Pušiona: Studentska

VJEROVALI ili ne, ja studiram. Nije bitno šta. A to podrazumjeva i one ružne strane te djelatnosti poput ispita, kolokvija itsl. Ono, učenja općenito.

Kad to dođe na red, čovjek se počne osjećati baš nekako jadno. Ono, moooraš nešto napraviti, a ti najradije ne bi. Onda se sjetiš kako bi bilo da odjebeš sve to. Bio bi još jedan propali student s malim izgledima za ljepšu budućnost pa se nekako prisiliš. Misliš na sve one lijepe strane takvog života i kako bi bilo lijepo da potraju još koju, a možda i više godina.

Kako to izgleda u praksi? Dakle, odlučio si da je krajnje vrijeme da počneš spremati neki ispit. Naime, isti je za pet dana, a normalan čovjek ga sprema dvadeset dana. Ali, pošto si dosad doktorirao prepisivanje, šalabahteriranje i sve ostalo što ti olakšava život, to misliš da možeš ti sve to bez ikakvog problema.

Najprije počeneš učiti doma. Ali nakon sat vremena skopčaš da to nema nikakvog smisla. Najprije ogladniš, pa ti se puši, pa ti se piša, pa ti se gleda TV, pa ti se ide na kavu s ludilo susjedom koja svaki dana šeće psa okolo, pa se sjetiš da trebaš vratiti neke knjige i filmove pa ih se uhvatiš gledati i čitati pa još milijun i jedan zajeb. Ukratko, kao da se sve urotilo protiv tebe i ispita.

Slijedeći korak je odlazak do NSB-a, po novom NSK-a. Kao, slijedećih pet dana neću izlaziti iz knjižnice i imam da pjevam na ispitu. Onda se pun elana uputiš tamo i tegliš usput nekih desetak knjiga. Kao, sve ćeš ti to tamo na miru.

Prva stvar koja te sjebe je onaj kafić s TV-om odmah na ulazu. Čim ga vidiš, sjetiš se da nisi još ni kavu popio, a bez kave ne možeš niti počet učiti. Onda još uzmeš novine i ubiješ sat-dva. Usput još nekog sretneš pa i taj dan ode u kurac.

No, recimo da nekim slučajem uspiješ preskočiti taj kafić i napokon se dokapati svog kata sa svojim radnim stolom. I, kao, počneš. Ali onda ti uleti najvrhunskiji zajeb. Di god pogledaš, ako kojim slučajem digneš glavu, a dižeš je svako malo jer kao razmišljaš, vidiš samo žene. Studentice. Odjevene kao da je subota navečer. Pa se češkaš, pa se vrtiš, pa počneš blesit u neku i smješkat se, pa odeš posudit gumicu (hm!), pa odlipite na kavu pa opet sve u kurac.

Jednostavno se ne možeš oduprijeti tome. Je li spustiš pogled s nje na knjigu i vidiš sve one X-e i Y-e, oni izgube prvotni smisao. X te podsjeća na raširene noge, a Y na zna se već šta. (Ovo nije moja fora, ali mi se genijalno uklapa.)

Ukratko, tad se već počneš lagano miriti s tim da ćeš i ovaj ispit pokušati položiti na blef. To nekad i upali. Ako je profesor pijan i dobre volje, što i nije tako rijetko. Ukratko, imaš 25% šanse da ga prođeš jer je ovaj na pola ispita pijan, na pola trijezan, a kad je pijan može biti dobre ili loše volje. Ako je dobre volje, prolaziš sigurno.

I tako sam sjedio u NSB-u gledajući sve te studentice i tješeći se s tih 25% šanse kad mi je uletio kolega s faxa. Čovjek u sličnim problemima. Onda smo odlipili na kavu i pokušali iznaći rješenje cijelog zajeba.

Nakon par sati intezivnog blešenja u sve te žene oko nas, gledanja u prazno i razmišljanja na zadanu temu, došli smo do genijalnog rješenja.

A taj je: učiteljica-fetiš. Dakle, treba naći ženu s lagano sadističkim sklonostima (u oglasima, gospodarica) koja je, uz to, na istom faksu kao i ti samo godinu-dvije starija.

Onda bi ona morala pristati na slijedeće. Dolaziti do tebe svaki dan iza devet sati, ispitati te gradivo (u mom slučaju pregledati i zjenice) i ako si znanjem zadovoljio, dozvoliti ti da je zadovoljiš i na ine načine. U te ine načine ne bih sad ulazio jer su za ovu temu irelevantni. Nakon svega ti zadati gradivo za sutra.

Tako da sada intezivno razmišljamo da damo oglas u Plavom oglasniku tipa: «Student traži učiteljicu sa sadističkim sklonostima za perverzne igrice nakon učenja. Plaćanje nakon položenog ispita. Ozbiljna veza moguća, ali samo do diplome.»

Adresa je ispod teksta.

denis_lalic@yahoo.com

Pročitajte više