ITALIJA je potonula u recesiju, a i neke druge velike europske ekonomije, poput njemačke, pokazuju znakove usporavanja, pa su se pojavili strahovi da bi cijelo europsko gospodarstvo moglo ući u negativnu fazu ekonomskog ciklusa, što bi, naravno, ostavilo traga i na Hrvatsku, koja se zapravo još uvijek nije u potpunosti oporavila od posljednje krize.

Je li pred nama recesija, jesmo li je dočekali spremni i kako općenito vidi stanje u Hrvatskoj ekonomiji upitali smo analitičara i poslovnog konzultanta Hrvoja Serdarušića.

Hrvatska će tek u ovoj godini dostići razinu BDP-a iz 2008.

"Kad govorimo o predviđanju recesije, ne mogu se ne osvrnuti na legendarni komentar velikana Paula Samuelsona, koji je još 1966. u kolumni za Newsweek rekao:

'Kako bi dokazali da je Wall Street rani pokazatelj promjena koje će se tek vidjeti u BNP-u (bruto nacionalnom proizvodu), komentatori citiraju ekonomske studije u kojima se navodi da su padovi na tržištu predvidjeli četiri od pet posljednjih recesija. To je podcjenjivanje. Indeksi na Wall Streetu predvidjeli su devet od posljednjih pet recesija!'

Hrvatska će tek u ovoj godini dostići razinu BDP-a iz 2008. Mala smo i otvorena ekonomija, osjetljivi na vanjske neravnoteže. Da se nešto ozbiljno sprema u prošlom desetljeću na svjetskoj razini nagovijestio je tzv. credit crunch početkom srpnja 2007. To je već tada bio signal da je model rasta iscrpljen. Nama čak ni nastup krize u jesen 2008. nije pomogao da se osvijestimo, jer smo sumanuto ulagali u asfalt i ciglu, bilo kao država, bilo kao pojedinci i obitelji", kaže Serdarušić.

Iako je javni dug stabiliziran te pada kada se gleda kao postotak BDP-a, Serdarušić smatra da to što je napravljeno nije dovoljno, no da je sada svijest građana o trošenju javnog novca ipak značajno veća nego prije desetak godina.

"Hrvatska je izgubila dodatno desetljeće zbog pogrešne i neodgovorne fiskalne politike. Svakome je poznato: možeš se zadužiti do one razine do koje to možeš vraćati. Odnosno svaki dug koji nešto košta bi trebao, ako je dobro uložen, vraćati viši prinos od kamate koja se na njega plaća. To vrijedi na osobnoj, općinskoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Dugovi se moraju vraćati. Dobro je što smo vratili dio duga i smanjili ga, ali mogli smo tu puno više učiniti. Hrvatska je izgubila desetljeće jer se protiv neodgovornog ponašanja odlučila na još neodgovornije ponašanje, uljem smo polijevali vatru time što nismo prekinuli val zaduženja. Sada su javne financije stabilnije.

No, srećom, javnost je sada osjetljivija i teže joj je prodati priču o nacionalnom blagu, posebno kad se vidi kako se olako troši javni novac. Najbolji primjer su vrlo visoke subvencije i potpore u tzv. strateške, a zapravo neprofitabilne sektore. Upravo gledamo odmotavanje priče koja nije valjala, a sad bismo ponovno trebali ubacivati novac u crnu kutiju. Trebamo biti odlučniji i ne dopustiti političarima da tako olako troše, bez jasnih kriterija: kome, zašto i pod kojim uvjetima ponovno trebamo prepustiti javni novac koji se skuplja iz ionako previsokih poreza", kaže Serdarušić.

Vjerojatnost recesije uvijek postoji

Kaže da se recesija osim iz makroekonomskih pokazatelja može iščitati i iz financijskih izvješća firmi. A osvrnuo se i na "spašavanje" Uljanika, za koji dio javnosti smatra da ga treba i dalje financirati zbog utjecaja na ekonomiju, odnosno multiplikativnog efekta. Serdarušić misli suprotno.

"Vjerojatnost recesije uvijek postoji, čak i kada je ne bi bilo na vidiku. Ona se može iščitati iz kretanja poduzetničkih marži: ako se smanjuju, to znači da je konkurentski pritisak sve veći. To je također faktor koji, ako ga se gleda sistemski, nagovještava pad ekonomske aktivnosti. Jednako tako, implicitno se može izračunati mogućnost rizika bankrota i po trendu vidjeti, ako određeni pokazatelji opadaju, da je vjerojatnost recesija povećana. To bi bio mikro-pogled, znači pogled iz financijskih izvještaja poduzetnika (firmi).

Makro-pogled, iz općih ekonomskih pokazatelja, pokazuje da Hrvatska kao ekonomija usporava, što znači da se mogućnost recesije povećava, a naši ključni partneri poput Italije su već u njoj. Poznato je da nam nedostaje radne snage koja je zbog EU-a sada puno mobilnija. Lakše će je biti zadržati ako drastično smanjimo direktne poreze (dobit i dohodak), pogotovo propulzivniju radnu snagu. Ako se govori o mogućnosti da država uloži dodatnih 10,5 milijardi u 'strateški sektor' koji 30 godina pokazuje da je neprofitabilan, onda je mogla za taj iznos smanjiti i budžetsku potrošnju, tj. smanjiti poreze, pa ne bi ni stanovništvo odlazilo u velikom broju. Eto i famoznog efekta multiplikatora", kaže Serdarušić.

RBA: Ne očekujemo ulazak Hrvatske u recesiju

Za mišljenje smo zamolili i analitičare Raiffeisen banke koji ne očekuju ulazak Hrvatske u recesiju, no smatraju da je povoljno razdoblje propustila iskoristiti za postizanje jačih stopa rasta.

"Prije svega, želimo naglasiti kako ne očekujemo ulazak Hrvatske u recesiju. Usporavanje vanjskotrgovinskih partnera Hrvatske, ali i jačanje protekcionističkih mjera na globalnoj razini, vjerojatno će posredno nepovoljno djelovati i na domaća gospodarska kretanja. Hrvatska gospodarstvo je već u 2018. godini započelo s blagim usporavanjem, a u ovoj godini očekujemo sličnu dinamiku gospodarske aktivnosti. Iako to i dalje znači nastavak pozitivnih stopa rasta, ostaje činjenica kako Hrvatska nije iskoristila razdoblje gospodarske ekspanzije za snažnije i iznad potencijalne stope rasta, što bi joj omogućilo da lakše prebrodi period silaznog gospodarskog ciklusa.

Međutim, iako će se negativni učinci kretanja iz okruženja zasigurno preliti i na domaće gospodarstvo, još veći problem i ključna prepreka Hrvatske, u ostvarivanju snažnijeg rasta, ostaju njezine unutarnje slabosti, odnosno niska konkurentnost kao posljedica sporosti pravosuđa, neučinkovite javne uprave, relativno visokog poreznog opterećenja, izostanak reformskih mjera te u posljednje vrijeme nedostatka stručne radne snage. 

Hrvatska je trenutno u situaciji da uz dobre pokazatelje s tržišta rada s jedne strane, s druge strane postoji osjetni nedostatak radne snage u određenim djelatnostima, što uz pritisak na plaće naglašava potrebu da se problematika ljudskog kapitala, neophodnog za održive i stabilne stope rasta, stavi u prvi plan kod kreiranja ekonomskih politika. Stoga i ovdje do izražaja dolaze unutarnje slabosti Hrvatske, prije od same "opasnosti" negativnih utjecaja iz okruženja na domaće tržište rada.

U cilju zadržavanja radno sposobnog stanovništva potrebno je stvoriti poticajno poslovno okruženje, kroz smanjenje birokratiziranosti sustava i povećanje efikasnosti javnih i državnih službi", smatraju analitičari iz RBA.