BELFAST FOOD su jedni od rijetkih koji zasluženo mogu odjenuti kiltove ispod kojih, kažu nose svoje najveće bogatstvo. Sv.Patrika slave od malena uz Guinness u bočici, a glazbi koju sviraju privukla ih je piva.
Multi otac, multi profesor i multiinstrumentalista Marko Anić svira svašta, od harmonike, flauta preko akustične gitare pa sve do trombona. Bio je član Gustafa i Putokaza, a danas je također i član riječkog big band orkestra. Drugi Marko, onaj Jurić, glavni je na udaraljkama, dok Erik svira električnu i akustičnu gitaru i banjo. Sebastian je vrsni violinist što potvrđuje i njegov angažman u riječkom HNK-u, riječkoj filharmoniji te u riječkom Komornom orkestru dok je Alen basist Belfasta.
"Toj su nas glazbi privukli keltski duh, vedrina i pivo"
"Ime benda smislio je Erik davne 1996. kad nam se svima učinilo da ime "Ima tu nešto" i nije baš nešto", rekao nam je u razgovoru Alen koji nam je objasnio bend voli baš takav zvuk. "Nas je toj glazbi valjda najviše privukao taj nekakav "iskonski", starinski zvuk, keltski duh, vedrina, ali često i nekakve iskonska tuga. I pivo. A možda je tu bilo i malo slučajnosti, čujete nešto, svidi vam se, pa malo istražujete I dogodi se da odjednom i sami svirate te pjesme".
"Cijela priča oko Belfasta krenula je iz zezancije"
"Sve to skupa sa Belfast Food-om krenulo je iz zezancije i zabave i nismo baš htjeli biti etiketirani kao "irski folk bend", no eto, dogodilo se baš to. I mada nismo baš išli ka imitaciji irskog zvuka, nosili smo "kiltove", škotske taratan uzorke, čak i vikinške rogove i samo smo htjeli svirati te pjesme i zezati se. Dogodilo se da se od nas najviše očekuje "irish folk", a mi se, eto i dan danas trudimo da ne sviramo samo irske, nego i škotske, engleske, australske, naše autorske stvari", dodao je Alen.
"Sv.Patrika slavimo od malena, mame su nam u bočice ulijevale Guinness"
Njihov zagrebački koncert povodom dana Sv.Patrika stekao je gotovo kultni status, a Tvornica je svakegodine premala za sve one koji se žele zabaviti uz pivo i odličnu svirku. "Super ako ima takav status, jer ja nemam baš dojam kakav status imaju naši koncerti", bio je skroman Alen, ali je dodao kako su im svi koncerti uzbudljivi i nepredvidljivi, a taj u Tvornici posebno.
A što se tiče samog blagdana, da, slavili smo ga od malih nogu. Mame su nam u bočice za mlijeko ubacivale Guinness a očevi učili svirati fiddle, tin whistle, pipes i ostalo. Šalim se", dodao je Alen.
U Irskoj nisu bili, Irci dolaze k njima
Iako u Irskoj nisu bili, osim Erika koji je tamo proveo medeni mjesec, Irci su dolazili k njima. Dobro, u Hrvatsku, pa bi se onda nekako i našli.
"Anegdota vezanih za naše susrete sa pravim Ircima ima na pretek. Jednom smo prilikom svirali za skupinu Iraca u Dubrovniku i neki od njih su se iskreno divili načinu na koji sviramo tu glazbu bolje od samih Iraca, dok su drugi rekli da baš i ne, a treći su nam rekli: Ma sve super, ali, kad je večera? Za našu pivu su se trudili uglavnom biti pristojni, ali izgleda da ipak Irci dosta cijene crnog "Tomislava".
Smatra da Hrvati ovaj blagdan slave zbog slavlja kao takvog i prilike da se s društvom nešto popije, ali i zato što se ljudima valjda sviđa i glazba i atmosfera. "Teško je to pitanje. Možda se nekome sviđaju naše noge ili možda uši, a možda žele biti čim dalje od cajki", zaključio je Alen.
Na vječno pitanje vezano za slavne kiltove i ono što se nosi ili ne nosi ispod njih Alen nam je diplomatski odgovorio. "Mi ispod naših takozvanih kiltova nosimo svoje najveće bogatstvo. A što se nosi inače? Ha, to morate pitati one koji nose te kiltove inače. I da, kiltovi su uglavnom škotski. Kilt je bio dio i irskog nasljeđa ali su se Englezi svojski trudili to istrijebiti što su uglavnom i uspjeli, tako da danas tradiciju kiltova održavaju samo neke irske obitelji. Slična situacija je ako se ne varam i u Walesu", poučio nas je Alen.
Osim koncerata povodom slavlja Sv.Patrika, na koje pozivaju sve ljude dobre volje i željne zabave koji se nađu u blizini, dečki rade na pjesmama za novi album na kojem više se orijentirati na vlastite autorske snage, a ne toliko na "irske" melodije."Koliko god nas većina doživljava kao "irish folk cover" bend, mi oduvijek djelujemo autorski, a tako će to i ostati. Možemo samo najaviti da će Belfast Food zvučati malo čvršće i žešće", rekao je Alen.