Foto: Index/FaH

AKO je 2016. bila godina neočekivanih političkih potresa u svijetu, izbora Donalda Trumpa, Brexita i jačanja populizma, ova je donijela otrežnjenje, mamurluk i suočavanje s posljedicama tih odluka.

S onime što je svijet birao u 2016., ove se godine počeo suočavati u praksi.

Otkako je položio prisegu 20. siječnja, živopisni Donald Trump svojim potezima i ponašanjem privlači pažnju kao nijedan američki predsjednik prije njega. "Svađe, divlje optužbe, bezobrazan rječnik. Trumpov show se nastavlja i nitko ne može okrenuti glavu", napisao je o njemu časopis Time, iako ga 2017. ipak nije izabrao za osobu godine.

Istodobno je burno bilo i u Europi. Britanija je u ožujku aktivirala proces razdruživanja s EU-om, dio katalonske političke elite neuspješno je pokušao ishoditi neovisnost, Francuska je dobila novog lidera, najmlađeg od Napoleona, Austrija još i mlađeg, a Angela Merkel ostala bez većine na parlamentarnim izborima. Hrvatska i Slovenija nastavile su se svađati oko granice, a Varšava i Bruxelles oko poljske kontroverzne reforme pravosuđa.

Kina je u liku Xija Jinpinga stekla najmoćnijeg čelnika još od Mao Zedonga, Iranci su potvrdili reformatora Hasana Rohanija za predsjednika, a Turci svome lideru Recepu Tayyipu Erdoganu dali "sultanske" ovlasti. Sjevernokorejski diktator Kim Jong-un i dalje prkosi svijetu i isprobava raketu za raketom, testira čak i hidrogensku bombu, ne obazirući se na Trumpove prijetnje da će ga progutati američka "vatra" nastavi li tako.

Iako je tzv. Islamska država ove godine uništena, terorističke prijetnje i sumanuti napadi nisu prestali. U Mjanmaru cijelu godinu progone obespravljenu muslimansku manjinu Rohindže, na što oči zatvara čak i ugledna nobelovka Aung San Suu Kyi.

Uragani koji su ove godine pustošili Karibe i jug Amerike bili su među najjačima u povijesti, Iberijskim poluotokom i Kalifornijom harali su šumski požari. Industriju zabave, koju je zauvijek napustio osnivač Playboya, prorok hedonizma i seksualni revolucionar Hugh Hefner, potresla su svjedočenja o seksualnim zlostavljačima Harveyju Weinsteinu i Kevinu Spaceyju. 

Rock ostao je bez svojih pokretača Chucka Berryja i Fatsa Domina, dok ljubitelji filma u novim ulogama više neće gledati Jerryja Lewisa i Rogera Moorea. A u Sunčev sustav nakon dugog puta stigao je prvi posjetitelj "iz nekog drugog svijeta".

Trumpove kontroverze

Čim je položio prisegu vidjelo se da je 45. američki predsjednik u velikoj žurbi da odmah ispuni neka od obećanja iz predizborne kampanje - povuče SAD iz Pariškog klimatskog sporazuma i Transpacifičkog partnerstva (TPP), te izvan snage stavi zakon o zdravstvenom osiguranju Obamacare.

Iako su mnogi mislili da će Trumpa realnost Ovalnog ureda odvratiti od predizborne retorike, to se nije dogodilo. Ali mu je uspjeh bio polovičan.

Realizirao je ono što je ovisilo samo o njemu, povukao je SAD iz dva spomenuta sporazuma na veliko nezadovoljstvo međunarodne zajednice, ali ono što je najviše htio, srušiti Obamacare, nije uspio. Na prepreke je naletio u vlastitoj stranci, a na pomoć demokrata ionako nije mogao računati.

Obećanom zidu na granici s Meksikom zasad nema ni traga, a Trumpa cijelu godinu prati i istražuje se "ruska afera", odnosno hibridna upletenost Rusije u izbore s ciljem da ga se dovede na vlast.

Kraj godine začinio je odlukom da prizna Jeruzalem kao izraelsku prijestolnicu, suprotno želji i upozorenjima gotovo cijele međunarodne zajednice.

Po Gallupu najnepopularniji američki predsjednik u prvoj godini mandata u povijesti, ipak je na samom kraju godine zabilježio uspjeh na domaćem planu pošto je Kongres prihvatio najveću reformu američkog poreznog sustava u posljednjih 30 godina.

I dalje neumoran u ranojutarnjem tvitanju, zabavljao je javnost "alternativnim činjenicama", svađama s medijima i političkim neistomišljenicima, a ponekad i riječima čije značenje nitko ne uspijeva dokučiti.

Brexit uspio, 'cataexit' nije

Nakon što je lani na referendumu izglasala izlazak iz EU, Velika Britanija je u ožujku aktivirala članak 50 Povelje EU-a kojim se državi članici omogućuje da se povuče iz EU ako to želi. London se odlučio za "hard brexit" i odredio da izlazi iz Unije 29. ožujka 2019.

Sve do samog konca godine između Londona i Bruxellesa vodili su se teški pregovori o tri ključna elementa razdruživanja pa je dogovor, koji je EK nazvala "džentlmenskim", postignut u zadnji čas.

Potom su čelnici 27 zemalja članica na summitu u Bruxellesu dali zeleno svjetlo prelasku u drugu fazu pregovora o brexitu jer su riješena pitanja prava europskih državljana u Britaniji i Britanaca u EU-u, granica Britanije s Irskom, te pitanje ispunjenja financijskih obveza Velike Britanije prema proračunu EU-a.

Europsku politiku ove je godine obilježilo i nastojanje katalonske vlade da se izbori za neovisnost, što je izazvalo najveću političku krizu u Španjolskoj otkako je u zemlju vraćena demokracija.

Najbogatija španjolska pokrajina je 1. listopada održala referendum o neovisnosti, protivan španjolskom ustavu i željama središnje vlasti, na koji se odazvalo samo 40 posto građana, a od njih je 90 posto glasalo "za".

Katalonski parlament potom je tijesnom većinom izglasao neovisnost, a Madrid odgovorio uhićenjem nekolicine katalonskih čelnika, raspuštanjem katalonske vlade i parlamenta i raspisivanjem prijevremenih izbora.

Katalonske vlasti nisu uspjele dobiti podršku EU-a i međunarodne zajednice, a niti u samoj Kataloniji nisu uspjele ishoditi široku narodnu podršku za svoje htijenje.
To se potvrdilo i nakon prijevremenih izbora na kojima stranke za neovisnost kumulativno jesu izborile većinu u katalonskoj skupštini, ali jako tijesnu. Međutim, relativno najveća stranka su Građani, protivni neovisnosti.

Katalonski predsjednik Carles Puigdemont, u međuvremenu smijenjen, uspio se pred španjolskim pravosuđem skloniti u Bruxelles i još je ondje.

Uvjerljivi Macron, neuvjerljiva Merkel

Dvije europske lokomotive, Njemačka i Francuska, ove su godine održale važne izbore.

Bivši bankar, politički autsajder Emmanuel Macron uspio je iskoristiti rekordno nisu popularnost socijalista, afere republikanaca i zasićenost biračkog tijela političkim establišmentom i uvjerljivo je trijumfirao na francuskim predsjedničkim izborima u svibnju.

S najmlađim francuskim liderom u zadnjih dvjesto godina koji za sebe kaže da nije ni lijevo niti desno u drugom krugu izbora sučelila čelnica krajnje desnice Marine Le Pen, koja je, iako na kraju teško poražena, pokazala da val populizma koji je Europu zahvatio 2016. nije jenjao niti u ovoj godini, što se potvrdilo u Austriji ulaskom kranje desnice u vladu 31-godišnjeg Sebastiana Kurza.

U Njemačkoj je ovo bila "superizborna" godina. Birao se predsjednik države, izbori su bili u četiri važne savezne pokrajine i na kraju i najvažnije, u rujnu, izbori za Bundestag.

Njemačka "mutti" Angela Merkel, već čitavo desetljeće najmoćnija žena svijeta, relativna je pobjednica izbora, ali s najlošijim rezultatom CDU-a od 1949. godine. 

Na putu do četvrtog kancelarskog mandata Merkel je prvo bila prisiljena pregovarati s liberalnima i zelenima, ali "jamajačka koalicija", kakve na saveznoj razini nikada nije bilo, nije zaživjela ni ovaj put. Čelnik liberala Christian Lindner izašao je pred novinare i kazao da se s konzervativcima ne mogu dogovoriti oko pitanja useljavanja i zaštite okoliša te izrekao rečenicu koja je u mnogim zemljama nezamisliva: "Bolje je ne vladati, nego vladati pogrešno".

Nakon toga nije ostalo mnogo opcija: ili povratak SPD-a u igru oko sastavljanja koalicijske vlade ili izvanredni izbori. S obzirom na to da potonju opciju izbjegavaju svi relevantni čimbenici u zemlji, predsjednik Frank-Walter Steinmeier svoje je socijaldemokratske kolege uspio nagovoriti da se vrate za pregovarački stol.

SPD je teškom mukom pristao na razgovore, ali još uvijek vrlo izražen otpor dijelova stranke ponovnom ulasku u neželjeni brak s demokršćanima i velike razlike u mnogim pitanjima ne ulijevaju mnogo nade da će Njemačka u dogledno vrijeme imati novu vladu.

Angela Merkel je poljuljana, ali nitko još ne govori o njezinu kraju. Ali da se radi o početku kraja, u to su uvjereni mnogi. Zasad je spašava činjenica da njemačko gospodarstvo i dalje "melje".

Sultan Erdogan, drug Xi, vođa Kim

Nakon burne 2016. u kojoj je u Turskoj pokušan vojni udar, predsjednik Recep Tayyip Erdogan, kojeg već optužuju za političku represiju svojih protivnika, uspio je ove godine proširiti svoje ovlasti.

Iako su protivnici referenduma tvrdili da je to posljednja šansa da se spriječi njegova diktatura, Erdogan je u travnju ishodio potporu za izmjene ustava koje će mu omogućiti da se kandidira još dva puta za predsjednika.

Većina je bila tijesna, 51,4 posto, ali Erdogana to nije smetalo da proglasi veličanstveni trijumf. "Ovo je najvažniji referendum u turskoj povijesti i povijesna odluka turskog naroda", rekao je.

Turska je tako iz sustava parlamentarne demokracije prešla na predsjednički sustav, a Erdogan, koji se u međuvremenu prometnuo u lidera islamskog svijeta, mogao bi ostati na vlasti još deset godina iza toga.

U listopadu je održan 19. kongres kineske komunističke partije na kojem je Xi Jinping, kojeg je ugledni The Economist i prije toga nazvao "stvarnim najmoćnijim čovjekom na svijetu", dodatno učvrstio vlast.

Xi Jinping je na kongresu dobio najvišu moguću počast uvrštenjem u povelju partije, priznanje koje je jedino utemeljitelj režima Mao Zedong dobio za života.

Od dolaska na vlast krajem 2012. Xi Jinping je akumulirao ovlasti na vrhu druge svjetske gospodarske sile, a uvođenje njegova imena i "misli" u statute partije sugerira da sada može dugo ostati na čelu države, riješivši se teoretske dobne granice od 68 godina i brige oko biranja nasljednika.

Sjevernokorejski vođa Kim Jong-un, kojeg Trump zove "malim raketnim čovjekom", ove je godine lansirao prvi interkontinentalni balistički projektil (ICBM) sposoban dosegnuti tlo Sjedinjenih Država, a zatim i testirao jednu od najjačih bombi u povijesti, hidrogensku snage 120 kilotona, triput jaču od nuklearnih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki.

Trump mu je nakon toga s govornice Opće skupštine UN-a otvoreno zaprijetio da će ga "potpuno uništiti" nastavi li s time.

Nema mira od terorizma

Od terorističkog napada na novogodišnjem slavlju Istanbulu u kojem je poginulo 39 ljudi do napada na džamiju u Egiptu u studenome s više od 300 žrtava, svijet ni ove godine nije imao mira od terorizma, za koji je odgovornost u najvećoj mjeri preuzimala Islamska država.

Izravno naoružavajući džihadiste i vrbujući ih uspješnom internetskom propagandom, IS je počinio i naredio desetak krvavih napada u Pakistanu, Iraku, Siriji, Afganistanu, Egiptu, Somaliji i Britaniji. Na meti napada u kojima su pješaci gaženi automobilima našli su se Jeruzalem, London, Stockholm i Barcelona.

U samoubilačkom bombaškom napadu Britanca libijskog podrijetla nakon koncerta Ariane Grande u svibnju u Manchesteru poginulo 23 ljudi, a 500 ih je ozlijeđeno. Najmlađa žrtva imala je osam godina.

Vozač kamiona iz Maroka 17. kolovoza kosio je ljude na La Rambli, pješačkoj trgovačkoj ulici u Barceloni. Ubijeno je 13 ljudi, a 130 ranjeno.

U Londonu je u dva odvojena napada automobilima, u Westminsteru u ožujku i na Londonskom mostu u srpnju, ubijeno 12 ljudi.

Zadnjeg dana listopada muškarac iz Uzbekistana zabija kamion među pješake u New Yorku. Ubija ih osam, među kojima petero argentinskih turista.

Amerika je i ove godine iskusila  nekoliko napada svojih mahnitih i teško naoružanih državljana. Na glazbenom festivalu u Las Vegasu početkom listopada sa svojeg prozora na posjetitelje otvara vatru Stephen Paddock i ubija 58 ljudi, a ranjava oko 500. Američka povijest ne pamti tako krvav pojedinačni napad vatrenim oružjem.

Samo nekoliko dana poslije u crkvi u Sutherland Springsu Devin Patrick Kelley otvara vatru i ubija 26 ljudi.

Tragedija Rohindža

Muslimanska etnička skupina u Mjanmaru - Rohindže, vrlo siromašna i marginalizirana zajednica koja nema pravo na državljanstvo ni pravo glasa, u drugom dijelu ove godine izložena je progonu.

Rohindže su najveća populacija apatrida u svijetu pošto im je vojna hunta u Mjanmaru 1982. oduzela mjanmarsko državljanstvo. Izloženi su diskriminaciji, nemaju osobne isprave i ne mogu putovati ni vjenčati se bez odobrenja. Nemaju pristupa tržištu rada ni javnim službama poput škola i bolnica.

Više od 640.000 Rohindža pobjeglo je od kraja kolovoza u Bangladeš pred progonom mjanmarske vojske potaknutim napadima muslimanskih militanata na snage sigurnosti.

Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za ljudska prava Zeid Ra'ad al-Husein tvrdi da su Rohindže žrtve "enciklopedijskog primjera etničkog čišćenja".

Tužna je činjenica da zločine protiv Rohindža nije osudila ni mjanmarska disidentkinja, višegodišnja zatočenica tamošnjeg režima i dobitnica Nobelove nagrade za mir, Aung San Suu Kyi, zbog čega su sve glasniji pozivi da joj se nagrada oduzme

#MeToo

U listopadu ove godine New York Times objavljuje priču o tome da deseci žena iz filmske industrije optužuju producenta Harveyja Weinsteina za seksualno zlostavljanje. Ashley Judd, Gwyneth Paltrow, Mira Sorvino, Angelina Jolie, Salma Hayek neke su od glumica koje su o tome javno progovorile.

Weinstein je prezren, dobiva otkaz i biva izbačen iz američke filmske akademije. Njegov slučaj bio je početak razotkrivanja prakse spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u hramu svjetske filmske umjetnosti. Izlazi na vidjelo i holivudska hipokrizija jer su mnogi znali što Weinstein radi, ali su šutjeli.

Koji tjedan poslije glumac Anthony Rapp objavljuje da ga je kao dječaka seksualno napastovao Kevin Spacey. Glumac je to priznao, ali pripisao alkoholu i ispričao se. Medijsku pažnju pokušao je skrenuti objavom da je homoseksualac. Nije se uspio izvući jer su počeli stizati i drugi dokazi da se radi o još jednom holivudskom seksualnom predatoru. Netflix ga nakon toga izbacuje sa snimanja serije Kuća od karata, a glumčev glasnogovornik objavljuje da glumac kreće na neko nedefinirano liječenje.

Afera se nije zaustavila na filmskoj industriji već se proširila izvan Hollywooda i Amerike. Istrage su počele u Europskom parlamentu i u Velikoj Britaniji.

"Time" stoga za osobe godine bira hrabre žene koje su progovorile o seksualnom nasilju. Razotkrivanje Weinstenova ponašanja potaknulo ih je milijune da putem društvenih mreža i hashtaga MeToo otkriju svoje priče o sličnim iskustvima na radnom mjestu i drugdje. "Radi se o najbržoj društvenoj promjeni koju smo vidjeli u nekoliko desetljeća", objavilo je uredništvo Timea.

Prirodne katastrofe

Uragani, poplave, potresi, požari i lavine, prirodne katastrofe, ali i one uzrokovane ljudskim djelovanjem, i ove su godine uzele svoj smrtonosni danak.

Najviše žrtava u ovogodišnjim katastrofama bilo je u studenome u Iranu. U podrhtavanju tla magnitude 7,3 u blizini granice s Irakom poginulo je 630 ljudi, a više od 8000 ih je ozlijeđeno. U tek nešto manje jakom potresu, magnitude 7,1 po Richteru, koji je u rujnu zatresao grad Mexico smrtno je stradalo 200 ljudi.

Ovogodišnja sezona atlantskih uragana bila je hiperaktivna, moćna i jedna od najrazornijih u povijesti. Najviše medijske pažnje izazvala su tri najjača - Harvey, Irma i Maria.

Harvey je izazvao najveću gospodarsku štetu otkako se ona mjeri, oko 200 milijardi dolara, ponajviše zato jer je obilnim kišama poplavio središte Houstona krajem kolovoza. U Americi je Harvey odnio i 90 života.

Irma je dva tjedna poslije doslovno sravnila sa zemljom karipske otoke Sveti Bartolomej i Sveti Martin te uzrokovala golemu štetu na Britanskim Djevičanskim i ostalim karipskim otocima. Poginulo je ukupno 134 ljudi.

Maria, drugi uragan pete kategorije u sezoni, opustošio je krajem rujna Portoriko, gdje je živote izgubilo čak 499 ljudi.

Zbog nezapamćene suše i velike vrućine Portugal su ove godine pogodile dvije serije smrtonosnih šumskih požara. U kolovozu su stradale 64 osobe u središtu zemlje, a posebno je užasno bilo na lokalnoj cesti u Pedrogao Grandeu gdje je 47 ljudi izgorjelo u svojim automobilima bježeći od buktinje. U listopadu je na sjeveru Portugala u drugom golemom šumskom požaru poginulo 45 ljudi i još četvero u susjednoj španjolskoj pokrajini Galiciji.

Sezona šumskih požara u Kaliforniji ove je godine također oborila sve rekorde. Planulo je 8.900 požara na ukupnoj površini od 5.600 četvornih kilometara. Tri od 10 najrazornijih požara u kalifornijskoj povijesti gorjela su u samo dva mjeseca, od listopada do prosinca. Ukupno je stradalo 46 ljudi, a šteta se mjeri u desecima milijardi dolara.

U požaru u londonskom neboderu Grenfellu u lipnju poginulo je 70 ljudi, a gradskim vatrogascima trebalo je 60 sati da ugase pakleni toranj. U siječnju je lavina žive zatrpala 29 ljudi i sravnila sa zemljom hotel Rigopiano u talijanskom masivu Gran Sasso. Bila je to najsmrtonosnija lavina u Italiji u sto godina. 

Osmrtnice

Otac njemačkog ujedinjenja, uvjereni europejac i najdugovječniji njemački poratni kancelar Helmut Kohl, veliki zagovornik međunarodnog priznanja Hrvatske, preminuo je u lipnju u 87. godini. "Bio je sama inkarnacija Europe", kazao je predsjednik EK Jean-Claude Juncker.

Godina 2017. bila je nešto milosrdnija za glazbeni svijet, koji je u prethodnoj, "godini u kojoj je umrla glazba", izgubio same legende, Davida Bowieja, Princea, Leonarda Cohena i Georgea Michaela.

Ove su godine preminula dvojica od pokretača rock and rolla, Chuck Berry i Fats Domino, ali u dubokoj starosti. Američki kantautor i gitarist Tom Petty, poznat i kao član nekadašnje supergrupe Traveling Wilburys, umro je od srčanog udara u 67. godini.

Genijalni komičar i zabavljač Jerry Lewis, koji je u tandemu s Deanom Martinom svojedobno izazivao histeriju kao Sinatra i Beatlesi, umro je u kolovozu u 90. godini. Čovjek koji je po vlastitom priznanju napravio veliku karijeru glupirajući se, bio je poznat i kao veliki humanitarac, koji je za oboljele od mišićne distrofije u 60 godina prikupio više od 2,4 milijarde dolara.

Nije bilo lako obući Bondove cipele nakon Seana Conneryja, ali Roger Moore, koji je preminuo u svibnju, uspio je tajnom agentu 007 udahnuti novu notu sofisticiranosti i sarkazma. Bonda je igrao u sedam filmova, od "Živi i pusti umrijeti" iz 1973. od "Špijuna koji me je volio" do "Pogleda na ubojstvo" 1985. Unatoč raznim postignućima i poslovima kojima se bavio, uloga Jamesa Bonda obilježila ga je pomalo nepravedno za čitav život, ali on je tvrdio da zbog toga ne žali.

Svestrani Sam Shepard (73), pisac, glumac, scenarist i redatelj, umro je srpnju. Najveći dramatičar svoje generacije, kako ga je opisao jedan američki časopis, u karijeri, među ostalim, imao je i Pulitzerovu nagradu i nominaciju za glumačkog Oscara.

Ove su godine preminuli i zatočeni kineski nobelovac Liu Xiaobo i zloglasni ubojica Charles Manson za kojim je malo tko pustio suzu.

Međuzvjezdani posjetitelj

Astronomi su u studenome objavili da su u Sunčevu sustavu prvi put opazili "međuzvjezdanog posjetitelja". Iznenađeni viđenim zagledali su se u neobičan oblik stjenovitog tijela, koji je deset puta duži nego što je širok, što ga jasno razlikuje od asteroida koji kruže oko Sunca. Crvenkasti, izduljeni meteorit putovao je milijune godina iz drugog planetarnog sustava prije nego što su ga otkrili znanstvenici s havajskog sveučilišta u Honoluluu. Nazvali su ga 'Oumuamua (glasnik, na havajskom).

"Desetljećima smo teoretizirali da su takvi međuzvjezdani objekti tu negdje, a sada prvi put imamo izravan dokaz da postoje", rekao je jedan od čelnika NASA-e Thomas Zurbuchen. "To povijesno otkriće nam otvara novi prozor u proučavanju planetarnih sustava izvan Sunčeva", naglasio je.

Znanstvenici ga sada pomno proučavaju, ali izgleda da tajanstveni posjetitelj ipak nije "glasnik" jer je utvrđeno da ne emitira nikakve umjetne signale.

Časopis Science ipak je za znanstveni događaj godine proglasio opaženi sudar dviju neutronskih zvijezda koji se zbio 130 milijuna svjetlosnih godina daleko od Zemlje.

Dokazi sudara, gravitacijski valovi koje su zvijezde proizvele prije sudara, ove su godine stigli do Zemlje gdje su ih registrirali moćni detektori gravitacijskih valova iz projekta LIGO. Otkriće je potvrdilo da su sudari neutronskih zvijezda odgovorni za stvaranje teških elemenata bogatih neutronima, poput platine, zlata i uranija. A potvrdilo je i Einsteinovu tezu da gravitacijski valovi putuju brzinom svjetlosti.