MAĐARICA je jedan od onih kolača za koje gotovo svi mislimo da su “oduvijek tu”. Reže se u pravilne šnite, sastoji se od tankih kora i čokoladne kreme, često se radi dan-dva unaprijed i gotovo je obavezna na blagdanskim stolovima. Ipak, iako je doživljavamo kao domaći klasik, mađarica nije izvorno hrvatski kolač.

>> Recept za mađaricu slastičara Filipa Matoka

Kolač srednjoeuropskog porijekla

Mađarica potječe iz srednjoeuropske kulinarske tradicije, ponajprije s prostora nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije. Slični kolači s više tankih kora i kremom pojavljuju se u mađarskoj, austrijskoj i češkoj kuhinji, gdje su se pripremali kao svečani kolači za posebne prilike.

U Mađarskoj postoje kolači poput zserbó ili raznih čokoladnih slojevica, dok je u austrijskoj kuhinji poznata cijela lepeza “složenih” kolača koji zahtijevaju vrijeme, strpljenje i preciznost. Mađarica kakvu danas poznajemo vjerojatno je lokalna interpretacija tih recepata, prilagođena dostupnim sastojcima i ukusu kućanstava.

Kako je mađarica stigla k nama

U Hrvatsku je mađarica stigla upravo kroz taj srednjoeuropski utjecaj, osobito u kontinentalnim krajevima. U vrijeme kad su kuharice kružile rukom pisane, a recepti se prenosili “od žene do žene”, kolač se ustalio kao praktičan svečani desert. Ne kvari se brzo, može se raditi unaprijed i nahrani puno ljudi.

Izvorno, mađarica nije bila raskošan kolač u smislu skupih sastojaka. Kore su se radile od osnovnih namirnica - brašna, masti ili maslaca, malo šećera - a krema često od kakaa ili čokolade razmućene s mlijekom i masnoćom. Upravo ta jednostavnost omogućila joj je da se udomaći i opstane.

Od običnog kolača do blagdanskog klasika

S vremenom je mađarica postala simbol domaće, ozbiljne slastičarske vještine. Nije bila kolač koji se radi usput, nego onaj koji se planira unaprijed, reže precizno i iznosi za goste. Danas je doživljavamo kao neizostavan božićni i svečani kolač, iako je u svojoj osnovi nastala kao skroman, racionalan desert.

Možda upravo zato i traje. Nije spektakularna na prvu, ali je pouzdana, poznata i - kad odstoji dan ili dva - gotovo uvijek bolja nego svježa.