Uz Sanadera i Krista protiv komunista

Foto: Index

RAZVOJ događaja bio je vrlo znakovit. U trenutku dok je Ivo Sanader s obitelji slijetao u Los Angeles, a ljubavnica njegova prijatelja aterirala u Remetinec, glavni urednik Glasa koncila potpalio je lomaču za sve one "komuniste" koji su nakon Sanadera "preuzeli potpunu kontrolu nad najjačom hrvatskom strankom".

Baš kad su svi krenuli upirati prstom u svećenikova brata Ivu Sanadera, optužujući ga da je povezan s operacijom isisavanja i pranja novca iz državnih poduzeća - na privatne i stranačke račune - Ivan Miklenić upro je svoj pravednički prst u koga drugog nego u komuniste.

Komuniste na lomaču

Optužio ih je da su krivi za sve: da su "preuzeli kontrolu nad većinom medija, nad kulturom", da su "izvršili nemoralnu i često protpuravnu privatizaciju i pretvorbu", da su "razorili hrvatsko gospodarstvo i usmjerili ga u skladu sa svojim interesima, a na očitu štetu općega dobra i svih ostalih hrvatskih građana".

I još: "Oni su uveli najsiroviji kapitalizam, rasprodali ispod svake cijene velike hrvatske proizvodne i ekonomske vrijednosti. Oni i dalje žele Hrvatsku slabu, na koljenima, oni pužu pred međunarodnim silama".

Sanader marioneta?

Međutim, nemojte misliti da je za sve to odgovoran Ivo Sanader, čovjek koji je sedam godina vladao Hrvatskom, upravljao medijima, diktirao gospodarstvom, kontrolirao kulturu, rasprodao nacionalno bogarstvo, sumnjivo se obogatio i pobjegao ostavivši Hrvatsku u ruševinama. Ne, Miklenić tvrdi da su za sve to krivi "komunisti", oni u čijim je rukama Sanader bio tek obična "marioneta". I koji su, zamislite užasa, zaslužni za njegov "iznenadni i vjerojatno prisilni odlazak".

Kako je samo jednostavan život u takvom mentalnom sklopu. U svijetu gdje su komunisti krivi za sve, a komunizam postao utočište svih zala i pribježište svih ništarija. Kako je samo lako voditi ratove protiv nepoznatih, često neimenovanih, obično nedodirljivih i gotovo virtualnih neprijatelja. Kako je samo lako u toj bezbožničkoj tmini nositi luč domoljublja, čovjekoljublja, poštenja - i Sanaderova advokata.

Što bi Crkva bez komunista?

Što bi Crkva bez komunista? Kako bi se orijentirala u svijetu devastiranom sedmogodišnjom vladavinom svećenikova brata i samozvanog "ekskluzivnog Hrvata", u društvu ogrezlom u korupciju i kriminal koji nose premijerov pečat? Kako bi, pobogu, mogao na lomači završiti upravo onaj koji je toj Crkvi dao sve? I puno toga dobio zauzvrat.

Naučili smo već da je vrlo lako zaurlati "komunisti" i očekivati da pod tom pravedničkom silinom svi skrušeno padnu na koljena. Teško je, međutim, za crkvene dužnosnike i uvodničare ustati u obranu poštenja i pravde, malog čovjeka i vjernika, obrušavajući se na onoga koji je punih sedam godina sijao kriminal i nepravdu, a iza sebe ostavio onaj Miklenićev minuciozan popis zala.

Uz Bandića i Krista protiv ateista

No, ništa drugo nije se ni moglo očekivati od Crkve koja je u predsjedničkoj kampanji stala na stranu korumpiranog bivšeg komunista Milana Bandića, a na proteklih pet parlamentarnih izbora žestoko lobirala za stranku koja je svoje vladajuće dekade redovito završavala aferama, kriminalom, uništenjem, upropaštavanjem.

U svemu tome "komunisti" tako dobro zvuče. Tako zlokobno, podmuklo, sebično, anacionalno. Kao nekad "židovi" u nacističkoj Njemačkoj. Ili "teroristi" u Bushovoj Americi. Već na njihov spomen spuštaju se rolete i glasa za HDZ.

Crkva rijetko na strani žrtve

A zapravo, radi se i o tome da je Crkva tako rijetko u posljednja dva desetljeća bila na strani žrtve, da više ne zna kako se boriti protiv pravih krivaca. Zato je blagoslovila ratne zločince, promovirala profitere i amnestirala odbjegle premijere... I dizala hajku na one koji zapravo mogu biti svi - a ne mora biti nitko.

Konačno, ovaj Miklenićev komentar nije samo oprost grijeha čovjeka koji je pred grijesima pobjegao s funkcije - a privremeno i iz države. To je davanje tona predstojećoj predizbornoj kampanji. HDZ je već počeo prati usta Tuđmanom, atmosfera se zagrijava u Čavoglavama, pravovjerna desnica prijeti okupljanjem, velečasni Sudac pjeva na festivalima, Anti Gotovini se sprema doček u Pakoštanima, a Miklenić otvara sezonu lova na komuniste. Pravi način da se zaboravi na onoga koji je ovih dana sletio u Los Angeles. Umjesto u Remetinec.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara