U DOBA kada su nam zdravstveni savjeti dostupni na svakom koraku, od aplikacija koje prate san do uređaja koji nadziru rad srca, nikada nije bilo lakše pokušati voditi brigu o vlastitom zdravlju.
No, za neke ljude, stalni pritisak da budu zdravi može imati suprotan učinak, izazivajući stres i tjeskobu. Godišnja anketa Američke psihijatrijske udruge iz 2025. godine pokazala je da 59 posto od 2204 ispitanih odraslih osoba osjeća tjeskobu zbog vlastitog zdravlja. Psihijatri i psiholozi objasnili su kako svakodnevne navike koje bi trebale promicati dobrobit u nekim slučajevima mogu pogoršati anksioznost.
Tjelovježba se promovira kao jedan od najučinkovitijih načina za upravljanje anksioznošću, ali previše vježbanja može imati suprotan učinak. Dr. Simon Faynboym, psihijatar iz Kalifornije, rekao je za Newsweek da problemi nastaju kada vježbanje prijeđe iz podrške zdravlju u opsesiju.
Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) preporučuju odraslima najmanje 150 minuta tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta tjedno, što je otprilike 30 minuta dnevno, pet dana u tjednu. Međutim, neki ljudi prelaze granice, preskaču dane odmora ili se osjećaju prisiljenima vježbati zbog krivnje ili straha.
"Anksioznost se javlja kada se s vježbanje koje obnavlja organizam pretvori u pretjerano treniranje", rekao je Faynboym. "Često govorim pacijentima da je tjelesna aktivnost jedan od najprovjerenijih alata za smanjenje simptoma tjeskobe."
"To pacijentima uglavnom ima smisla, ali kada vježbanje postane intenzivno i dugotrajno, vođeno krivnjom ili strahom, može uzrokovati gubitak tjelesnih proteina, povisiti bazalni kortizol, poremetiti san i držati živčani sustav u stanju pojačane pripravnosti, takozvane 'borbe ili bijega'."
Kod nekih pacijenata s postojećom tjeskobom, perfekcionističkim osobinama ili poremećajima prehrane, pretjerano treniranje može paradoksalno pojačati nemir i razdražljivost te pogoršati njihovo mentalno stanje i fizičke simptome tjeskobe poput lupanja srca ili napetosti mišića.
Vrijeme vježbanja također igra ulogu. Vježbanje prekasno tijekom dana može omesti san, što zauzvrat pogoršava tjeskobu. "Vježbanje podiže tjelesnu temperaturu, zbog čega je tijelu potrebno vremena da je spusti na normalnu razinu prije nego što može utonuti u san", objasnio je Faynboym. "Ono što započinje kao pozitivna strategija suočavanja može postati fiziološki okidač ako nije uravnoteženo s adekvatnim oporavkom, prehranom i fleksibilnošću."
Nosivi uređaji poput pametnih satova i fitness narukvica prate zdravstvene podatke u stvarnom vremenu, od otkucaja srca i kvalitete sna do dnevnog kretanja. Dizajnirani su da podrže dobrobit praćenjem vitalnih znakova i pomaganjem u upravljanju kroničnim stanjima.
Prema Nacionalnoj anketi o trendovima zdravstvenih informacija, gotovo svaki treći Amerikanac koristi takav uređaj. Ipak, za neke ljude stalni pristup zdravstvenim podacima može poticati tjeskobu umjesto da je ublažava. Dr. Thadeus Koontz, licencirani psihijatar, rekao je da pretjerano praćenje može pojačati anksiozne obrasce razmišljanja.
"Prečesto provjeravanje pojačava pretjeranu usredotočenost na tjelesne senzacije i jača moždane mehanizme zadužene za praćenje prijetnji", rekao je Koontz.
"Razvija se povratna sprega u kojoj osoba prati podatke, uoči problem pa prati još više i zbog toga postaje sve tjeskobnija. Ponekad, traženje potvrde samo pojačava potrebu za novim potvrdama. Toleriranje neizvjesnosti može biti izazovno, ali kroz izlaganje toj neizvjesnosti smanjuje se tjeskoba povezana s njom."
Istraživanja potvrđuju ovu zabrinutost. Studija objavljena u časopisu Journal of the American Heart Association otkrila je da je među srčanim bolesnicima 20 posto onih koji su koristili nosive monitore srca iskusilo tjeskobu i stalno kontaktiralo svog liječnika zbog nepravilnog srčanog ritma.
Kako bi se smanjio rizik, Koontz savjetuje postavljanje granica: ograničite provjere na unaprijed određeno vrijeme, isključite upozorenja, izbjegavajte provjere kada ste već tjeskobni i uzmite dan ili dva odmora od praćenja kada zdravstveno stanje to dopušta.
Dobra prehrana još je jedan temelj zdravlja, ali strogi pristupi mogu imati psihološke posljedice. Allison Gaffey, klinička zdravstvena psihologinja sa Sveučilišta Yale, rekla je da pretjerano stroga pravila prehrane mogu povećati stres.
"Strogi planovi prehrane s niskim udjelom natrija ili takozvane 'čiste prehrane' također mogu biti problematični ako postanu temeljeni na strahu. Tada povećavaju stres i pretjeranu brigu oko izbora hrane umjesto da podržavaju zdravlje", rekla je Gaffey.
Nacionalna udruga za poremećaje prehrane navodi da, iako briga o prehrani nije sama po sebi štetna, osobe s ortoreksijom - opsesijom jedenjem samo "zdrave" ili "čiste" hrane - mogu postati toliko fiksirane da to šteti njihovom fizičkom i mentalnom zdravlju.
To može dovesti do pothranjenosti i narušenog društvenog života. Budući da za ortoreksiju ne postoje formalni dijagnostički kriteriji, teško je procijeniti njezinu učestalost ili utvrditi je li to zasebno stanje, oblik postojećeg poremećaja poput anoreksije, ili je povezana s opsesivno-kompulzivnim poremećajem (OKP).
Nijedan od stručnjaka ne savjetuje ljudima da prestanu vježbati, odbace nosivu tehnologiju ili prestanu paziti na prehranu. Umjesto toga, naglašavaju umjerenost, fleksibilnost i svjesnost o vlastitim motivima. Kada se te navike koriste za podršku dobrobiti, umjesto da su vođene strahom, krivnjom ili perfekcionizmom, one mogu poboljšati mentalno zdravlje, a ne ga potkopati.