SIGURNO ste na tržnici ili u dućanu vidjeli i domaće voće, ali i ono uvozno. Ako je tako, onda ste sigurno primijetili i razliku – ono iz uvoza često je veće, ljepše, sjajnije i "kao s reklame". No kad ga zagrizete, okus i tekstura ponekad razočaraju. Evo o čemu se zapravo radi i zašto je uvezeno voće (izvana) "savršeno".

1. Uvozni plodovi biraju se po izgledu – ne po okusu

Voće koje se izvozi mora preživjeti dugi transport, skladištenje i boravak na policama trgovina. Zato se biraju plodovi koji su:

• tvrđi (manje kvarljivi)
• otporniji na oštećenja
• vizualno savršeni – jer "potrošači kupuju očima"

S druge strane, okus je često u drugom planu – što i objašnjava zašto su mnoge savršene jabuke ili breskve iz uvoza bezukusne, suhe ili previše "plastične".

2. Industrijski uzgoj koristi sorte koje izgledaju bolje

Mnoge velike farme koriste sorte koje su genetski selektirane da rastu u pravilnom obliku, da sazrijevaju istovremeno i da izdrže manipulaciju strojevima. Takve sorte možda bolje izgledaju, ali nemaju nužno bolji okus. Dapače, često su "prazne" iznutra.

3. Domaće voće nije uniformno – ali je zato zrelo

Domaće voće s tržnice često je nepravilnog oblika, s pokojom mrljom, pjegicom ili čak rupicom od crva – i to je zapravo dobra stvar. Takvi plodovi obično su dozreli na stablu, a ne ubrani prerano i dozrijevani u skladištu.

Ako, primjerice, trešnja ima crve, to je znak da nije rasla s pesticidima. 

4. Uvozno voće se često vozi nezrelo – i dozrijeva umjetno

Mango, banane, pa čak i rajčice, često se beru dok su još zeleni, kako bi mogli preživjeti prijevoz brodom ili kamionom. Dozrijevaju kasnije – u skladištima, često uz pomoć etilena (plina koji potiče sazrijevanje). Takvi plodovi nikad nemaju pun okus kao oni koji su sazreli prirodno.