Počelo je, počelo!



MALO toga može zabaviti kao strka i panika koju su domaći mediji u stanju stvoriti oko Angeline Jolie i Brada Pitta koji će uskoro posjetiti Zagreb. Kada bi se ravnali po onom što pišu, čovjek bi pomislio da nam u goste dolazi netom uskrsli Josip Broz Tito koji jašući Pegaza donosi brzo rješenje za izlazak iz krize, a ne holivudski power couple čiji dolasci, budimo iskreni, nikada nisu novinarski zalogaj kakav očekujete.

Nisu bahati, nikada ih nismo uhvatili bijelih nosnica, ne prave skandale, a čak i kada ih vidite na narodnjacima, djeluju poput starog bračnog para na odmoru. Nećete vidjeti Brada Pitta kako slijep od droge maše zastavom i zubima kida prasetinu dok Angelina, mrtva pijana namače kruh u tanjuru gulaša u koji je netko slučajno bacio čik. Uz malo sreće, naiđete tu i tamo na sukob s političarima, ali to je više show Milorada Dodika nego Angeline Jolie.

Jadni Rade

Čak ni ljudi koji ih osobno znaju nisu u stanju s novinarima podijeliti neku sočnu pikanteriju. Štoviše, čim se pojave bilo gdje u krugu od dvjestotinjak kilometara, počinjete žaliti Radu Šerbedžiju jer znate da će mu novinari ući u trag i postaviti isto dosadno pitanje koje mu postavljaju ama baš svaki puta: "Pa kakva je ona?" Jadan čovjek već odavno nije u stanju smisliti nešto novo pa im iznova odgovara: "Ona je divna žena", a ovi kao da se ne mogu pomiriti s tim da je stvarno divna pa ustraju na tom da izvuku još neki detalj.

Međutim, redovito ne izvuku ništa pa su prisiljeni sasvim uobičajene stvari prikazivati kao nešto medijskog prostora vrijedno. Nemojte se iznenaditi ako u očaju krenu sa svjedočanstvima koja graniče sa znanstvenom fantastikom.

Čudo od žene!


Tekst bi mogao izgledati otprilike ovako.

Tog sam jutra ušao u redakcija misleći da se radi o još jednom običnom radnom danu. Moj je zadatak bio nazvati poznatog glumca Radu Šerbedžiju i pitati ga kako je bilo snimati s Angelinom. Međutim, ono što sam tada doznao zauvijek je promijenilo moje mišljenje o ovoj glumici.

Krenuo sam sa klasičnim pitanjem: "A je li stvarno tako divna ili ono, malo divnija nego prije mjesec dana kada smo se posljednji puta čuli?" Rade je ko iz topa ispalio: "Ma joooj, ono prije mjesec dana je bio pičkin dim. Sada je toliko divna da ni ne prdi. Iz dupeta joj jednostavno izleti jato šećernih grlica, a kada se ispriča - stvori dugu. Ne biste vjerovali kako je divna. Čudo neviđeno".

Moram priznati, nada mnom se nadvila sjenka sumnje pa sam istog trena nazvao njegovog sina da provjerim je li stvarno tako divna ili je riječ o pretjerivanju. No, Danilo Šerbedžija potvrdio je očeve riječi i dodao: "Ih, makar šta, pa stari je još skroman. Evo baš neki dan smo bili na premijeri u Los Angelesu. Pričamo mi tako o svemu i svačemu, kad ono, Angelina se nasmije, a iz usta joj ispadne biser. Ko glava šestogodišnjeg djeteta. Nisam mogao vjerovati rođenim očima. Istrčaše tada i jednorozi, Potjeh, Ribar Palunko i Malik Tintilinić, uhvate se za ruke i povedu kolo. Mislio sam da sanjam, ali ne. Bila je to java velika ko kuća".

Feđa Štukan, sarajevski glumac kojeg je Jolie angažirala u svom filmu, također nije bio u stanju suspregnuti oduševljenje pa je sa mnom podijelio svoja iskustva: "Još uvijek sam pod dojmom. Da vi samo vidite kako vam je ona ručala s cijelom ekipom. Spektakl! Mi jedemo, ona jede. Za ne povjerovati. Doduše, jela je manje od ostalih, ali ne ko ti i ja kad malo jedemo. Ona ti jede posebno malo. A da vidiš kako sve zna. Baš je prava pametnica. Možeš s njom pričati o pilotiranju, padobranstvu, vajkremu, streljaštvu, parenju gazela, a o ratu zna više od svih ljudi na cijelom svijetu. Ma, čudo od žene".

Raspjevani štrukli

Postoji neka tajna veza između novinara i Angeline. Prosječni Hrvat vijest o dolasku gotovo da i nije doživio jer svi imamo većih briga, ali mediji ne odustaju pa pokušavaju progurati svjedočanstva onih koji se ne mogu načuditi koliko su to ustvari normalni ljudi, a ne bogovi koji su se spustili na zemlju da bi neko vrijeme proveli s nama smrtnicima. I sve je to donekle razumljivo jer ti "star struck" momenti u njihovim su glavama doživljaj bez premca, ali nevjerojatno da dosad nismo shvatili da se čarolija gubi čim riječi dotaknu papir. Naime, radi se o klasičnoj "trebao si biti tamo" situaciji koju je teško prenijeti.

Pomalo strahujete od 17. veljače jer tek je treći, a već smo počeli gubiti tlo pod nogama. Primjerice, morate se barem malo zabrinuti kada pročitate rečenicu: "Tamo će ih, NAVODNO, dočekati zagorski štrukli, fuži, biftek i salate". To znači da smo krenuli s "teškom artiljerijom" i da pravi show tek slijedi.

Ako ovako nastavimo, do sredine veljače ovo bi se moglo pretvoriti u: "Tamo će ih, navodno, dočekati zagorski štrukli, fuži, biftek i salate… I u znak dobrodošlice otpjevati Dobro mi došel, prijatel".

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje

Pročitajte više