BILO JE to tamo negdje početkom devedesetih kad se cijelo sranje tek počelo kuhati.
Gledali smo televiziju, išla je vijest o jednom od velikih HDZ-ovih predizbornih skupova, oba ujaka koja su tada imala oko 25 su se tresla od sreće, a dida je samo mrtav-hladan rekao: `Puno je ovo svita, neće to na dobro svršit.`
Da, bilo je to prije onih izbora na kojima su svi izborno sposobni na ovim prostorima glasali za, kako to lijepo zvuči, slobodu.
U međuvremenu sam odrastao i pogledao hrpu filmova, a i pročitao neke knjige i kad god bi se u nekom od tih filmova ili u nekoj od tih knjiga vrtila ta `za slobodu` - priča, znao si da će pola sata ili pedesetak strana kasnije doći do nekog neviđenog krvoprolića. I da će ovi `za slobodu` ili pobijediti i da će se glavni lik vratiti svojoj dragoj koja se, eto, i od sexa suzdržavala dok je on ratovao te se tako žrtvovala za slobodu ili će izginuti svi do jednoga jer je ta sloboda vrijedna i toga.
Tako da ispada da svi izborno sposobno u to vrijeme ili nisu gledali filmove i čitali knjige, ili su svjesno glasali za rat.
U praksi je, naravno, sve to bilo potpuno drukčije od filmova koji završe junačkom smrću ili junačkim seksom, a sve bih sažeo u rečenicu Barba Džonija, čovjeka koji je po prvim linijama odradio sve godine rata i koji je nama nabomboniranim klincima jednom pijan kao letva rekao: `Bude li opet sranja, vatajte prvi avion za bilo di. Ja ću ostat, sad mi isti kurac.`
U međuvremenu je dida umro, a oba ujaka koja su tako napeto slušala priču o slobodi, odradili po godinu-dvije rata i ostali bez posla jer je oslobođenje od komunističkog ustroja gospodarstva izvedeno tako genijalno da je većina radnika ostala, doslovno, slobodna.
Ja sam već bio u Zagrebu i pušio priču o novom oslobođenju. Oslobođenju od osloboditelja. Konkretno, rušio se Tuđman i HDZ i svi su bili jako oduševljeni činjenicom što ćemo napokon biti slobodni. Tuđman se srušio sam od sebe (dobro, rak je tu malo pomogao) i novi osloboditelji imali su otvoren put ka pobjedi.
Prodavanje priče išlo je tad sasvim dobro. Jer, mlađa ekipa, uključujući i nižepotpisanog, kupovala je priču o Bari i Majkama i premijeru koji puši travu u Amsterdamu, a starija o 200.000 novih radnih mjesta.
Jebiga, pojam slobode je subjektivna stvar. Ja sam je doživljavao kao pušenje jointa ispod kipa bana Jelačića i smijanje Jerinim provalama tipa `Skuži konja, kolika su mu jaja!`, a oba ujaka kao osamsatno radno vrijeme s plaćom dovoljnom da prehrane sebe, ženu, klince i kućne ljubimce.
Fukali su me tada neki frendovi da se uključim u Mladež SDP-a, da se aktiviram, da `zajedničkim snagam srušimo režim` i tako dalje, a meni je sve to mirisalo na onu didovu `Puno je to svita, neće to na dobro svršit!` pa bi ih odjebavao.
Kasnije se pokazalo da premijer tu travu koju je u Amsterdamu pušio uopće nije uvlačio i da će studente po studentskim domovima testirati na marihuanu, a da su od 200.000 radnih mjesta popunili njih 50.000, ali među njima nije bilo mojih ujaka, niti ikog koga znam, niti ikog tko zna nekog tko zna nekog tko zna nekog da je upao.
A sad opet izbori. Jebote, osjećaš ih u zraku kao jesen u onim sastavima iz osnovne škole koji bi počinjali s `Jesen je stigla u moj grad. Vidim je po žutom otpalom lišću i lastavicama kojih više nema.`
Samo, jebiga, pošto te s godinama počne bolit kurac za lišće i lastavice to pažnju obraćaš na jumbo-plakate i novine. A tamo `Izbori su stigli u moj grad. Kužim ih po promašenim sloganima i glupim intervjuima u dnevnim novinama.`
Sad ćemo ponoviti već otrcanu frazu da će ovi izbori biti specifični. Jasno je to čim pogledaš te intervjue i plakate. Jer, nema više one temeljne spike prošlih i pretprošlih izbora. Nema mrskog neprijatelja kojeg treba skinuti s vlasti i s kurca.
U takvoj situaciji sve naše stranke kao da su se pogubile. Ostale bez priče za prodat pa se zajedno s marketinškim stručnjacima upiru proizvest bilo kakav efekt na birače, ali im, jadnicima, nikako ne ide.
Tako je tim SDP-ovih stručnjaka zajedno s hrpom marketinških mozgova smislio genijalan slogan. Taj vjerojatno višemjesečni i vjerojatni skupi napor sve te gomile mozgova završio je s, pazi sad, DA! Ali, nije to obično DA. To je DA s uskličnikom. A ispod piše `za Hrvatsku`.
Sad, da je to HDZ lansirao prije prvih demokratskih izbora, imalo bi nekog smisla jer tada Hrvatska nije ni postojala. Ali, alo!, sad je 2003. Šta to, jebote, znači? Probao skužiti i napušen i pijan i nabomboniran. Nema šanse. Čak mi ni frend na tripu nije uspio prokljuviti svo to skriveno značenje SDP-ovog DA za Hrvatsku.
Tako je nekako i s Račanom, kad bolje promisliš. Ne možeš ga skužiti nikako, cijeli je nadrealan, kao Franjo u `ki bi, da bi` - fazi. Možeš ga uhvatiti eventualno na apaurinima, ali tad te fakat boli kurac za to o čemu priča.
Tako da bi taj plakat mogao jedino poslužiti HDZ-u kao naručen početak plakat-polemike pa bi im mogli odgovoriti s `(Već) Imamo Hrvatsku!`, ali to zahtjeva inteligenciju pa čisto sumnjam.
HSS se isto proslavio plakatom. Na plakatu tip s blaženim izrazom lica grli nekakvo stablo, a ispod piše `Volim svoju zemlju.` Prvo što mi je palo na pamet bilo je da je glavni i odgovorni za taj plakat ili Crnogorac ili neki mladi Ivica Kičmanović koji se usrećio u velikom gradu i postao HSS-ov marketinški stručnjak.
Zašto Crnogorac? Zato što te plakat automatski podsjeti na onaj vic o crnogorskom drkanju. Dakle, kako Crnogarac drka? Uvali ga u zemlju i čeka zemljotres.
Onda opet, vjerojatnije je da se radi o mladom Ivici Kičmanoviću koji se inspirirao pričom Borivoja Radakovića o Evangelini. A u priči se radi o sljedećem.
Svi muški stanovnici mjesta u kojem se radnja odvija imaju po jednu bukvu za ljubavnicu. Iz ljubavi lokalnog kralja i bukve rodi se Evangelina koja donese svekoliko blagostanje njegovom kraljevstvu. A kad progovori i gornjim i donjim usnama, zatrese se cijeli kraj i usreće svi Crnogorci.
Sudeći po izrazu lica tipa s plakata, vjerojatnije je ovo drugo.
LS nas zatim pljusne sa sloganom `100% liberalno`, a to je, ako ćemo doslovno shvatiti, anarhija. To bi značilo da bi stvarno mogao popušiti joint na Trgu i smijati se jajima Banovog konja, ali mislim da to neću doživjeti još jaaaaaaaako dugo.
A osim liberalizma, nude i znanje na plakatu – karikaturi na kojem tip s bradicom ala Lincoln i koji bi, kao, trebao biti skejter drži laptop, a s čuđenjem ga gleda ćelavi tip s lancem oko vrata i mobitelom.
U praksi, jebiga, jako malo skejtera nosi Lincoln-bradice tako da su malo pomiješali studente Filozofskog sa skejterima. Onda opet, koji skejter fura laptop sa sobom dok je na skejtu? Opet, to iščuđavanje nabildane ćelave seljačine obično ne vodi njegovom `prosvjetljivanju i želji za znanjem` nego premlaćivanju skejtera i prodaji laptopa na crnom tržištu.
I, tako, očito je da cijela ta priča s kampanjom šteka i da je nitko normalan više ne puši. Zašto? Zato što su i mladi i stariji birači skopčali jako bitnu stvar. Barem se nadam da jesu.
Mladi su odrasli u okruženju u kojem im nitko ništa nije davao, osim eventualno roditelja i svi oni koji su do nekih para došli, došli su vlastitim radom, školovanjem, znanjem, trudom i tako dalje. Makar se radilo i o dilerima.
Stariji su se napokon izliječili od komunizma i skopčali to isto. A to je da nisi dio nekog velikog sistema u kojem će ti društvo nešto dati, poput posla i nagrade za Prvi maja.
Ukratko, naučio si da si `on your own, like a rolling stone.` i da od cijele te priče s politikom, konkretno, nećeš dobiti ništa.
Da ćeš joint na Trgu zapaliti samo ako si pijan kao letva u tri ujutro kad je Trg prazan, a da ćeš obitelj, klince i kućnje ljubimce prehraniti radom od 00 do 24. Makar u pekari, bez obzira što si tokar po profesiji.
I koju to priču da prodaš takvom biraču? Mi bi te jako rado oslobodili od nekog, ali nemamo od koga, ali DA, možeš jebat bukvu, a nitko ti neće zamjeriti jer smo 100% liberalni.
Tako da ću prije sljedećih izbora jako dobro promisliti tko mi je učinio najviše dobra u proteklim godinama i od koga mogu očekivati nešto još bolje. Izbor će se vrtiti oko TBF-a, Ede Majke, Groodanja, Leut Magnetika…
Nisu na izbornim listama, reći će netko. Jebe mi se, dodat ću ih. Ali, da li ti uopće voliš svoju zemlju kad se tako neodgovorno ponašaš, reći će netko drugi. DA, volim svoju zemlju, 100% liberalno.
A onda ću, nakon što glasam, doći kući, srolati, zapaliti i dok svi budu jako napeti oko rezulatata ovih `specifičnih izbora` biti jako zadovoljan i sretan. Zašto? Zato što me prvi put nitko ni od koga neće osloboditi.