ZATAJENJE srca, stanje u kojem srce ne može dovoljno snažno pumpati krv kroz tijelo, ne mora značiti kraj - ali je ključno da se otkrije na vrijeme. Za razliku od srčanog zastoja, kada srce potpuno stane, kod zatajenja ono i dalje radi, ali preslabo - što tkivima uskraćuje kisik i sprječava uklanjanje štetnih tvari. Nova metoda probira koja koristi jednostavan test sline mogla bi na vrijeme upozoriti na rizik od zatajenja srca, piše Science Alert.

Iako za zatajenje srca ne postoji lijek, pravovremenim liječenjem moguće je postići remisiju. Međutim, problem je što su rani simptomi često neprimjetni i lako se mogu zamijeniti sa simptomima drugih bolesti. Zbog toga se dijagnoza nerijetko postavlja tek u uznapredovaloj fazi, a situaciju dodatno otežavaju nedostupni, skupi i invazivni postupci probira.

Protein iz sline kao ključni pokazatelj

Rješenje bi se moglo kriti u malom proteinu nazvanom S100A7. Istraživanja su pokazala kako su razine ovog proteina kod pacijenata s akutnim zatajenjem srca značajno povišene - gotovo dvostruko više nego kod zdravih osoba. Ta se razlika može pouzdano otkriti u uzorku sline pomoću novorazvijenog testa glasničke RNK (mRNK).

Obećavajući rezultati studije

Analizom uzoraka 30 pacijenata sa zatajenjem srca, test sline pokazao je podudaranje sa standardnim medicinskim testovima u otprilike 81 posto slučajeva. Štoviše, u usporedbi s uzorcima šest zdravih dobrovoljaca, test sline je s čak 82 posto točnosti identificirao pacijente sa zatajenjem srca, dok je preciznost standardnih testova, temeljenih na istom proteinu, bila znatno niža - samo 52 posto.

Put prema personaliziranoj medicini

Prije nego što test uđe u širu javnu upotrebu, bit će ga potrebno provjeriti na znatno većoj skupini ljudi. "Ovaj rad doprinosi razvoju personalizirane zdravstvene skrbi pomažući ljudima da otkriju znakove i simptome prije nastanka stanja i da lako prate njegovo napredovanje", pojašnjava Roxane Mutschler, diplomantica sintetičke biologije s Tehnološkog sveučilišta Queensland u Australiji. Istraživanje je objavljeno u časopisu Biosensors and Bioelectronics: X.