PRIJE točno sto godina u svijetu je prvi put službeno obilježen Dan žena. Na javnim mjestima u Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj i Danskoj okupilo se više od milijun žena i muškaraca, sa zahtjevom da žene dobiju pravo glasa na izborima, da im se omoguće javni položaji, pravo na rad i obrazovanje.
Da ženska radnička prava u Hrvatskoj pamte i bolje dane, na stotu godišnjicu upozoravaju iz udruga B.a.b.e. i Cesi. "Žene u Hrvatskoj čine 54 posto nezaposlenih, što znači da više od 180 tisuća žena ne može pronaći posao. Najmanje 35 tisuća žena radi bez plaće, najmanje 80 tisuća žena radi na crno, a 90 posto svih novozaposlenih žena u 2010. radilo je temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme. To je najnesigurniji i najnezaštićeniji oblik rada. Žene zaposlene u tzv. ženskim industrijama većinom primaju minimalnu plaću od 2814 kuna bruto", upozoravaju udruge za ženska prava.
Temelje Osmom martu udarila je liderica ženskog radničkog pokreta Klare Zetkin na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena socijalista 8. ožujka 1910. u Kopenhagenu, a godinu dana kasnije počeo se masovno slaviti. Pokrenut je kao sjećanje na demonstracije američkih radnica iz Chicaga, koje su 1909. izašle na ulice i tražile kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa.
Do prije dvadeset godina Osmi mart je imao kultno mjesto među praznicima, no od hrvatskog osamostaljenja nalijepljena mu je suluda etiketa "crvenog" i komunističkog. Iako je sve krenulo iz zemlje koja i danas ima najgoru paranoju od komunista, iz Chicaga, iz SAD-a. Na dan žena, žene su bile oslobođene uobičajenog radnog ritma, a po radnim kolektivima se slavilo uz bolje gablece ili marende. Nova vremena, novi običaji.
Ako je već prošla moda od kupovine karanfila (i taj je cvijet "uvenuo" pod sumnjom da asocira na socijalizam!), postoji još sto razloga da se ovaj dan ženama uljepša i učini lakšim od ostalih 364 u godini.