Foto: Shutterstock
U MNOGIM područjima veća cijena proizvoda ili usluge predstavlja i veću kvalitetu tog proizvoda ili usluge. U području individualnog treninga to nažalost često nije slučaj. Iz tog razloga postoji potreba za člankom na ovu temu.
Za svakog potencijalnog korisnika usluga individualnog kondicijskog trenera, vrlo je bitno da zna osnovne karakteristike dobrih i loših trenera. Osim toga, često se dešava da zbog loših trenera cijela ova profesija, pa čak i kineziologija kao znanost, dolaze na loš glas. Pružanje prilike boljim trenerima i izbjegavanje onih lošijih ima veliku važnosti, kako za samog korisnika ovih usluga tako i za profesiju u kojoj ti treneri djeluju.
Ovdje ćemo zauzeti obrnuti pristup i predstaviti 9 karakteristika loših kondicijskih trenera. Pomoću navedenih karakteristika jasno se mogu odijeliti dobri od loših trenera. Iako se to prvenstveno odnosi na kondicijske trenere, navedene karakteristike mogu pomoći i u prepoznavanju loših trenera iz drugih područja (npr. individualnih trenera iz određenih sportova ili klupskih trenera). Što više navedenih karakteristika neki trener posjeduje, to se on može smatrati lošijim trenerom.
1. Ne radi dijagnostiku.
Dobri treneri provode dijagnostičke postupke kojima mjere ili procjenjuju znanja, osobine i sposobnosti svojih klijenata. Kod sportaša se to odnosi poglavito na motoričke i funkcionalne sposobnosti (brzina, agilnost, snaga, izdržljivost…), dok se kod rekreativaca to više odnosi na morfološke karakteristike kojima je opisana građa i sastav tijela.
Dobar kondicijski trener podatke dobivene kroz dijagnostičke postupke koristi kao polazišnu točku u izradi svog plana i programa rada. Ponavljajući ove postupke dobiva povratnu informaciju koja mu govori o napretku klijenta te o korekcijama koje je potrebno uraditi u treningu. Trener koji ne provodi dijagnostičke postupke, nema dovoljno informacija kojima može trening usmjeravati u željenom smjeru. Iako će mnogi treneri reći da oni mogu "od oka" procijeniti stanje svog klijenta, takva procjena sa sobom donosi i mogućnost velike pogreške, posebice kod sportaša.
2. Ne planira unaprijed.
Izradom okvirnog plana greške u odabiru sadržaja te određivanju intenziteta, trajanju rada i trajanju odmora svode se na minimum. Trener koji ne planira unaprijed te treninge radi "iz glave" i izmišlja ih tijekom samog treninga, nikako se ne može smatrati ozbiljnim trenerom. Također, nepostojanje barem okvirnog plana za nadolazeće razdoblje dovoljno govori o takvom treneru.
3. Radi isto sa svima.
Koristi neprikladne vježbe koje nikako ne pomažu u ostvarivanju ciljeva treninga te radi isti trening sa sportašima, pretilim osobama koje žele smršaviti i mršavim osobama koje žele dobiti na masi. Isti program treninga često se ne može provoditi ni s dva nogometaša jednake dobi, a još manje u treningu ranije nabrojanih skupina. Trening uvijek mora biti prilagođen razini treniranosti, dobi, spolu, količini i razini usvojenih znanja te prisutnim rizičnim faktorima.
4. Zanemaruje prevenciju od ozljeda.
Ovo je posebno važna stavka za sportaše. Zbog visokih zahtjeva treninga i natjecanja sportaši se često dovode u situacije kada je opasnost od ozljeđivanja znatno povećana. Cilj prevencijskih treninga je spriječiti pojavu ozljede ili ako se ona već mora desiti, smanjiti njenu ozbiljnost.
Dobrom treneru će ovaj tip treninga predstavljati bazu treninga. Kod boljih kondicijskih trenera koji rade sa sportašima ozljede su rjeđe, a ako se dese vrlo često su rezultat fizičkog kontakta. Trener kojem se često ozljeđuju klijenti nije trener koji nema sreće, već je loš trener koji zanemaruje prevencijski tip treninga.
5. Zanemaruje prehranu i metode oporavka.
Bilo da se radi o sportašu ili rekreativcu – trening, odmor i prehrana čine 3 glavna čimbenika u ostvarivanju zadanih ciljeva. Usprkos tome, mnogi treneri ne idu dalje od samog treninga i u potpunosti zanemaruju prehranu i metode oporavka. Metode oporavka nemaju toliko bitnu ulogu kod rekreativaca, ali sportašima one omogućavaju provođenje intenzivnijih treninga i/ili češće provođenje treninga, što dugoročno gledano ima vrlo važnu ulogu u karijeri sportaša.
Dobar trener će educirati svog klijenta i pokušati mu usaditi zdravije navike što se tiče prehrane. Jer zna se da, primjerice kod mršavljenja ili dobivanja mišićne mase, pristup koji u trening ne integrira prehranu daje vrlo limitirane rezultate. Isto tako, dobar trener će educirati svog klijenta o raspoloživim mjerama oporavka. Iako metode oporavka nisu toliko bitne kod rekreativaca, uvijek je korisno znati na koji način smanjiti upalu mišića ili grčeve u mišićima, kako tretirati istegnuće mišića ili istegnute ligamente u skočnom zglobu, i sl.
6. Ne zna demonstrirati ono što zahtjeva.
Dobar trener uvijek mora biti sposoban demonstrirati sadržaje treninga koje provodi sa svojim klijentima. Ozbiljan trener će uvijek novi trenažni sadržaj isprobati na sebi i tako procijeniti kakav on ima učinak, koje su moguće greške i kako ih ispraviti, ustanoviti moguće opasnosti i utvrditi najbolji put u poučavanju izabranog elementa. Trener koji ne zna na koji način neka vježba djeluje na tijelo je trener koji ne zna koliko je ona zaista korisna za dostizanje postavljenih ciljeva. A osim toga, nepoznavanjem vježbi može se klijenta dovesti u nepotrebnu opasnost.
7. Ne pokazuje interes tijekom treninga.
Ova karakteristika u praksi je možda i najčešća, posebno u području rekreacije. Trener koji tijekom treninga konstantno priča na mobitel ili s drugim ljudima, pokazuje da nije usredotočen na trening. Takav trener nije motiviran za rad što je jedna od najgorih osobina koje jedan trener može posjedovati. Ovakav trener rijetko ispravlja jer nije usredotočen na vježbu, čime kod klijenta dolazi do automatizacije pogrešnog pokreta. Ne mora se posebno isticati koliko je opasno kad osoba koja je usvojila nepravilnu tehniku počne povećavati opterećenja (npr. kod mrtvog dizanja).
8. Ne izgleda kao netko tko je "fit".
Iako se ova karakteristika čini potpuno nevažnom, ona ima svoju važnost. Kao što od bankrotiranog financijskog savjetnika ne bi tražili savjet vezan uz financije, tako i trenera koji prodaje izgled i zdravlje ne trebamo shvaćati ozbiljno ako nije "fit". Nije potrebno da trener bude osoba koja izgleda poput bodybuildera, ali on bi svakako trebao biti zdrav te sposobniji u onome što poučava od prosječnog čovjeka. Zasigurno postoje i primjeri trenera „zapuštenog izgleda“ koji su dobri u svome poslu, ali oni su vrlo rijetki. Stoga je i ova točka našla svoje mjesto među 9 karakteristika kojima opisujemo lošeg trenera.
Dobar trener prodaje stil života koji uključuje kvalitetan trening, zdravu prehranu i uredan stil života ili pojednostavljeno – zdravi način života. Ako ni on sam ne može živjeti prema onome što uči druge, kako će to onda usaditi svojim klijentima?
9. Nema nikakvu edukaciju iz područja tjelesnog vježbanja.
S razlogom je ova značajka na posljednjem mjestu, jer ipak postoji određeni broj kvalitetnih trenera koji nemaju nikakvu formalnu edukaciju iz područja tjelesnog vježbanja. Međutim, iako ih se može naći njihov broj je zanemariv. Stoga je i ova značajka pronašla svoje mjesto na ovoj listi.
Edukacija pruža široku teoretsku bazu na koju se nadograđuje praktično znanje. Jako je mala vjerojatnost da osoba koja nije educirana zna nešto o anatomiji, fiziologiji, biomehanici, teoriji treninga, metodici rada, pedagogiji itd. Dobar trener ima veliko znanje iz ovih, ali i iz mnogih drugih područja koja su bitna u provođenju kvalitetnog trenažnog procesa.
Izvor: Fitness Trener