NAKON osvojenih mandata u teškoj, superteškoj i poluteškoj kategoriji, Plenki ima novog izazivača-Grmoju. Iako je Plenki svoje mečeve dosad dobivao nokautom protivnika, Grmoju je teško srušiti jer se često zavlači pod pojas protivnika, a svoju snagu pokazuje tek kad je protivnik stjeran u kut. Plenki prihvaća otvorenu borbu te mu, za razliku od svojih suparnika, primljeni udarci ne oštećuju živčani sustav niti izazivaju pucanje kapilara u mozgu. Naporni treninzi sa sparing partnerima očvrsnuli su ga fizički i psihički, pa su kladioničarski koeficijenti uvelike na njegovoj strani. Može li Grmoja iznenaditi protivnika ili samo sebe, saznat ćemo uskoro.
Za one koji dosad nisu pratili ovaj sport, pravila političke borbe su jednostavna. Mečevi se odvijaju u saborskom ringu u rundama od po 4 godine, a protivnika nije dozvoljeno udarati dok je u vladajućoj koaliciji. S obzirom da je riječ o amaterskom sportu, sve se radi u rukavicama. Da bi se osigurala ravnopravna borba suparnici moraju imati neravnomjeran položaj u vladi, a svaki dobro plasirani udarac boduje se na izborima.
Osnovni boksački stav je stoj u raskoraku, s desnom rukom na srcu kao štit. Raskorak u kombinaciji s desnom rukom naziva se domovinski gard. Postoji više vrsta udaraca, a najubojitiji je aperkat (udarac od dolje prema gore koji najčešće pokušava izvesti oporba, no rijetko pogađa cilj. Sve glave koje su nastojali srušiti ostale su netaknute pa oporba naposljetku dođe glave jedino sebi). Vrlo je važan i rad nogu kojim se borac može brzo premještati iz fotelje u fotelju, a umijeće izbjegavanja udaraca (poznato kao blamaža) mora savladati svatko tko se želi baviti ovim sportom stoga je đon-obraz glavna karakteristika boraca u saborskom ringu. Poraz u borbi za prvaka znači i gubitak mjesta u Saboru, ali izazivač se može dokazivati kroz druge mečeve te opet doći u priliku za osvajanje Sabora. Trajna oštećenja glave i nagnječenje mozga nisu prepreka za osvajanje titule. Dapače!
Veliki je broj onih koji su ostali upamćeni po svojim borbama, iako se karizmom najviše ističu teškaši Sanader i Kutle. Međutim, mnogi svoje glasove radije daju borcima lakših kategorija kao što su Sinčić i Pernar. Određeni broj ljudi smatra da je ovaj sport iznimno grub i opasan za zdravlje, tim više što potiče mlade ljude na agresivnost, dok drugi vjeruju da je riječ o plemenitoj vještini u kojoj je, uz pravilan trening, rizik po zdravlje minimalan, odnosno čak i manji nego li kod radnika Uljanika.
Ovim plemenitim borbama upravljaju svjetske federacije, a najpoznatija upravljačka tijela kod nas su NATO, USA, EU i U. Većina boraca ne želi samo titulu, već i novac koji ide uz to, no mnogi zarađuju namještanjem mečeva te se smatraju pobjednicima i dok leže. Nema političkog borca kojem suparnik nije zatvorio makar jedno oko, no nekim borcima je žmirenje na jedno ili oba oka odskočna daska u daljnjoj karijeri. Ostale ozljede uključuju lomove, iščašenja i modrice, no malo je onih koji će zbog navedenog odustati od bavljenja ovim sportom. Ako se pitate zašto, odgovor je jednostavan-važno je sudjelovati, a ne pobijediti!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala