Foto: FaH
SVAKI put kad neki naš ministar odluči povest brigu o Hrvatima, Hrvati najebu.
Tako nas je ministar Tolušić spasio od Štarkovih čokoladnih banana i ostalog voća koje, za razliku od proizvoda braće Pivac, nemaju EU deklaraciju ni bakterije. Braći Pivac se usprkos opetovanim salmonelama i najgorim higijenskim nalazima u državi nije zabranio uvoz i plasiranje proizvoda na hrvatsko tržište, no ministar Tolušić razlikuje Braću od braće.
Poznat je slučaj prodavačice s placa kojoj je srpska šljiva, popularna Crvena ranka, ubila muža. Naime, šljiva je bila pakirana u rakiju koju je muž, ne sluteći zla, rado i često pio vjerujući da se radi o kompotu. Šljiva nije bila mrska ni prodavačici, a da nešto nije u redu primjetila je tek kad je muž umro od ciroze. Tolušić je promptno reagirao. On zna da proizvodi iz susjednih zemalja mogu biti opasni po život jer su se nedavno neki naši ministri umalo udavili pinkama lubenice, uvezenom iz Crne Gore.
S hrvatskom pinkom to im se ne bi moglo dogodit jer naši ministri hrvatsku ispljunu, konzumirajući samo ono šta valja. Kako naša država nema stroge zakonske regulative koje onemogućuju uvoz zaraženih ili po život opasnih proizvoda tako su u Hrvatsku uvezeni Šušak, Barišić, Orešković i mnogi drugi.
Uništili su zdravlje nacije, a bakterije kojima su inficirali stanovništvo jedne su od najotpornijih i najsmrtonosnijih - bakterije ponosa (superbia bacteria). Ta vrsta bakterija progresivno osiromašuje kako imunološki sustav tako i sve sustave u Hrvatskoj, te vodi u trulež i raspadanje.
Ugroženi zarazom, Hrvati su u karanteni već 26 godina, ali Tolušić smatra da su oni izvan karantene bolesniji. Pravilnik bi onemogućio miješanje bolesnih s bolesnijima, a to može past na pamet samo onome tko je na vrhu te komparativne skale. Ministre Tolušiću, nešto je trulo u državi Hrvatskoj! Ali to nije voće!