SVATKO od nas s vremena na vrijeme voli pojesti dobar roštilj. Meso s tom prepoznatljivom aromom dima ima posebnu draž pa baš zato ne čudi da su roštiljarnice diljem Zagreba pune, osobito u vrijeme ručka.

Tako je bilo i u restoranu Magazinska klet - Četiri šešira kada smo ga posjetili, a riječ je o poznatom lancu roštiljarnica s nekoliko lokacija u Zagrebu. Već godinama ovo mjesto slovi kao popularno odredište za ljubitelje mesa, a recenzije ga hvale kao pravi raj za gurmane i ljubitelje dobrog roštilja.

Galerija

Kako bismo provjerili je li reputacija uistinu zaslužena, posjetili smo lokaciju na Žitnjaku jednog radnog dana u poslijepodnevnim satima. Parking je bio poluprazan pa smo bez problema pronašli mjesto, ali zatvorena terasa na kojoj smo sjeli za stol se polako punila, što je ukazivalo na stalnu posjećenost restorana.

Mazalice smo čekali pola sata, a ćevapi su plivali u masnoći

Za početak smo naručili predjelo i odabrali mazalice (4 komada za 5.50 eura). Meso je bilo pikantno začinjeno, a lepinje su bile hrskave izvana i mekane iznutra. Iako su mazalice bile sočne, mogle su biti još malo bolje zapečene, no to nismo uzeli za zlo.

Ono što nam je zasmetalo je činjenica da smo na predjelo čekali više od pola sata, a pribor za jelo nakon predjela nije nam zamijenjen. Konobar ga je jednostavno maknuo s tanjura predjela i stavio pored novog tanjura s glavnim jelom.

Za glavno jelo odlučili smo se za jedno tipično jelo s roštilja, pletenicu sa špekom (10.50 eura) i jedan klasik, ćevape u kajmaku (10.50 eura), uz priloge - pomfrit (3.50 eura), krokete (4 eura) i dvije lepinje (3 eura). Pletenica sa špekom bila je ukusna i nimalo žilava, poslužena s izdašnom količinom luka.

S druge strane, ćevapi su bili teško razočaranje - došli su uz kajmak koji se brzo otopio, a meso je počelo plivati u masnoći. Možda bi bilo bolje da je kajmak poslužen posebno, a ne na već ionako premasnim ćevapima, kako to obično poslužuju u drugim restoranima i roštiljarnicama.

Prilog smo morali naručiti posebno

Dodatan minus je taj što prilozi nisu uključeni u cijenu glavnog jela i moraju se naručiti posebno, a dok je pomfrit bio ukusan, preostala dva priloga uopće nas nisu oduševila - kroketi su imali neugodan, užegli okus, kao da su prženi u starom ulju, a lepinje su bile presuhe.

Za desert smo uzeli palačinke s Nutellom i keksom (4.50 eura) i baklavu (5 eura), što je donekle popravilo raspoloženje nakon razočaranja glavnim jelima. No, nije samo hrana bila ta koja nas je razočarala.

Narodnjaci u 3 popodne

Atmosfera na terasi također nije bila idealna - oko 15 sati krenula je živa glazba s narodnjacima, toliko glasna da se nije moglo normalno razgovarati niti čuti konobara. Da se razumijemo, to ne bi bio problem da smo u restoran stigli u večernjim satima, na večeru uz živu glazbu, no narodnjaci uživo u restoranu usred bijela dana bili su nam ipak malo previše.

Možda je i naša greška, jer prije posjeta restoranu nismo otišli na njihove društvene mreže i provjerili raspored svirki uživo, no definitivno nismo jedini kojima je to zasmetalo, sudeći prema nekim recenzijama koje smo naknadno pročitali na Googleu.

Magazinska klet možda i dalje ima svoje stalne goste i simpatizere, no nama se ovaj posjet pretvorio u kombinaciju preglasne atmosfere i jela koja teško možemo preporučiti (osim, možda, deserata).