O TOME da li je Hollywood danas zbilja u stanju kvalitetno prenositi stripove na veliko platno postoje različita mišljenja. No o tome spora nema kada je u pitanju bio opus uglednog britanskog umjetnika Alana Moorea.
Sve filmske verzije njegovih kultni stripovi (ili "grafički romani", kako ih vole nazivati) su bili sasječeni kako od strane filmskih kritičara, tako od strane strip-zaljubljenika. Odnosno, barem je bilo tako do nedavne premijere filma "O za osvetu" ("V is for Vendetta"), dočekane s daleko više odobravanja, a u nekim slučajevima i nezapamćenim oduševljenjem, od strane pojedinih kritičara.
Zaplet filma je smješten u blisku budućnost, u kojoj su u Velikoj Britaniji, nakon teroristističkih napada biološkim oružjem, postupno ukinute sve građanske slobode i uveden totalitarni režim pod kancelarom Sutlerom (Hurt). Tom prigodom su glavnoj junakinji – djelatnici državne TV-kuće Evey (Portman) – zatvorili, a potom i ubili roditelje kao ljevičarske disidente. Evey će, stoga, imati i osobni motiv da pomogne tajanstvenom maskiranom osvetniku zvanom "V" (Weaving) koji drskim prepadom na TV-kuću najavljuje jednogodišnju terorističku kampanju s ciljem rušenja režima. Zadatak da pronađe V-ja i Evey je povjeren melankoličnom policijskom inspektoru Finchu (Rea), koji će prilikom istrage otkriti mnoge neugodne detalje o režimu kojemu služi.
Oduševljenje s kojim je film dočekao kulturni establishment, odnosno panegirici ekranizaciji Mooreovog stripa kao "zrelog", "beskompromisnog" i za inače ziheraški Hollywood neobično angažiranog političkog ostvarenja leži u činjenici da u Sutleru i njegovom režimu uopće nije teško prepoznati Georgea W. Busha i njegov "rat protiv terorizma". Mnogi detalji u filmu pokazuju mračni totalitarni svijet kao prirodni nastavak svega što je započeto 11. rujna 2001, a neki detalji zapleta su inspiraciju našli i u nekim otrcanim teorijama zavjere – donedavno u domeni ekstremne ljevice i sličnih marginalaca, a danas prihvaćenih kao "mainstream".
Uspjehu filma je, s druge strane, pomoglo i to što su iza njega stajala braća Wachowsky – tvorci "Matrixa", filma koji je pokazao kako se pseudointelektualni snoberaj može masama prodati u pakovanju "cool" akcijade. James McTeague je u skladu s tim film principima "O za osvetu" učinio pitkim, gledljivim, a i uobičajeno kvalitetni britanski glumci su dobro obavili svoj posao. Mnogi će gledatelji biti prilično skloni složiti se s kritičarima koji drže da je riječ, ako ne izuzetnom, ono barem prilično kvalitetnom djelu...
... osim ako kojim slučajem prethodno nisu pročitali Mooreov originalni strip. Naime, tada postaje sasvim jasno zašto se autor i u ovom slučaju odrekao filmske ekranizacije svog djela i koristio svaku priliku da ga išamara kao još jedno silovanje strip-umjetnosti od strane holivudskih licemjera. Usporedbe između stripa i filma jasno ukazuju da su "zreli" i "beskompromisni" filmaši originalnom materijalu pristupili na način istovjetan Sutlerovim cenzorima.
Dok se strip temeljio na sukobu između dvaju esktrema – totalitarizma koji ljudi nudi sigurnost nauštrb slobode i anarhije koja nudi slobodu nauštrb sigurnosti – te čitateljima kroz niz složenih i moralno dvojbenih likova ponudio da sami donesu zaključak kakav im najviše odgovara, Wachovsky i McTiegue idu na sigurno, odnosno "zlatnu sredinu" simboliziranom u Blairovom i Clintonovom "Trećem putu". Tako se nastanak budućeg totalitarizma ne tumači kao odraz strukturnih slabosti moderne liberalne demokracije, koliko kao splet nesretnih okolnosti i šačice par "kukolja u žitu" koje će se odstraniti relativno, brzo, jednostavno i bezbolno te tako ponovno omogućiti svijetu da ponovno zavoli globalizaciju, SAD i TV-serije nalik na "JAG".
"O za osvetu" se, stoga, ne može shvatiti kao parabola o sadašnjosti ili upozorenje na mračnu budućnost, koliko kao čežnja za boljom prošlošću, odnosno danas već teško zamislivoj viziji svijeta nestaloj s dolaskom Busha u Bijelu kuću. Moglo bi se, dakle, reći da je ovaj film snimljen barem jedno desetljeće prekasno, odnosno da pripada 1990-ima, kada su Hollywood i Bijela kuća svirali u iste diple, a Engleska – oličena u sjedokosim, konzervativnim snobovima – bila dežurni negativac i izvor sveg zla u svijetu. Takvu viziju je teško pomiriti s današnjom "cool" multikulturnom i "političkom korektnom" Britanijom kakvu oličava Blairov London, isto kao što je teško progutati sličnosti između svijeta "O za osvetu" i Orwellove distopije iz romana i filma "1984".
A o tome koliko je nezahvalno budućnost modelirati prema prošlosti svjedoči i sam Mooreov strip, koji je početkom 1980-ih nastao kao izraz ogorčenosti dolaskom na vlast Margaret Thatcher i strahom što će njen desničarski režim učiniti od tradicionalnih britanskih sloboda. Na kraju se, kao i u mnogo dosadašnjih primjera, ispostavilo da prava opasnost nikada ne dolazi otamo odakle je svi očekuju. Zatiranje slobode izražavanja, sveopći video-nadzor, ratovi, manipuliranje strahom građana i slične stvari nije donijela konzervativna "željezna lady", nego nasmiješeni laburistički "mangup iz vlastitih redova".
uloge: Natalie Portman, Hugo Weaving, Stephen Rea, John Hurt, Stephen Fry, Tim Piggoth-Smith
režija: James McTeague
proizvodnja: Warner Bros, SAD, 2006.
trajanje: 132
OCJENA: solidan (5/10)
Dragan Antulov