FRANCISCO Franco Bahamonde rođen je 1892. u galicijskom gradu Ferrolu, u obitelji s dugom vojnom tradicijom. Već s četrnaest godina upisao je vojnu akademiju u Toledu i rano izgradio reputaciju discipliniranog, ambicioznog i hladnog časnika. Najveći ugled stekao je služeći u Maroku, gdje su se Španjolci godinama borili protiv lokalnih pobuna. U tim je ratovima Franco pokazao iznimnu organizacijsku sposobnost i nemilosrdnost, postavši jedan od najmlađih generala u Europi.

Političke napetosti i put prema ratu

Španjolska se početkom 20. stoljeća nalazila u dubokim podjelama. Druga republika, proglašena 1931., obećala je reforme, sekularizaciju i modernizaciju države, no ubrzo se suočila s otporom konzervativnih elita, vojske i Crkve. Kada je 1936. na vlast došla ljevica okupljena u koaliciju Narodne fronte, dio vojnih zapovjednika počeo je planirati državni udar. Među njima je bio i Franco, tada već istaknuti general, premda isprva ne najvidljiviji vođa zavjere.

Građanski rat i uspostava diktature

Državni udar započet u srpnju 1936. pretvorio se u krvavi građanski rat koji je trajao gotovo tri godine. Franco je postupno preuzeo vodstvo nad nacionalističkom stranom, ujedinivši razne desničarske skupine pod svojim zapovjedništvom.

Uz vojnu pomoć nacističke Njemačke i fašističke Italije, Franco je do 1939. porazio republikance, čime je završio jedan od najtragičnijih sukoba europskog 20. stoljeća. Procjenjuje se da je stotine tisuća ljudi poginulo u ratu i represijama koje su slijedile.

Franco se proglasio Caudillom, vođom Španjolske, te uspostavio autoritarni režim koji je trajao sve do njegove smrti 1975. Zabranio je političke stranke, ukinuo regionalne autonomije, a brutalna represija prema lijevo orijentiranim građanima obilježila je prve godine diktature. U društvu je ponovno ojačana uloga Katoličke crkve, dok su se mediji i obrazovanje našli pod strogom državnom kontrolom.

Neutralnost, gospodarski problemi i zaokret

Tijekom Drugog svjetskog rata Franco je održavao formalnu neutralnost, premda je ideološki simpatizirao sile Osovine. Nakon rata, izolirana i osiromašena Španjolska teško se oporavljala, no hladnoratovska geopolitika promijenila je odnos Zapada prema njegovu režimu.

Od pedesetih godina SAD i zapadne zemlje počinju surađivati s Madridom, što omogućuje ekonomske reforme i otvaranje zemlje turizmu. Španjolsko gospodarstvo tada ulazi u razdoblje ubrzanog rasta, no politička sloboda ostaje strogo ograničena.

Smrt i prijelaz u demokraciju

Franco je umro 20. studenoga 1975. nakon dugotrajne bolesti. Već ranije je za svog nasljednika odabrao princa Juana Carlosa, očekujući da će nastaviti autoritarnu politiku. No novi je kralj pokrenuo tranziciju prema demokraciji koja će ubrzo postati jedan od najuspješnijih demokratskih prijelaza u Europi.

Način na koji se Španjolska suočava s prošlošću, uključujući ekshumacije žrtava i uklanjanje Francovih simbola iz javnog prostora, i dalje je dio političkog i društvenog diskursa čitave nacije.