NE VOLIM nogomet, barem ne dovoljno jer utakmice ne gledam ako cijela država nije na nogama ispuštajući grleni i divljački urlik koji tjera strah u kosti i daje do znanja da poprilično volimo taj sport s loptom. Ja sam čovjek za spektakle, senzacije i vatreno slavlje. Volim "vatreno" slaviti, okupati se u vatri, hodati s vatrom, sijati pravdu vatrom i mačem i pretjerano koristiti riječ "vatra" pa gledam samo one utakmice u kojima nastupa reprezentacija jer tad se u meni budi "vatra". Jednim dijelom zato što sam, unatoč svom pubertetskom antagonizmu, sretan kada «naši» pobjede, ali najvećim dijelom zato što obožavam slušati navijačke himne domaćih glazbenih zvijezda.
Jednostavno se raspametim kada me tamburaši pokušavaju natjerati da navijam za "repku". Zvuk bisernice me odmah ponese, a berda me natjera da zapalim bengalku i sletim se na stadion ne bi li što prije nekog "zakucao" šakom u čelo. Tambura je za mene nova električna gitara.
Nakon ovog, mjestimično ironičnog uvoda reći ću vam da mi zaista nije jasno zašto nas poznati i nepoznati baš svake godine moraju silovati svim tim bezveznim pjesmama. Što čovjeka natjera da u jednom trenutku pomisli: "Pa, iako sam potpuni luzer, glazbeno irelevantan, navijači me ne jebu pet posto i objektivno gledajući nemam jedan jedini hit, vjerujem da sam upravo ja savršen izbor za tvorca nove nogometne himne". Što stvara takav ego? Kakvim vas točno glupostima filaju dupelisci kojima ste okruženi? Ako nije nogomet, ti će se prokletnici dohvatiti rukometa, odbojke, vaterpola, curlinga, bacanja kladiva i povlačenja konopca, ali u devet i pol od deset slučajeva, u svom nastojanju stravično će podbaciti i stvoriti još jednu idiotsku pjesmu koju neće zapjevati čak ni navijači, a poznato je da oni nisu posebno izbirljivi kada je riječ o glazbenom repertoaru na tribinama.
S druge strane, očekivao sam da će Bilić sklepati smislenu pjesmu (što je rezultat logike po kojoj će i kovač napraviti odličnu heavy metal stvar), ali nažalost... Biliću, pjesma ti je "drlja"! Inače, podržavam Bilića u funkciji izbornika (na kraju krajeva, to je i najbitnije), što je prilično rijetko u Hrvatskim uvjetima sveopćeg jala jer pripadam skupini onih koji drže da je Ćiro jedan od najboljih prodavača magle u povijesti. Svoje laičko i apsolutno nebitno sportsko mišljenje baziram na činjenici da u povijesti čovječanstva nije bilo čovjeka koji je uspio cijelu naciju uvjeriti da je treće mjesto bolje od prvog. Ćiro je jednostavno imao čast pojaviti se na pravom mjestu s odličnom ekipom i od svoje face napraviti brand. O nogometu nemam pojma pa može biti da ozbiljno griješim, ali o pjesmama o nogometu znam više nego bih htio pa sa sigurnošću mogu reći da po pitanju himne iza Bilića ne bih stao čak ni da ga džeparim.
Problem većine navijačkih pjesama je taj što zvuče umjetno i djeluju kao rezultat želje izvođača da na kraju sportske godine inkasiraju tantijeme jer svaki će ih radio, u nedostatku kvalitetnijeg materijala, opetovano «vrtjeti» tih nekoliko tjedana oko natjecanja, a ako uspiju stvoriti neutralnu nogometnu pjesmicu koju možete puštati svaki puta kada se igra neka veća utakmica, na konju su. Na svu sreću, ne biramo himnu RH jer dobili bi nakupinu bedastoća iz koje ne možete izvući tri smislena stiha, a svaki puta kada bi himna zasvirala ruku ne bi stavili na srce već bi se njome udarili po čelu, Hrkljuš style. Ipak, ne bi me iznenadilo kada bi se neki zabavnjak odvažio napisati "Ljepšu našu domovinu" jer pisanje himne mačji je kašalj i to može svako.
Ili je takav stav popularan.