"Predsjednice, što Vam bi?! Pa Vi ste heroje iz Domovinskog rata, hrvatske heroje i ratnike, pravdoljubive i istinoljubive ljude, stradalnike i hrvatsku žrtvu grubo oklevetali, jer smo svi mi po Vama - marginalci s ruba političkog spektra i s ruba bilo kakvog razmišljanja. Pa kako Vas nije stid i sram? Imali ste danas sto drugih tema i problema, a Vi o prosvjednicima koji su mirno, civilizirano, kulturno i javno, na zakoniti i demokratski način iznijeli svoje političke stavove, različite od Vaših. Čestitam, sad oholo, umišljeno, tašto i hladno, nezahvalno, 'vladate samo razumom', ali očito malo ograničenim. Vjerujemo ne zadugo", napisao je Sačić na Facebooku nakon što je Kolinda prosvjednike opisala kao “pojedince s rubova političkog spektra”.

 

No, tko je zapravo Željko Sačić i po čemu se dosad istaknuo u svojem policijskom i javnom djelovanju?

 

 

Sačić je rođen 1963. godine u Varaždinu, a početkom devedesetih godina radio je u policiji. 1991. imenovan je pomoćnikom zapovjednika Specijalne policije MUP-a, a na to je poziciji sudjelovao u nizu akcija u Domovinskom ratu. Sačić je dugo bio istraživan i zbog ratnog zločina nad srpskim civilima koji su u ljeto 1995. poslije Oluje počinili pripadnici specijalne policije u selu Grubori, zbog čega je i 2009. bio uhićen pod sumnjom da nije spriječio zločin iako je mogao. Odgovornim ga je za Grubore smatrao i Haški sud, no slučaj je prepušten domaćem pravosuđu.

 

U Remetincu je u pritvoru odležao dva mjeseca, nakon čega je pušten, a proces protiv njega trajao je godinama. Sačić je na kraju oslobođen, a mediji su pisali da je to rezultat traljave optužnice i lošeg rada Županijskog državnog odvjetništva.

 

Zanimljivo, uhitio ga je Milijan Brkić, koji je tada radio u policiji. Sačić ga je u jednom intervjuu optužio da ga je prvo “namamio na kavu”: “Čim mi je Brkić prišao, rekao mi je da se uopće ne radi o kavi nego da sam ja uhapšen zbog Grubora. Stoga nismo ništa ni naručili. Pokušavao sam mu pojasniti da ja nemam ništa s Gruborima, ali Brkić je samo pričao da se sve mora razjasniti i da krenem s njima. Molio sam ga da barem javim supruzi, tako da se ne bi šokirala kad mediji objave da sam uhapšen, no Brkić mi to nije dopustio. S obzirom na to da sam se dovezao službenim autom koji mi je na korištenje dao Milan Bandić jer sam mu tada pomagao u njegovoj predsjedničkoj kampanji, tražio sam Brkića da mi makar omogući da nazovem nekog kako bi svratio po auto. Na to je nekako pristao, pa sam nazvao jednog prijatelja, ključeve od auta ostavio na šanku i pošao sam s Brkićem. Ukratko, pokupili su me kao zadnje kriminalističko smeće”, rekao je Sačić svojedobno za Novi list.

 

 

Sačić je tvrdio da nema nikakve veze sa zločinom u Gruborima, da je bio u Zagrebu kada su se ubojstva dogodila, te je javno optužio Brkića i Tomislava Karamarka, koji je bio ministar unutarnjih poslova, da mu smještaju. 

 

U javnosti je Sačić opet isplivao u veljači 2011. kao predvodnik jednog u nizu braniteljskih prosvjeda, ovaj put zbog uhićenja Tihomira Purde u Srbiji. Tada je održao i govor u kojem je vladi Jadranke Kosor poručio da bira “ili EU ili Purda”.

 

Osim što je podržavao Milana Bandića u predsjedničkoj kampanji 2009., Sačić ima i drugih izleta u politiku. Neko vrijeme bio je član HSLS-a, a od proljeća 2011. do lipnja 2012. bio je predsjednik marginalne stranke Akcija za bolju Hrvatsku (AZBH). 

 

Neko vrijeme je hrvatska javnost zaboravila na postojanje Željka Sačića, koji je uostalom imao posla na sudu, ali sada je opet došao pod svjetla reflektora zbog sudjelovanja u prosvjedu protiv Vučića i napada na predsjednicu Grabar-Kitarović. Zapravo se može reći da je Kolinda ispravno opisala Sačića kao rubnu političku pojavu, no problem je što je baš taj i takav politički rub njoj donio pobjedu na predsjedničkim izborima.