UKRAJINA se nudi kao sigurnosni partner u naporima za ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca, nakon što je Iran praktički blokirao plovidbu ključnom svjetskom energetskom rutom. Predsjednik Volodimir Zelenski ponudio je pomoć partnerima u obliku oružja provjerenog u borbi i operativnog iskustva, ističući uspjeh Ukrajine u održavanju izvoza Crnim morem unatoč ruskoj blokadi, piše The Kyiv Independent.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

"Učinit ćemo sve što možemo", rekao je Zelenski novinarima u četvrtak. "Naše iskustvo u deblokadi crnomorskog koridora iznimno je važno i to je tema razgovora. Ako nas uključe, saslušat ćemo prijedloge i pomoći ćemo." Njegovi komentari signaliziraju ambiciju Ukrajine da se od primatelja sigurnosne pomoći preobrazi u onu koja je pruža, a ovo je analiza kako bi se to moglo ostvariti.

Zašto je Hormuški tjesnac važan

Hormuški tjesnac povezuje Perzijski zaljev s Arapskim morem, a na najužem dijelu širok je samo 33 kilometra. Prostire se između Irana na sjeveru te Omana i Ujedinjenih Arapskih Emirata na jugu. Iako se nalazi unutar njihovih teritorijalnih voda, smatra se međunarodnom tranzitnom rutom koja dopušta slobodan prolaz brodovima.

U normalnim okolnostima, tjesnacem prolazi otprilike petina svjetske nafte i ukapljenog prirodnog plina (LNG), koji većinom proizvode zaljevske zemlje poput Saudijske Arabije, Iraka, UAE-a, Irana i Katara, a namijenjen je prvenstveno azijskim tržištima. Kroz tjesnac uobičajeno prolazi oko 3000 plovila mjesečno.

Međutim, otkako je iranski Korpus čuvara islamske revolucije zaprijetio da će "zapaliti" neovlaštena plovila i tu prijetnju počeo provoditi, promet je tijekom ožujka pao za najmanje 94 posto. Nekoliko komercijalnih brodova oštećeno je ili prisiljeno na povratak od početka američko-izraelskog rata protiv Irana, dok drugi čekaju usidreni na sigurnije uvjete. Teheran dopušta samo ograničen prolaz pod strogo kontroliranim uvjetima, često uvjetovan političkim ustupcima ili plaćanjem.

Ovaj poremećaj izazvao je globalni porast cijena nafte i plina zbog straha od dugotrajnih nestašica.

Zašto se Kijev želi uključiti

Kriza je također otkrila nesigurnost unutar zapadnih saveza oko toga tko bi trebao preuzeti vodstvo u ponovnom otvaranju tjesnaca. Iako je Washington isprva signalizirao spremnost da osigura slobodu plovidbe, čini se da se taj stav promijenio. "Što se tiče pitanja vezanih uz Hormuz, po mom mišljenju, time se bavi SAD", rekao je ukrajinski predsjednik ranije ovog tjedna.

Američki predsjednik Donald Trump kasnije je sugerirao da Washington možda neće izravno intervenirati. "Skupite malo te zakašnjele hrabrosti, idite u tjesnac i JEDNOSTAVNO GA PREUZMITE. SAD vam više neće čuvati leđa, kao što ni vi niste nama", napisao je Trump.

Više od 40 američkih saveznika održalo je u četvrtak virtualni sastanak o ponovnom otvaranju pomorskih ruta, razmatrajući i planove koji se ne oslanjaju na američko sudjelovanje. U tom se kontekstu Ukrajina predstavila kao partner sposoban ponuditi operativna rješenja.

Iuliia Osmolovska, voditeljica kijevskog ureda slovačkog think-tanka GLOBSEC, kaže da se Kijev sve više transformira iz "sigurnosnog izazova" u "sigurnosno pojačanje" za svoje partnere. "O ovoj transformaciji govorimo od početka sveobuhvatne invazije", rekla je, ističući da ukrajinske ratne inovacije pokazuju sposobnost pružanja praktičnih rješenja. Krizu na Bliskom istoku opisala je kao priliku za Ukrajinu da proširi obrambenu suradnju i ojača svoju geopolitičku ulogu.

Kijevu su zanimljive i potencijalne ekonomske koristi. Peter Dickinson iz Atlantskog vijeća smatra da bi suradnja sa zaljevskim državama mogla donijeti prihode ukrajinskim tvrtkama za proizvodnju dronova i privući investicije. "Kratkoročno, to može stvoriti prijeko potrebne prihode za ukrajinske tvrtke i financijsku potporu državi", rekao je, dodajući da bi to moglo dovesti i do dubljih veza.

Što je potrebno za otvaranje tjesnaca

Diplomatski napori za smirivanje krize su u zastoju. Washington tvrdi da je postignut napredak, a Trump je u srijedu izjavio da je novi iranski vođa zatražio prekid vatre, što je Teheran odbacio kao "lažnu i neutemeljenu" tvrdnju. Budući da diplomacija ne daje rezultate, za ponovno otvaranje tjesnaca protiv volje Irana bit će potreban koordinirani vojni napor na moru, u zraku i na kopnu.

Bryan Clark, viši suradnik na Institutu Hudson, rekao je za Kyiv Independent da bi se vojna operacija otvaranja tjesnaca odvijala u tri faze. Prva je čišćenje mina iz tranzitnih koridora. Prema američkim procjenama, mine su možda već postavljene. Druga faza je suzbijanje prijetnji s obale. Iranske snage mogle bi s prikrivenih položaja lansirati dronove, projektile i brze čamce, što zahtijeva stalan nadzor i brzo presretanje.

Treća i najzahtjevnija faza je obrana brodova u stvarnom vremenu. Jednom kad se dronovi ili projektili lansiraju, vrijeme za reakciju je iznimno kratko. U nekim dijelovima tjesnaca, brodovi plove samo nekoliko kilometara od iranske obale, odakle napad može stići do cilja za manje od dvije minute. Upravo u ovoj trećoj fazi, obrani od brzih i jeftinih dronova kratkog dometa, ukrajinsko iskustvo postaje posebno vrijedno.

Što Ukrajina nudi

Nakon što je Rusija 2022. godine uvela blokadu ukrajinskog izvoza Crnim morem, Kijev, koji nema značajnu mornaricu, okrenuo se asimetričnoj strategiji. Koristeći projektile, pomorske dronove i udare na rusku infrastrukturu na okupiranom Krimu, Ukrajina je oslabila ruske sposobnosti i potisnula njezinu flotu dalje od obale. Uz vojne mjere, Ukrajina je smanjila i rizike plovidbe partnerstvom s velikim britanskim osiguravateljima.

Većina zapadnih pomorskih sustava trenutno raspoređenih u Perzijskom zaljevu dizajnirana je za borbu protiv naprednih prijetnji poput projektila i zrakoplova, oslanjajući se na skupe presretače. Taj je model loše prilagođen za obranu od rojeva jeftinih dronova ili brzih čamaca kakve posjeduje Iran. Ukrajinski inovativni pristup, temeljen na masovnoj upotrebi jeftinih sustava, daleko je prikladniji za takve napade.

Središnji element tog pristupa je brzi razvoj pomorskih dronova. Ukrajina danas koristi širok spektar bespilotnih površinskih plovila za samoubilačke napade, lansiranje FPV dronova ili nošenje sustava protuzračne obrane. Modeli poput Magura V5, Sea Baby i Mamay već su se dokazali u uništavanju ruskih brodova.

Prema Clarku, ti bi se sustavi mogli prilagoditi za obranu komercijalnih brodova u Hormuškom tjesnacu stvaranjem prednjeg obrambenog sloja. "Pomorski dronovi bi se u osnovi pozicionirali između plovnih putova i obale te bi presretali sve nadolazeće napade", kaže Clark. Umjesto da se oslanjaju isključivo na ratne brodove u pratnji, bespilotni sustavi mogli bi djelovati uz konvoje, pružajući stalnu zaštitu i služeći kao potrošni štit.

Zelenski je također rekao da bi za otvaranje rute bili potrebni "presretači, vojni konvoji za pratnju brodova, velika integrirana mreža za elektroničko ratovanje i drugi alati". "Tu smo da pomognemo s tim", dodao je.

Ograničenja ukrajinske pomoći

Ipak, mogući doprinos Ukrajine ostaje ograničen. Njezino oružje i iskustvo primjenjivi su samo na treću fazu operacije, obranu plovila od napada dronovima i projektilima, i ne mogu pomoći u čišćenju mina ili uništavanju lansirnih mjesta na iranskoj obali.

Geografija također ide u prilog Teheranu. Blizina iranskog teritorija omogućuje napade s kratke udaljenosti, ostavljajući minimalno vrijeme za reakciju i otežavajući stvaranje zaštitne zone kakvu je Ukrajina uspjela uspostaviti u dijelovima Crnog mora.

Ukrajinski obrambeni model ovisi o količini. Njegova primjena u jednom od najprometnijih pomorskih koridora na svijetu zahtijevala bi stalnu opskrbu dronovima koju Ukrajina, dok i sama vodi rat, ne može jamčiti. Konačno, Clark tvrdi da bi, čak i uz ukrajinsku pomoć, iranska sposobnost ometanja plovidbe vjerojatno bila smanjena, ali ne i eliminirana. Doprinos Ukrajine stoga bi djelovao kao privremeno rješenje koje smanjuje neposredne rizike, ali ne uklanja širu prijetnju.