"Doručak je najvažniji obrok u danu", rečenica je koju smo svi čuli nebrojeno puta, no mnogi od nas je se ne pridržavaju. Dan radije započinju šalicom vruće kave, često i prije čaše vode, bez osjećaja gladi ili jednostavno bez vremena za pripremu obroka. Što takva navika govori o nama? Psihoterapeutkinja dr. Barbara Sparacino i Israa Nasir otkrile su sedam uobičajenih osobina kod ljudi koji preskaču doručak, piše The Kitchn.
Nasir objašnjava kako su ljudi koji preskaču doručak često večernji kronotip, što znači da im je ritam spavanja i apetita pomaknut na kasnije sate. Osjećaj da "jednostavno nisu gladni ujutro" nije stvar snage volje, već njihovog unutarnjeg sata. Takve osobe vjerojatnije će odgoditi svoj prvi obrok i općenito jesti kasnije tijekom dana.
Dr. Sparacino ističe da su to često ljudi koji "u dan ulaze punom brzinom". Ujutro su preplavljeni obavezama - od e-mailova i djece do putovanja na posao - pa tek oko 14 ili 15 sati shvate da gotovo ništa nisu pojeli. Kava ili energetska pića mogu im postati spas za preživljavanje dana, objašnjava. Budući da ne jedu dovoljno ujutro, navečer se "kotači otkače", što dovodi do većih obroka, grickanja i unosa više šećera kako bi tijelo nadoknadilo deficit.
"Mnogi koji preskaču doručak koriste kofein kao zamjenu za hranu", navodi Sparacino. Iako se zbog kave ujutro osjećaju dobro, kasnije tijekom dana mogu doživjeti "padove energije, razdražljivost ili drhtavicu".
"Ljudi koji preskaču doručak često ne preskaču kalorije; samo ih pomiču", kaže Sparacino. To znači da će vjerojatno "grickati" ili jesti manje obroke tijekom poslijepodneva i večeri. Sparacino dodaje da se neki upuštaju u nesvjesno jedenje, posebno ispred ekrana, što otežava prepoznavanje osjećaja sitosti.
Iz svog iskustva, Sparacino kaže da su to često osobe u kroničnoj žurbi koje joj govore: "Nemam vremena za sebe ujutro". Nerijetko se radi o njegovateljima ili zaposlenicima koji rade pod velikim pritiskom.
Ako netko svakodnevno preskače doručak, Sparacino objašnjava da se vjerojatno naviknuo ignorirati signale vlastitog tijela. Jedu kada im je to zgodno, a ne kada su zaista gladni. S vremenom, kaže, "mogu imati poteškoća u razlikovanju prave gladi, stresa i umora".
Sparacino također ističe da, ako dovoljno dugo odgađate obrok, veća je vjerojatnost da ćete na kraju posegnuti za rafiniranim ugljikohidratima, slatkišima ili brzom hranom. To je, kako kaže, rezultat poruke mozga: "Imamo malo goriva; dajte mi nešto brzo i jednostavno".
Dr. Sparacino zaključuje da naše prehrambene navike često odražavaju razinu stresa, prioritete i odnos s vlastitim tijelom. Prema njoj, preskakanje doručka može ukazivati na to da osoba živi vrlo užurbanim životom, da je sklona zanemarivanju brige o sebi te da doživljava nagle uspone i padove energije, uz kaotičnije prehrambene navike kasnije tijekom dana. Naravno, svatko je drugačiji i ove osobine ne vrijede za sve.