahtijeva jednostavne doskočice šačice ljudi.

Na dnu EU po izbježivoj smrtnosti

Dr. med. Aleksandar Džakula, docent u Školi narodnog zdravlja Andrija Štampar, kaže da se u podacima dokumenta Pregled stanja zdravlja i zdravstvene zaštite Hrvatska 2017., koji je izdala Europska komisija u suradnji s OECD-om i European Observatory on Health Systems and Policies, ističe nekoliko ozbiljnih ocjena hrvatske kliničke skrbi.
 
„Stope smrtnosti od bolesti krvožilnog sustava u Hrvatskoj gotovo su dvostruko veće od prosjeka EU-a, a stope smrtnosti od raka pluća, dojke i debelog crijeva među najvišima su u EU-u, što upućuje na nedostatke u pružanju zdravstvene zaštite i mjerama zaštite javnog zdravlja“, kaže Džakula.

Na iste probleme ukazuje i novo izvješće objavljeno nedavno u uglednom časopisu Lancet. Prema njemu Hrvatska se od tridesetak zemalja u Europi za koje su objavljeni podaci nalazi među 5 zemalja s najlošijim petogodišnjim preživljenjem za rak pluća (10 %), prostate (81 %), želuca (20 %), debelog crijeva (kolon 51 %, rektum 48 %) i mijeloidnih leukemija kod odraslih (32 %).

Po preživljenju od raka debelog crijeva Hrvatska je na samom začelju, a po preživljenju raka dojke u donjoj trećini europskih zemalja. To su sijela za koja postoje organizirani programi ranog otkrivanja, ali ne postoji zadovoljavajući odaziv, naročito za debelo crijevo. Pritom treba imati na umu da je riječ o prosječnim podacima za cijelu Hrvatsku te da postoje značajne razlike u dijagnostici i ishodima među različitim regijama i centrima, stoji u Lancetu.

„Hrvatska je na osmom mjestu u EU-u po visini stope smrtnosti koju je moguće izbjeći medicinskim intervencijama. Izbježiva smrtnost definira se kao prijevremena smrt koja se mogla izbjeći pravodobnom i učinkovitom zdravstvenom zaštitom“, kaže Džakula.



Raslojavanje

Slika postaje kompleksnija i značajno pogubnija kada se navedenim ishodima pridoda stanje društvenih odnosa koji su u dokumentu EK povezani sa zdravljem.

„Oko tri petine hrvatskih građana navodi da je dobrog zdravlja, a to je manje nego u većini drugih država članica EU. Broj slučajeva nezadovoljenih zdravstvenih potreba šest i pol puta je veći u skupinama osoba s malim dohotkom nego što je u skupinama s velikim dohotkom: 5,2 % u odnosu na 0,8 %. Stanje i podaci u ove dvije dimenzije upozoravaju na ozbiljnu prijetnju da nam zdravstveni sustav umjesto stupa društvene sigurnosti postane generator društvenih nejednakosti! I to s nepovratnim promjenama. Ukratko, svi bi fokus trebali staviti na cjelovitost skrbi i ishode, te pravičnost u zdravlju”, poručuje Džakula.



Veliki pad u 2017.
 
Profesorica dr. sc. Maja Vehovec s Ekonomskog instituta kaže da je situacija u Hrvatskoj loša i prema novom EHCI indeksu kojem se naša zemlja priključila 2008. godine.

„Hrvatska je u početku uspješno radila kontinuirane pomake na ljestvici zemalja povećavajući broj bodova do 2017. kada je pala za 83 boda i to gubeći bodove u svim kategorijama“, kaže Vehovec.

„Najviše bodova (37) izgubila je u kategoriji dostupnosti odnosno vremenu čekanja na intervenciju. Ova kategorija reflektira se direktno na ishode liječenja, a to je kategorija koja nosi najviše bodova (300) i zbog toga značajno utječe na ukupan broj bodova koji maksimalno iznosi 1000. Pokazatelji u ovoj grupi ocjenjuju fatalnosti srčanog infarkta, fatalnost moždanog udara, smrtnost dojenčadi, preživljavanje karcinoma, ishod smrti koje su se mogle izbjeći mjereno u godinama izgubljenog života, infekcije rezistentnom bakterijom MRSA, stope abortusa, depresije i postotak dijabetičara“, tumači.

U ovoj ključnoj kategoriji ishoda liječenja postotak postignuća u Hrvatskoj je u 2014. i 2015. godini bio 62% i potom rastao, da bi u 2017. pao na 59%.

Lošoj situaciji nikako ne pomaže činjenica da imamo mali broj liječnika i medicinskih sestara te da oni sve više odlaze iz Hrvatske (grafika dolje). Također ne pomaže ni to što oni nisu ravnomjerno raspoređeni po cijeloj Hrvatskoj kao ni to što se zagušuju liječnici opće prakse kojima se odlazi za sve. Problem je, među ostalim i to što se neki liječnici snalaze tako da rade na više mjesta - u javnim bolnicama, u privatnim klinikama i na fakultetima.
 

Hrvatska među najlošijim zemljama


Vehovec kaže da to otvara pitanje što se u ishodima liječenja u godinu dana pogoršalo, što je ostalo na istoj razini i da li su ipak postojala neka poboljšanja?

„Samo u toj kategoriji se izgubilo deset bodova, a Hrvatska je ukupno pala sa 16. mjesta na 26. No ozbiljniji je problem to što u mnogim pokazateljima ishoda liječenja spadamo u grupu zemalja s lošijim rezultatima ili se jednostavno ne bilježe pomaci na bolje“, kaže Vehovec.

Od devet pokazatelja prvi je fatalnost srčanog infarkta (više od 10%) u kojem je Hrvatska kontinuirano gubila bodove.

Fatalnost moždanog udara (8-10%) pogoršala se u odnosu na prošle dvije godine kada se bilježio pozitivan pomak (manje od 8%).

Rezultati mortaliteta dojenčadi pogoršali su se, a pokazatelj da na 1000 novorođene djece njih 5 umre u prvoj godini života rezultat je koji Hrvatsku pozicionira u grupu zemalja s najlošijim rezultatima s Maltom, Albanijom, Srbijom, Slovačkom, Bugarskom, Makedonijom i Rumunjskom.

Rezultati za preživljavanje karcinoma bili su loše ocijenjeni kroz čitavo promatrano razdoblje. Hrvatska spada u grupu zemalja s preživljavanjem od 40-50%.

Ishodi smrti koje su se mogle izbjeći mjereno u godinama izgubljenog života na srednjoj  je razini bez poboljšanja, ali i bez pogoršanja u odnosu na prethodnu godinu.

Infekcije bakterijom MRSA otpornom na antibiotike kontinuirano su loše ocijenjene. Hrvatska u ovom pokazatelju nikad nije postigla promjenu na bolje. Nalazimo se u grupi zemalja koja bilježi bolničku infekciju rezistentnom bakterijom od 20-30 posto.

Ocjena depresije je bez pomaka što znači da se niti poboljšava niti pogoršava, ali ovaj pokazatelj se prati na jednom starijoj bazi podataka Eurobarometra, pa je moguće da su nastale promjene na gore o kojima specijalisti medicine iz tog područja često upozoravaju. 

Ipak, ima i rijetkih dobrih statistika. Primjerice, postotak pacijenata s visokom razinom dijabetesa tipa 1 i 2 noviji je pokazatelj u kojem Hrvatska bilježi napredak u 2017. godini u odnosu na 2016. godinu.

Također u ocjeni abortusa (dostupnosti, uređenosti, zakonskim rješenjima i sl.) Hrvatska kontinuirano bilježi dobre rezultate.

 
Crveni alarm

Ishodi liječenja, uz dostupnost odnosno liste čekanja, najvažniji su dio EHCI indeksa s najviše utjecaja (sadržajno i numerički) na ukupni rezultat na ljestvici zemalja. U  kategoriji ishoda liječenja je i najteže doći do pozitivnog pomaka, jer svi medicinski i nemedicinski dijelovi zdravstvenog sustava utječu na postignute rezultate. Zbog toga treba naglasiti da uz nesporno medicinsko znanje i vještine koje postoji njih prati učinkovito upitna  organizacijska, financijska i upravljačka zdravstvena infrastruktura.

„Ovogodišnje pogoršanja pokazatelja položaja Hrvatske u indeksu EHCI je nedopustivo i predstavlja crveni alarm za se odgovorne u sustavu“, poručuje Vehovec.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara