Foto: Vjekoslav Skledar/Cropix

OVO ĆE definitivno biti izbor za predsjednika razreda. Ivi Josipoviću u utrci za šefa države pridružuje se i Vesna Pusić. Tko će biti pametniji? Tko je pročitao više knjiga? Tko zna više jezika ili bolje svira klavir? Tko je manje puta markirao u školi? Tko je više puta digao ruku na nastavi? I tko ima manje veze sa stvarnim životom?

Tko će biti pametniji, ali ne u Hrvatskoj

Vidio HNS da SDP kandidira profesora, pa i oni digli nogu. Pardon, našli svog konja za utrku. Pardon, konjicu. Pardon, kandidatkinju, pa još i profesoricu. Kao da nije bilo dovoljno loše prvi put, mora biti i drugi. Valjalo se  nešto zlokobno iza silnih gostovanja Vesne Pusić po televiziji proteklih dana. Nije se moglo ništa dobro iz toga izroditi. Opozicija je odlučila izbore za predsjednika države pretvoriti u natjecanje tko će biti pametniji. Nije ništa loše u tome. Dapače. U nekoj drugoj zemlji.

U nekoj zemlji gdje narod ne glasa za Keruma, Bandića, Glavaša, Jamba, Sanadera, HDZ... U zemlji gdje se narod ne hrva s pismenošću i kulturom, gdje ne vladaju Gotovčevi i gdje ne pale Mesićevi vicevi... Dakle, u svijetu oko Trga bana Jelačića. Ili samo na njemu. U Maloj kavani. Stol do prozora. 

Nije sprdnja, nego percepcija

Ovo nije sprdnja, nego gruba realnost. Kamo sreće da živimo u zemlji gdje birači jedva čekaju prigrliti Vesnu Pusić ili Ivu Josipovića. Nažalost, stvarnost je malo grublja. Nije stvar u pameti. Stvar je u percepciji.

Pa tako jedna od percepcija govori da je Radimir Čačić još jednom "popušio foru". Nije ušao u Sabor jer ga je stranka zaboravila prijaviti. Nije išao za gradonačelnika Zagreba jer je zaboravio prijaviti prebivalište. A sad ne ide za predsjednika države zato što je zaboravio da to isto želi i Vesna Pusić. Možda mu jednom nešto i pođe za rukom.

Jedva prolazi u Zagrebu, kako će u Dalmaciji?

A najvažnija percepcija je slika pojedinog političara u biračkom tijelu. Vesna Pusić na jedvite je jade osvajala glasove čak i onih koji sjede za onim stolom do prozora u Maloj kavani. Jedva je ulazila u Sabor u prvoj izbornoj jedinici, dakle u urbanom Zagrebu punom pametnih, modernih, kulturnih ljudi. A kako misli osvojiti glasove u Lici, Slavoniji, dalmatinskom zaleđu? Ne treba joj par tisuća glasova. Treba joj milijun i pol. Gdje će ih naći? S tim da će ih dosta glasati za onog drugog kandidata, skladatelja, profesora i predsjednika razreda.

Davno je to bilo kad je Vesna Pusić pokušala uzdrmati politički establišment. Zamalo joj je uspjelo. Otad, a ima tome više od deset godina, uglavnom živcira taj isti politički establišment. A bogami i birače. Istini za volju, često je to činila opravdanim kritikama na račun hrvatske agresije na BiH, protivljenjem radikalnoj desnici, kritikom Račana zato što je u strahu od državnog udara pustio Gotovinu da pobjegne. Znala je biti hrabra. A sad je uglavnom iritantna.

Nije ovo klasična gimnazija, nego Hrvatska

Zoran Milanović posebno je ne može podnijeti. Još otkad mu je u dogovoru s Ivo Sanaderom otela fotelju predsjednika Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU. A sada mu ugrožava izglede njegova predsjedničkog kandidata. Naravno, do početka kampanje sve je još moguće pa i da se oporba ujedini oko jednog kandidata. Ali tko će imati hrabrosti to reći Vesni Pusić?

I opet, baš kao u priči o Josipoviću, nije problem u tome da je kandidat pametan, načitan, obrazovan, kulturan, da se lijepo izražava ili svira klavir. Ali to nije izbor za predsjednika razreda klasične gimnazije, nego osvajanje (i) Kerumovih, Bandićevih, Sanaderovih, Glavaševih, Jambovih, Kalmetinih i tko zna čijih birača. Hoće li oni razumjeti što Pusić i Josipović pričaju? Hoće li se naći u njihovim riječima? Hoće li ih uopće biti briga?

Mesić je bio simpatičan, Kajin nije. Mesić je bio šarmer, Josipović nije. Mesić je bio duhovit, Pusićka to definitivno nije. Mesić je bio manje gnjevan od Kajina, manje obrazovan od Josipovića i s manjim društvenim "pedigreom" od kćeri akademika Pusića. I dobio je dva mandata. Što nam to govori?

Zar je pametno ujedno i dosadno?

U prvom redu, da bi trebalo vidjeti po kojim se to anketama HNS ravna kad gura Vesnu Pusić u predsjedničku utrku. Drugo, to nam govori da opozicija očito misli kako je dosadno ujedno i jako pametno. Poput nekog književnog klasika na kojem ste zaspali već nakon tri stranice, ali kasnije ste se svima hvalili kako ste uživali čitajući ga. Ništa niste razumjeli, ali niste htjeli ispasti glupi. Treće, zar doista u opozicijskim redovima ne postoji neki kulturan, obrazovan, pametan, sposoban, pošten, nekompromitiran čovjek koji bi ujedno bio i šarmantan, razumljiv, duhovit...? Ako je mafijaška saga "Kum" mogla postati filmski klasik, onda valjda oporba može pronaći mudrog čovjeka kojeg svi razumiju. Ili možda ne može?

Čačić u Vladu, ali tko na Pantovčak?

I da se vratimo na Radimira Čačića... Možda je i bolje da se nije kandidirao za Pantovčak, jer bi vjerojatno zaboravio kojim putem se ide do gore. Ne, ozbiljno. Možda će, ali samo možda, ući u neku novu vladu i krenuti s raščišćavanjem ruševina koje su ostavili HDZ-ovci. Pusićka tu zaista ne bi bila od velike koristi. Ali treba imati na umu da će svima posao biti otežan ako na Pantovčaku u isto vrijeme bude sjedio nekakav Hebrang. Ili nedajbože Sanader. Jer Josipovića i Vesnu Pusić čeka duuuuuug uspon na vrh.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje