JUKKA Salovaara, novoimenovani veleposlanik Europske unije u Ujedinjenom Kraljevstvu, trebao bi postati stalno lice u britanskoj politici dok se vlada premijera Andyja Burnhama bavi budućim odnosima s Unijom. Burnham je bio jasniji od svojeg prethodnika Keira Starmera i tvrdi da sadašnji sustav ne funkcionira te da sve opcije, uključujući ponovno pridruživanje, moraju biti otvorene prije izrade idućeg izbornog programa laburista, piše The Guardian.

Salovaara (58) svoju ulogu u nadolazećim godinama opisuje kao posredničku. Kao iskusan diplomat, ispitivat će što je prihvatljivo za obje strane. Neće izravno sudjelovati u pregovorima, ali će im biti vrlo blizu. "Svi mi govore da je moj posao objašnjavati London Bruxellesu i Bruxelles Londonu", kaže Salovaara. On ističe da Ujedinjeno Kraljevstvo ostaje "prvi i najvažniji partner Europske unije" i da su postignuti dogovori uvijek bili na obostranu korist.

Povratak u London nakon 30 godina

Salovaara je bivši državni tajnik u finskom ministarstvu vanjskih poslova i nekadašnji veleposlanik Finske pri UN-u. Ovo mu je prvi posao u Europskoj komisiji, ali ne i prvi boravak u Ujedinjenom Kraljevstvu. Kao mladi diplomat u ljeto 1996. bavio se europskim poslovima u Londonu na početku ere Cool Britannia, neposredno prije nego što je Tony Blair preuzeo vlast.

"Devedesete su bile vrijeme velikog optimizma", prisjeća se Salovaara. "Svjetska trgovina je rasla. Očekivalo se da će međusobna ovisnost donijeti sigurnost, a globalne norme i pravila su jačali. Postojao je osjećaj da će globalizacija i opći napredak svima donijeti boljitak." Podsjeća da je tadašnja laburistička vlada bila vrlo blizu odluci o uvođenju eura.

Od tada su britanskom politikom zavladale druge silnice. Njegov se ured na trgu Smith Square nalazi samo kat iznad onoga koji je Margaret Thatcher koristila u nekadašnjem sjedištu konzervativaca, a u istoj je zgradi često boravio i Nigel Farage dok je bio zastupnik u Europskom parlamentu.

Konkretne teme za prvi summit

Prvi Burnhamov summit s EU-om planiran je za studeni. Salovaara kaže da se tada neće odlučivati o temama poput one kako britanski trgovci mogu izbjeći planove EU-a za sprječavanje uvoza subvencioniranih kineskih proizvoda, jer Unija do tada neće dovršiti vlastite zakonske prijedloge.

Ipak, Salovaara smatra da ima dovoljno drugih tema koje će summit učiniti sadržajnim, poput standarda za hranu, povezivanja sustava za trgovanje emisijama ugljika, mobilnosti mladih i sigurnosti. Kad je riječ o hrani, ističe:

"Kada imamo zajedničke standarde, granične kontrole nam ne trebaju. Gotovo 60 % britanskog izvoza hrane ide na tržište EU-a, a 70 % uvoza hrane dolazi iz EU-a. Uklanjanje administrativnih prepreka donosi brojne prednosti."

Pregovori o detaljima programa za razmjenu mladih, koji uključuju broj osoba od 18 do 30 godina koje mogu sudjelovati te njihova prava na rad i studij, još traju. Prema informacijama dužnosnika EU-a, Ujedinjeno Kraljevstvo je prvotno ponudilo 50.000 mjesta godišnje, dok Bruxelles traži 150.000.

Bruxelles čeka odluku Londona

Što se tiče okvira budućih odnosa, Salovaara kaže da Europa mora pričekati što London želi, umjesto da sama nameće zajednički stav. "Na potezu je definitivno Ujedinjeno Kraljevstvo; oni moraju provesti tu raspravu i razmotriti opcije, a onda će EU biti spreman za suradnju. Dosadašnji pristup išao je korak po korak, ali ovaj premijer želi procijeniti sve opcije", dodao je.

Salovaara, međutim, priznaje da postoje poteškoće. Charles Grant, čelnik Centra za europsku reformu, izjavio je kako ne može zamisliti da Europa želi povratak Ujedinjenog Kraljevstva kao punopravne članice ako unutar zemlje ne postoji politički konsenzus o tome.

"Kada se radi nešto tako temeljito, obično je pametno imati čvrst konsenzus, ali na Ujedinjenom Kraljevstvu je da odluči mora li se taj konsenzus dokazati novim referendumom", komentirao je Salovaara.

Različiti modeli buduće suradnje

Veleposlanik je nabrojio i druge opcije na regulatornoj ljestvici, poput ulaska na jedinstveno tržište EU-a ili u carinsku uniju. Napomenuo je i da se razvijaju novi, još nedefinirani modeli, poput pridruženog članstva, što je opcija koja se predlaže za Kanadu.

Drugi plan, koji se povezuje s Alexandreom Adamom, glavnim savjetnikom predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, predlaže da se zemlje, uključujući one s Balkana koje dugo čekaju na pristupanje, pridruže EU-u bez punih prava pristupa tržištu. Ta bi prava dobivale postupno, u zamjenu za predanost demokratskim standardima.

Salovaara podsjeća da su devedesetih zemlje Europskog gospodarskog prostora, poput Norveške, taj odnos smatrale isključivo ekonomskim, ali su ga u međuvremenu počele doživljavati kao politički. "Pogledajte koliko je Norveška integrirana u ono što EU radi s Ukrajinom. Svi traže širi odnos s Europskom unijom", zaključio je.