KORONAVIRUS U HRVATSKOJ

Što čeka Hrvatsku nakon epidemije? Pitali smo ekonomiste

Što čeka Hrvatsku nakon epidemije? Pitali smo ekonomiste
Foto: Index/Youtube/N1

PREMA prognozama Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), hrvatsko će gospodarstvo ove godine pasti čak 9 posto, najviše u skupini europskih gospodarstava u nastajanju. Europska komisija, pak, predviđa sličan pad, ali i mogućnost brzog oporavka već sljedeće godine po stopi od 7,5 posto. EBRD je danas objavio također kako Hrvatsku čeka brz oporavak.

>> Procjena Europske banke za obnovu i razvoj: Hrvatsku iduće godine čeka brz oporavak

>> MMF objavio prognozu za hrvatsko gospodarstvo: Bit će gore nego u Rumunjskoj i Srbiji

>> Europska komisija objavila veliku ekonomsku prognozu za Hrvatsku

Iako se predviđanja međunarodnih institucija o oporavku hrvatske ekonomije razlikuju, postoji konsenzus oko toga da je pred Hrvatskom neizbježna kriza, uvjetovana zatvaranjem društva zbog pandemije koronavirusa.

Što Hrvatsku očekuje nakon te krize, kakve su dosadašnje mjere vlasti za spas ekonomije i je li ova kriza prilika za transformaciju hrvatske ekonomije - pitali smo šestero ekonomista različitih svjetonazora. 

Za Index su svoje procjene dali liberalni ekonomisti - ravnateljica Ekonomskog instituta Maruška Vizek, glavna ekonomistica HUP-a dr. sc. Iva Tomić i ekonomski analitičar Velimir Šonje, te lijevi ekonomisti - autor studije "Zbogom avangardo. Na razvalinama jugoslavenske socijalističke modernizacije" Domagoj Mihaljević, socioekonomski analitičar sa Sveučilišta Queen Mary u Londonu Toni Prug i profesor na Ekonomskom fakultetu i SDP-ov ekonomski stručnjak Josip Tica.

Vizek: Ako iz krize ne naučimo, Hrvatska će ostati učmala ekonomija

"Ako iz krize ne naučimo ništa, onda će Hrvatska izgledati kao i do sada; učmala ekonomija koja sporo raste i samim time zaostaje za drugim novim zemljama članicama Unije zahvaljujući dominantnoj orijentaciji na primitivne usluge i stabilnoj korupcijsko-ortačkoj ravnoteži otpornoj na sve reformske inicijative", upozorava Maruška Vizek.

Domagoj Mihaljević, pak, nema baš optimistična predviđanja. On smatra da će hrvatska ekonomija nakon krize "izgledati jednako, ali gore".

"Mi smo iz zadnjih 30 godina našeg razvoja, ako se to tako može nazvati, izašli s ekonomskom realnošću koju karakteriziraju masovna emigracija, doznake iz inozemstva i trgovačko-kooperantsko-rentijerska ekonomija bazirana na jeftinoj radnoj snazi, manjku investicija, low-tech tehnologiji i posljedično niskoj produktivnosti i malom profitu. S obzirom da ovisimo o inozemnoj potrošnji (turistima) i industrijskom oporavku u europskim zemljama, naša sudbina je izvan naših ruku. Možemo se samo nadati da će se ekonomski tokovi što prije vraćati na razinu prije covida-19. U protivnom, bit će mnogo nezaposlenih i gladnih", predviđa Mihaljević.

S njim se donekle slaže Šonje, koji također ne misli da će doći do nekih korjenitih promjena.

"Sve će ostati više-manje isto kao i do sada. Ne vidim da će se nešto bitno strukturno promijeniti. Javni sektor će dodatno ojačati i povećati svoju relativnu veličinu u odnosu na privatni, no to nije ništa novo, samo ovo što smo imali do sada postaje relativno veće. Bili smo najzaduženija država u srednjoj i istočnoj Europi, bit ćemo i dalje, samo će javni dug dodatno narasti", smatra Šonje.

Tica: Dolazi pogoršanje svih fiskalnih indikatora

Josip Tica najavljuje da će "kriza napraviti velike gospodarske štete u svim sektorima koji ovise o socijalnom kontaktu, ponajviše u hotelima, restoranima, prijevozu putnika i čitavom nizu uslužnih djelatnosti, sportskim društvima itd.".

Stoga smatra da će "posljedično porasti nezaposlenost i zaduženost u privatnom i javnom sektoru" te da dolazi "pogoršanje svih fiskalnih indikatora". 

"Povrh toga, kriza će djelovati na promjenu ponašanja potrošača i investitora u srednjoročnom razdoblju. Kriza je razgolitila besmislenost čitavog niza aktivnosti koje smo podrazumijevali, prisilila je brojne građane da u svakodnevnom poslovanju počnu primjenjivati nove tehnologije, od telekonferencijskih platformi pa sve do naručivanja robe preko interneta. Za očekivati je da će navedeni šok imati trajne posljedice na ponašanje ljudi, poduzeća, ali i da će stvoriti nove poslovne prilike. Gotovo možemo kazati kako je ova kriza ubrzala tehnološke promjene koje bi bez krize trebale puno više vremena za apsorpciju unutar društva", kaže Tica.

Toni Prug kaže da znamo da će "ostati velika rupa u proračunu kao rezultat smanjenog opsega velikog broja ekonomskih aktivnosti, a pogotovo turizma i uslužnih djelatnosti kojima je fizička blizina bitna". Više ga brine, kako kaže, "ono što ne znamo", odnosno "kako će se kriza odraziti na ostale ekonomske aktivnosti, pogotovo izvozne grane poput farmaceutske i IT industrije, čija veća kompleksnost proizvoda i globalna potražnja sa sobom vuče razvojni potencijal ekonomije u cjelini".

Iva Tomić: Oporavak neće biti jednak za sve sektore

Iva Tomić ističe da je u nadolazećoj krizi "veoma važna uloga države koja bi svojim mjerama i programima trebala barem donekle ublažiti negativne učinke na gospodarstva."

"U nadolazećim mjesecima nas zasigurno očekuje pojačan priljev broja nezaposlenih na HZZ (grube procjene govore o 300 do 350.000 nezaposlenih do kraja godine), problemi s održavanjem poslovanja kod mnogih poduzeća, posebice mikro i malih, te smanjena potražnja (uključujući ne samo potrošnju nego i investicije). Naravno, najveći izazov će biti spasiti barem dio turističke sezone te održati izvor roba s obzirom na smanjenu potražnju i kod naših najvažnijih trgovinskih partnera", predviđa Tomić.

Oporavak zasigurno neće biti jednak za sva poduzeća i sve sektore, upozorava glavna ekonomistica HUP-a.

"U ovom razdoblju će svakako bolje proći one tvrtke koje imaju određene zalihe, koje su spremnije na bržu prilagodbu poslovanja, koje su sklonije inovacijama, koje nude diverzificirani set proizvoda ili usluga te posluju na različitim tržištima. Svakako trebamo efikasniju i digitaliziranu javnu upravu, manje troškove javnog sektora uz učinkovitiji teritorijalni ustroj te bolju suradnju između privatnog i javnog sektora", ističe Tomić.

Kada je, pak, riječ o dosadašnjim vladinim mjerama, mišljenja se razilaze.

Maruška Vizek smatra da su "mjere na strani rashoda koje su do sada donesene primjerene" te da "ostaje neizvjesnost vezana za mjere kojima će se adresirati kriza u trećem tromjesečju, koja nam tek predstoji, te neizvjesnost o modalitetima financiranja Državnog proračuna i mjera za spas ekonomije do kraja ove godine". Ona upozorava da predstojeći parlamentarni izbori, početak rada tehničke vlade i (ne)izvjesnost formiranja nove vlade dodatno povećavaju te dvije neizvjesnosti.

Tomić: Vlada je reagirala bolje od očekivanog, ali može i treba bolje

"Vlada je, po meni, reagirala bolje od očekivanog, ali može i treba bolje. Neke su se mjere trebale donijeti i ranije, a kod mnogih drugih je trebalo više uvažavati prijedloge i mišljenja samih poslodavaca. Naime, poslodavci su ti koji u konačnici moraju organizirati poslovanje uvažavajući sve upute i preporuke Stožera i HZJZ-a, ali i ostalih regulatornih i nadzornih tijela (kao što je Državni inspektorat), te bi svakako mogli upozoriti na određene specifičnosti koje obavljanje pojedine gospodarske aktivnosti nosi sa sobom", kaže nam Iva Tomić.

Glavna ekonomistica HUP-a zamjera nedostatak koordinacije između različitih institucija i tijela, kao i nedovoljno jasne upute koje su "poduzetnicima otežavale ili onemogućavale pristup određenim mjerama i programima". Zato ističe da "borba za spas gospodarstva tek predstoji".

"Prije svega, neophodno je osigurati likvidnost poduzetništvu na duže razdoblje kako se poslovanje ne bi moralo prekinuti u trenutku kada se ograničenja (rada, kretanja) maknu te kako ne bi došlo do lančane nelikvidnosti. Tu je važna uloga i države i HNB-a, ali i poslovnih banaka. Očuvanje radnih mjesta je također presudno i nakon što tzv. lockdown završi. Naime, tijekom lockdowna je bitno sačuvati radna mjesta kako bi poduzeća mogla nastaviti s radom čim ograničenja prestanu. Za gospodarstvo bi puno veći trošak bio otpuštati pa ponovno pronalaziti zaposlenike. Istovremeno, kako se potražnja ne bi potpuno urušila, važno je očuvati određenu razinu dohotka cijelo vrijeme, a posebice nakon što ograničenja rada prestanu. Stoga je u ovom kontekstu mjera Potpore za očuvanje radnih mjesta itekako dobrodošla. Međutim, od suštinske je važnosti očuvati radna mjesta i nakon što lockdown završi te je potrebno nastaviti sa sličnim mjerama HZZ-a. Dakako, važna je uloga države i u poticanju potražnje, s obzirom da osnovu hrvatskog BDP-a čini osobna potrošnja, što uz investicije i državnu potrošnju domaćoj potražnji daje primat u strukturi ekonomskog rasta", navodi Iva Tomić.

Mihaljević: Vlada je zaštitila temelje kapitalističke ekonomije

Domagoj Mihaljević kaže da je Plenkovićeva vlada učinila što i vlade drugih zemalja, odnosno da je "zaštitila temelje kapitalističke ekonomije". "Takve mjere idu u smjeru da se ne promijeni ništa u situaciji kada se mora mijenjati sve", smatra Mihaljević.

"HDZ pravi igrokaze u kojima se njegovi članovi predstavljaju kao heroji, traži se nekakvo zajedništvo, ljudi su stajali po balkonima i pjevali o domovini. No sav taj cirkus je provizornog karaktera i njegovo trajanje ovisi o odlukama EU. Tri mjeseca sigurno neće biti dovoljno za oporavak, a ukidanje mjera nakon tog roka znači za Hrvatsku momentalni kolaps. Vjerujem da će mjere trajati duže. Vlada je subvencionirala plaće, otpisala poreze i doprinose i tako spriječila propast poduzeća, no nije učinila ništa na razini potražnje. Nije našla sredstva da se nezaposlenima i siromašnima osigura neki tip dohotka u narednim mjesecima. Primjerice, Italija, Francuska i druge bogatije zemlje uvele su modele dodjele dohotka kojima štite najugroženije, a time štite i potrošnju. Čak je i siromašnija Srbija osigurala 100 eura za svakog građanina, neovisno je li to kupnja glasova pred izbore. Mjere na strani potražnje kod nas posve izostaju", upozorava Mihaljević.

Tica: Trebalo je reagirati odmah

SDP-ov ekonomski stručnjak Tica kaže da je "u makroekonomskom smislu ponašanje vlade bilo po principu dva koraka naprijed, dva koraka nazad".

"Prvo je vlada kasnila dva tjedna i nepotrebno povećala razinu neizvjesnosti u gospodarstvu. Nakon pritiska javnost se odlučila na paket pomoći gospodarstvu koji se u biti sveo na isplatu minimalne plaće velikom broju zaposlenika i odgodu plaćanja poreza i doprinosa za poduzetnike. U trećoj fazi su problemi s punjenjem proračuna kreirali pritisak da se pronađu uštede na rashodnoj strani proračuna. Makroekonomski je to u potpunosti besmislen pristup. Cilj je trebao biti smanjiti neizvjesnost kako bi ljudi nastavili investirati i trošiti i povećati potrošnju zbog poticanja ekonomske aktivnosti. Trebalo je, dakle, reagirati odmah, zatvoriti financijsku konstrukciju na kredibilan način i s prikupljenim sredstvima pomoći gospodarstvu i ugroženim građanima u preživljavanje karantene na način da ukupna (agregatna) potrošnja poraste. Upravo je to npr. Slovenija i napravila. Njihovi ekonomisti, poučeni činjenicom kako je država najveći generator nelikvidnosti u svakoj krizi, formulirali su tzv. financijski top. Država je prikupila sredstva na financijskom tržištu kako bi signalizirala financijsku snagu u trenucima krize, a nakon toga je prezentirala program mjera za građane i gospodarstvenike u kojem su garantirali plaće čitavom nizu ljudi, a plaćanje računa u roku 7 dana gospodarstvenicima", navodi Tica.

Šonje: Stvoren je prividan mir, ali cijena će biti još brži rast javnog duga

Šonje ističe da je vlada reagirala izdašnim mjerama, među kojima se ističu porezni otpisi i odgode, a najviše financiranje plaća za gotovo pola milijuna radnika u privatnom sektoru. 

"Time je stvoren prividan mir i odgođen veliki rast nezaposlenosti. No cijena tog fiskalnog izdatka odrazit će se na još brži rast ranije spomenutog javnog duga. Mjere su evidentno umanjile neposredan stres, što je dobro, no što će to značiti u dugom roku, ovisi o tome hoće li sljedeća vlada nakon izbora ukrotiti javni dug ili će kročiti prema grčkom scenariju", upozorava Šonje.

Prug: Porast podrške javnosti u EU za uvođenje univerzalnog dohotka

Toni Prug kaže da su "vladine mjere bile brze i dobrodošle, ali s puno problema, pogotovo zbog loše konstruiranog kriterija koji je omogućio pomoć najbogatijim firmama istovremeno ignorirajući velike dijelove stanovništva". 

"Tu prvenstveno mislim na prijave za pomoć firmi s visokim dobitima, kada godišnja dobit po zaposleniku firme premašuje zatraženu pomoć po zaposlenome u desecima ili stotinama puta. Pogotovo je problematično kada se radi o firmama čije se aktivnosti, poput kladionica, ničime ne mogu smatrati poželjnim za razvoj. Vlada je, naravno, djelovala u ekstremnim uvjetima gdje je brzina bila jedan od ključnih parametara. Međutim, pad aktivnosti u odnosu na prošlu godinu očito nije trebao biti glavni kriterij. Firme s ogromnim dobitima po zaposlenom su se trebale izuzeti kao dokazano sposobne u smislu posjedovanja ili pronalaženja potrebne doze likvidnosti za zadržavanje radnih mjesta. Prihodi zaposlenih u sivoj ekonomiji, koji u Hrvatskoj čine veliki dio ukupno radno aktivnih, također nisu adresirani", kritizira Prug.

Navodi primjer Španjolske, koja je i taj dio stanovništva adresirala najavljujući uvođenje osnovnog dohotka, dok ga mnoge druge zemlje razmatraju. 

"Zanimljivo je da je u EU u toku krize drastično porasla podrška javnosti za uvođenje univerzalnog dohotka: čak 70% ispitanika je u anketi koju su u ožujku proveli profesori s Oxforda na 12 tisuća ispitanika u 27 EU zemalja podržalo tu ideju. Također, neke su zemlje poput Portugala svim migrantima na njihovom teritoriju dali status ravnopravnih stanovnika, adresirajući tako potrebe najugroženijeg dijela populacije", ističe Prug.

Bez obzira na različitosti u ekonomskim ideologijama, svi naši sugovornici se slažu da bi kriza, kako se voli reći, mogla biti prilika za promjene na bolje. Naravno, i na gore. I naravno, ne slažu se oko toga što je bolje, a što gore.

Velimir Šonje: Mi smo sve prilike dosad propustili, zašto bi sada bilo drugačije?

"Svaki dan je prilika za transformaciju i mi smo sve dane dosad uvjerljivo propustili. Zašto bi sada bilo drugačije? Takozvane reforme su teške jer podrazumijevaju posve drugačije upravljanje državom, ne samo ono što je popularno. Npr. ljudi podržavaju teritorijalni preustroj, digitalizaciju javnih servisa i smanjenje birokracije, ali to ni izbliza nije dovoljno. Trebat će i privatizirati dio državnih poduzeća, uvesti rezove u neke segmente proračuna, a tu su stvari već puno teže. Kako ćemo iz krize izaći s relativno uvećanim javnim sektorom, to znači da će i relativna politička moć tog sektora narasti te bi bilo logično zaključiti da će promjene biti teže, a ne lakše nego prije. Jedino taj teret javnog duga i strah od nemogućnosti financiranja države imaju neki disciplinirajući učinak, ali je pitanje hoće li to sljedeća vlada nakon izbora odmah prepoznati kao opasnost", kaže Velimir Šonje.

Vizek: Dolazi nam jedinstvena prilika

Vizek smatra da nam dolazi "jedinstvena prilika da se suočimo s posljedicama stihijskog razvoja naše ekonomije". 

"Kriza ima potencijal da katalizira osvješćivanje okoštalih problema, promjenu vrijednosnog sustava i kolektivnog narativa o ekonomiji. Ako se vrijednosni sustav i narativ barem donekle promijene, onda reformske javne politike imaju koliku-toliku šansu za uspjeh. U protivnom ćemo se i dalje održavati u stabilnoj ortačko-koruptivnoj ravnoteži i pri tome sami sebe tješiti brojanjem nekih budućih turističkih rekorda", podsjeća Vizek.

Tomić: U dva mjeseca smo uspjeli nešto što ne uspijevamo cijelo desetljeće

Iva Tomić smatra da bi se stvari ovaj put doista mogle promijeniti.

"Primjerice, tijekom protekla dva mjeseca uspjeli smo nešto što ne uspijevamo već cijelo jedno desetljeće – digitalizirati poslovanje javne uprave. Najednom sve može online, e-mailom, bez pečata i tisuću pratećih dokumenata. Ovaj proces se mora nastaviti i nakon završetka krize. Koronakriza je na površinu izbacila i činjenicu da radno zakonodavstvo nije prilagođeno modernim načinima rada i da se treba mijenjati", kaže Tomić.

Navodi da je sustav e-propusnica ukazao na sve nelogičnosti teritorijalnog ustroja države te je upravo to dobra osnova za potpunu reorganizaciju teritorijalnog ustroja države. Zaziva i više transparentnosti te manje oslanjanja na turizam.

"Ova kriza je vrlo vjerojatno pokazala i bez koga se može unutar javne uprave. Naime, osim liječnika i ostalog osoblja u zdravstvu, kao i vojske, policije i svih pratećih službi, jedan dio javne uprave je također pojačano radio tijekom ove krize. Međutim, stvari su funkcionirale i bez angažmana jednog dijela unutar svih tih službi", smatra Tomić.

Potrebno je više ulagati u efikasnu poljoprivrednu proizvodnju, istraživanje i razvoj, ističe Iva Tomić, kao i razmišljati o novim izvoznim tržištima i mogućnosti plasiranja vlastite proizvodnje vani, uz diverzifikaciju lanaca opskrbe u međunarodnoj trgovini.

Tica: Pandemija je dobar putokaz

Josip Tica ističe da se kratkoročno moramo boriti povećanom potrošnjom protiv recesije, a paralelno s tim pokušati reformirati gospodarstvo kako bi u srednjem roku ubrzali izlazak iz recesije i povećali prosječnu stopu rasta. 

"Pandemija je dobar putokaz po tom pitanju. Kriza je ukazala na apsurdnost načina na koji je organizirana lokalna samouprava, stavila je veliki upitnik na potrebu za papirnim poslovanjem u državnim i javnim službama. Otvorena su brojna pitanja. Ima li čekanje u redovima uopće tehnološki smisao u 21. stoljeću? Pečati? Potpisi? Hodanje od ureda do ureda u potrazi za nekim dokumentom? Kako ćemo kupovati u budućnosti? Moramo li se voziti i putovati koliko smo se prije krize vozili i putovali? Moraju li uopće svi radnici ići na radno mjesto svakog dana? Hoće li dostava i catering početi rasti brže od klasičnih restorana? Hoćemo li nastaviti vježbati strani jezik i zumbu preko Zooma ili potrošiti sat vremena na putovanje sa i na trening ili tečaj? Zašto poslovanje s državom treba biti kompliciranije od bilo koje aplikacije na mobitelu? Možemo li i nakon krize imati čisti zrak? Sve su to pitanja koja su upravo otvorena i na koja će trebati dati odgovor. Digitalizacija i Clean and Green industrije bit će najveći pobjednici ovog tehnološkog prestrojavanja", ističe Tica.

Prug: Dobro je da se povela rasprava o javnom sektoru

Toni Prug napominje da smo sada "prisiljeni na promišljanje smanjenja ovisnosti o turizmu kao grani koja ima nisku dodanu vrijednost i visoki ekološki otisak i koja nikad nijednoj zemlji nije bila oslonac razvoja" i da je to dobro.

"Jedan od načina da se podigne nivo složenosti proizvodnje ekonomije u cjelini je stvaranje državnog sistema podrške i usklađivanja firmi kompleksnih proizvodnih sektora u svrhu međusobnog nadopunjavanja i stvaranja dodatnih proizvoda s visokom dodanom vrijednošću i jakim izvoznim potencijalom. Nekada je tu ulogu dijelom odrađivala brodogradnja zbog vlastitih potreba tako što je na sebe vezivala veliki broj visoko tehnološki razvijenih kooperanata", predlaže Prug.

Dobro je također da se u Hrvatskoj povela rasprava o javnom sektoru, smatra ovaj lijevi ekonomist.

"No karakter rasprave je problematičan. Pretpostavka da bi drastično smanjenje javnog sektora samo po sebi nužno dovelo do rasta bogatstva svima nije utemeljena. Ključno je što i kako javni sektor proizvodi. Povijest svih bogatih zemalja kojima se teži je povijest mješovitog uređenja u kojem se javni i privatni sektor te njihovi oblici proizvoda, roba i korisniku besplatno dostupni proizvodi isprepleću i nadopunjuju", kaže Prug.

Kao primjer navodi da je prije nekoliko dana uredništvo Financial Timesa objavilo kritiku stava britanske vlade da ne pruži pomoć fakultetima, naglašavajući da je javni karakter fakulteta ključan i da privatni sektor nikad u povijesti nije pružao takvu vrstu i obim aktivnosti bitnih za ekonomski i društveni razvoj. 

"Ništa od toga ne umanjuje hrvatske probleme kao što su nepotizam, korištenje javnog sektora kao socijalne službe vladajućih stranaka i loša transparentnost upotrebe javnih financija. No smanjenje obima javnog sektora ne vodi nužno u bolje sutra. Produktivnije za razvoj i privatnog i javnog sektora bi bilo proučiti postoje li recimo aktivnosti čija se produktivnost može drastično unaprijediti suradnjom i umrežavanjem javnog i privatnog sektora u jedan sistem opskrbe. Prisjetimo se da su javno zdravstvo, školstvo, javno financirana znanost, mirovine, kulturni i sportski sadržaji prije samo stotinjak godina bili nezamislivi. Danas ih smatramo civilizacijskim dosegom", zaključuje Prug.

Domagoj Mihaljević: Navijam za pobunu

Najradikalniji je pak Mihaljević, koji zaziva "transformaciju politike".

"Bez jačanja političke svijesti, neće biti ni transformacije u ekonomiji. Gdje god u ovom društvu zagrebete pod površinu dobivate smrdljivu i gnjecavu trulež. Tu ne pomažu jedna ili dvije mjere, ova ili ona reforma, tu pomaže samo svijest o tome da sve što se dosad radilo ne valja. Moć radnika je u krizi narasla jer bez radnika u strateškim sektorima javne i privatne sfere društvo bi kolabiralo. Sada u punom svjetlu vidimo značaj zdravstva, zaposlenih u javnoj infrastrukturi, transportu, industriji i trgovini. Ja navijam da se zaposleni u ovim granama pobune, najave štrajk i u najmanju ruku traže veće plaće, bolje radne uvjete, godišnji odmor... Još više navijam da traže puno više od toga. Neka traže sve što su im razne oligarhije otimale godinama i desetljećima unazad. Neka zahtijevaju reorganizaciju kompletnog društva, nove institucije, drugačije institucije, nove društvene odnose", govori Mihaljević i naglašava da on navija za pobunu i zahtjev za vraćanje temeljnog ljudskog dostojanstva i uspostavljanja kontrole nad životima. 

"Ako ovo zvuči nerealno, što je alternativa? Nastaviti sve po starom? Ući u nove cikluse rezova i zaduživanja, konsolidacija i prilagodbi, stezanja remena i neizvjesnosti, pjevanja Moje domovine i nadanja u bolje sutra? Kada je povijest zadnji put bila ovoliko otvorena kao što je danas? Kada je moć radnika bila ovoliko u njihovim rukama kao što je danas? Znaju li da je pod nebom kaos, a situacija izvrsna?" pita se Mihaljević.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara