NEOVISNO izvješće, sastavljeno krajem prošle godine na zahtjev glavnog tajnika UN-a, upozorava da postoji "vrlo realna prijetnja" pandemije koja bi mogla preplaviti svijet i usmrtiti do 80 milijuna ljudi.

Smrtonosni patogen koji se širi zrakom po svijetu, stoji u izvješću, mogao bi izbrisati gotovo pet posto globalne ekonomije, a mi na to nismo spremni, piše u rujnu prošle godine za Foreign Policy Laurie Garrett, dobitnik Pulitzerove nagrade za znanstveno novinarstvo.

Ovu zloslutnu analizu sastavio je neovisni panel, Global Preparedness Monitoring Board (GPMB), koji je okupljen prošle godine na zahtjev Ureda glavnog tajnika UN-a, uz potporu Svjetske banke i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Supredsjedatelji su bivša čelnica WHO-a i bivša norveška premijerka Gro Harlem Brundtland i glavni tajnik međunarodne organizacije društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca Elhadj As Sy. GPMB je naručio stručne studije i oštro napao političko, financijsko i logističko stanje spremnosti na pandemiju.

"Pripremljenost sputava manjak kontinuirane političke volje na svim razinama. Iako međunarodni lideri reagiraju na zdravstvene krize kad su strah i panika dovoljno jaki, većina zemalja ne posvećuje dosljednu energiju i resurse potrebne kako bi se spriječilo da epidemije ne prerastu u katastrofu", stoji u izvješću.

"Bez namjere da omalovažavam GPMB-ove napore, nažalost, moram reći da je temeljna poruka poslana već mnogo puta, s vrlo slabo uočljivim učinkom na gluhe političke vođe, financijska poduzeća ili multinacionalne institucije. Nema razloga misliti da će ovaj put biti išta drukčije. Teško je znati što bi, osim zaista razorne pandemije ubojite gripe ili nekog trenutačno nepoznatog mikroba, moglo motivirati globalne vođe da mikroskopsku prijetnju shvate ozbiljno", piše Garrett u svom tekstu.

Bolesti kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti

U svibnju 1989. godine nobelovac Joshua Lederberg okupio je kolege nobelovce i skupinu izvanrednih lovaca na viruse na trodnevnom sastanku u Washingtonu kako bi razmotrili tada smjelu hipotezu da moderna medicina nije iskorijenila viruse, nego se zapravo šire svijetom po životinjama i ljudima, često u ranije nezabilježenim oblicima. Uz sve više putovanja zrakom, to znači da se bolest ubrzo nakon pojave na nekoj opskurnoj lokaciji može proširiti na velike gradove te širom svijeta.

U to vrijeme epidemija HIV/AIDS-a privukla je kolektivnu pažnju. Ako neizlječivi virus može odnijeti milijune života, kakve bi još prijetnje mogle vrebati? Tijekom tog okupljanja osjećalo se kako tenzije rastu iz sata u sat, kako je rasla količina dokaza koji podupiru ovu hipotezu.

Medicinski institut Nacionalne akademije znanosti bio je toliko uzdrman od sastanka da se okrenuo svim mikrobiološkim prijetnjama i 1992. godine objavio poziv na oružje - izvješće koje je izazvalo interes tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona i potaknulo ga da 1996. godine formalno klasificira pojavu bolesti kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

Godine 1994. Garrett je objavio knjigu The Coming Plague: Newly Emerging Diseases in a World Out of Balance (Nadolazeća kuga: Novonastale bolesti u neuravnoteženom svijetu), u kojoj tvrdi da ljudske intervencije u globalnom okruženju, praćene ponašanjem koje potiče širenje mikroba između ljudi i sa životinja na ljude, jamči globalnu pojavu epidemija, pa čak i enormnih pandemija.

Njegova knjiga Betrayal of Trust: The Collapse of Global Public Health (Izdaja povjerenja: Kolaps globalnog javnog zdravstva) pokazala je da su pojave bolesti potpomognute nestručnim zdravstvenim sustavima, ljudskim ponašanjem i potpunim izostankom konzistentne političke i financijske potpore sustavu za borbi protiv bolesti širom svijeta.

I što se promijenilo?

Ogroman broj dosad nepoznatih virusa, poput onoga koji je 2003. godine izazvao epidemiju teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS), uzrokovao je smrt ljudi i životinja širom svijeta. U samo sedam godina, od 2011. do 2018., WHO se borio s 1483 epidemije. I troškovi suzbijanja, zajedno s općim gospodarskim učinkom poremećaja, također su se povećali, sudeći prema GPMB-ovoj studiji koju je naručila Svjetska banka.

Epidemija SARS-a 2003. godine koštala je globalnu ekonomiju 40 milijardi dolara, trošak epidemije svinjske gripe 2009. godine dosegnuo je 50 milijardi dolara, a cijena epidemije ebole u zapadnoj Africi bila je gotovo 53 milijarde dolara. Pandemija gripe kakva se pojavila 1918. godine danas bi svjetsku ekonomiju koštala tri trilijuna dolara ili oko 4,8 posto globalnog BNP-a.

Ekonomski gledano, bogatije nacije pokazale su se otpornijima na nedavne pojave bolesti, a GPMB predviđa da bi zemlje kao što su SAD ili Njemačka mogle proći kroz razornu epidemiju s gubitkom BNP-a manjim od 0,5 posto. Međutim, siromašnije nacije, od Indije i Rusije do zemalja centralne Afrike, mogle bi u istoj hipotetskoj epidemiji izgubiti i do dva posto BNP-a. Epidemija ebole u zapadnoj Africi stajala je pogođene zemlje, Liberiju, Sierra Leone i Gvineju, oko 2,8 milijardi dolara, a BNP Sierra Leonea potonuo je 2015. godine za 20 posto. A rizici su sve veći.

Klimatske promjene pogoduju epidemijama

Klimatske promjene pogoduju epidemijama, zato što porast temperature i vlage potiče rast populacije komaraca koji prenose bolesti, pogoduje da se vodene površine guše pod toksičnim algama, da bolnice i poljoprivredne površine budu pune smrtonosnih gljivica te da se mijenjaju migracijske navike ptica i drugih životinja, što mikrobe dovodi u nova područja.

Razmotrimo događaje od rujna prošle godine, na primjer. Misteriozna eksplozija u laboratorijskom kompleksu iz sovjetskog doba u blizini Novosibirska u Rusiji izazvala je zabrinutost zbog virusa malih boginja i drugih bolesti koji se čuvaju u tamošnjim hladnjacima. Ruski laboratorij, poznat kao vektor, nekoć je bio jedan od nekoliko dobro čuvanih centara za istraživanje patogena u svijetu, ali danas postoji više od 1000 laboratorija biosigurnosne razine 3 i 4 u kojima se čuvaju i proučavaju smrtonosni mikrobi. Mnoge od tih ustanova imale su problema sa sigurnošću.

Australska se gripa H3N2 prošlog proljeća širila kontinentom i brojem slučajeva i hospitalizacija postala najvećom epidemijom u nedavnoj povijesti zemlje. Ukupno je oboljelo 279.326 Australaca.

Prema podacima Panameričke zdravstvene organizacije, više od 2.384.029 ljudi u Latinskoj Americi i Karibima oboljelo je od denga virusne infekcije prošle jeseni. Takozvana gljivica TR4 odjednom je napala banane širom Srednje Amerike i potom se pojavila i u Australiji te izazvala zabrinutost zbog propasti plodova.

Afrička epidemija svinjske groznice koja je započela u Kini krajem 2018. godine i proširila se po Aziji stigla je i do Filipina. Deseci tisuća svinja u regiji umrli su zbog neizlječive i obično smrtonosne bolesti.

Ebola u Kongu

GPMB kaže kako je epidemija ebole u Demokratskoj Republici Kongu primjer onoga što ne valja s trenutačnom spremnosti na epidemije. Kad se prvi put pojavila, 1. kolovoza 2018. godine, prema izvješću GPMB-a, "temelji učinkovitog odgovora postavljeni su u prvih nekoliko dana nakon proglašenja epidemije. Odgovor u prvim tjednima kolovoza bio je najbrži, najbolje opremljen i najbolje financiran u povijesti odgovora na pojavu ebole."

Ipak, unatoč tim naporima, epidemija se u Sjevernom Kivuu i Ituriji zadržala i proširila, u lipnju 2019. godine prešla je granicu i ušla u Ugandu te dosegnula Gomu, glavni grad pokrajine Sjeverni Kivu u srpnju 2019. Nakon više od godinu dana zabilježeno je 3000 slučajeva i 2000 smrtnih slučajeva. Reakciju na ebolu u DR Kongu bila je neuspješna i zato što je zdravstveni sustav ove zemlje u neredu, što se epidemija pojavila u ratnim zonama, što je sumnjičavo lokalno stanovništvo odbijalo potpuno surađivati sa zdravstvenim vlastima te zato što donatori nisu dovoljno financirali humanitarne potrebe pa su ljudi koji se bore s ebolom morali moljakati za dolare i eure.

Budućnost izgleda još gore, zato što su u porastu mikrobi koji se šire zračnim putem, a tehnologija kojom se mijenjaju bakteriološki geni postala je brza, jednostavna, precizna i jeftina. Danas je moguće dati mikrobima sve vrste karakteristika ili ih čak stvoriti iz novog DNK. Bilo da se radi o slučajnom ispuštanju virusa ili namjernom širenju, nijedna nacija nema organizaciju i tehnologiju da zaustavi epidemiju kad klice jednom pobjegnu iz laboratorija.

Sedam mjera

GPMB je sastavio popis od sedam mjera koje bi se trebale implementirati širom svijeta kako bi se poboljšali izgledi čovječanstva u borbi s mikrobima. Svi su oni, u određenom obliku, poznati već godinama, pa čak i desetljećima. Sve smo to već prošli.

"Sustavi za reakciju na epidemiju nisu dovoljni kako bismo se nosili s ogromnim učinkom, brzim širenjem i šokom po zdravstveni, socijalni i ekonomski sustav koji bi izazvala visoko smrtonosna pandemija, prirodna, slučajna ili namjerna. Nema dovoljno investicija u istraživanje i razvoj te planiranje inovativnog razvoja cjepiva, proizvodnju širokog spektra antiviralnih proizvoda i odgovarajućih nefarmaceutskih intervencija. Troškovi kontrole epidemije potpuno bi nadmašili sadašnje mehanizme financiranja hitne reakcije", stoji u izvješću GPMB-a.

Clintonova je administracija 1996. godine proglasila da su nove infektivne bolesti poput ebole i tuberkuloze otporne na lijekove te HIV/AIDS, a predstavljaju jedan od najvažnijih zdravstvenih i sigurnosnih izazova s kojima se suočava globalna zajednica te je predstavila plan od osam točaka za poboljšanje spremnosti na pandemiju.

Specifičnosti su se možda promijenile, ali ton i preporuke u novom GPMB-ovu pandemijskom izvješću su nevjerojatno slični, ako ne i hitniji. GPMB inzistira na tome da je epidemije moguće kontrolirati i suzbijati ako čovječanstvo ima političku i financijsku volju za to. Dosad je, međutim, čovječanstvo prijetnje izbacivalo iz svoje kolektivne svijesti ubrzo nakon prestanka epidemije.

Gripa iz 1918. godine ubila je 50 do 100 milijuna ljudi. A kuga je u 14. stoljeću odnijela 60 posto europske populacije, otprilike 50 milijuna ljudi. Tijekom svojih života nismo uspjeli zaustaviti HIV, koji je od pojave na globalnoj sceni 1981. godine pogodio 75 milijuna ljudi, a 32 milijuna usmrtio.

"Mi znamo da će se dogoditi još jedna strašna epidemija, možda ne tako velika kao gripa iz 1918. ili kao kuga, ali svakako užasna. Ipak, vjerojatno će nam trebati puno više od stručnih izvješća kako bismo mobilizirali ozbiljne kolektivne napore u sprečavanje i pripremu za katastrofu", zaključio je Garrett.