Screenshot: YouTube
VEĆINA sjedala u javnom prijevozu prekrivena su specijalno tkanom vunom koja je posebno otporna na mrlje i vatru.
Uzorci na tkanini u autobusima i tramvajima nisu baš atraktivni, a zašto je tome tako otkrili su stručnjaci za BBC. Naime, prije svega, tkanina mora biti jako izdržljiva. Na kraju dana, svakim sjedalom dnevno prođe na stotine stražnjica, a sjedalo mora izdržati i barem nekoliko godina upotrebe, biti jednostavno za održavanje te jako dobro skrivati prljavštinu.
Ono što je možda i najvažnije je da tkanina mora biti sigurna, posebno kad je riječ o otpornosti na paljenje. Najpopularnija tkanina je takozvana moquette, mješavina posebno tkane vune. "Vuna je prirodno otporna na vatru, a moquette je otpornija od standardno tkane vune", rekla je Harriet Wallace-Jones za BBC. Tako tkana vuna otporna je na mrlje, a jako dobro skriva sitne čestice prašine koje uđu u nju. Čišćenje olakšavaju i razni premazi.
Kad je riječ o dizajnu uzorka, šef prodaje transportnim kompanijama u Camira Fabrics John Newton za BBC kaže da se na običnom sastanku o izgledu sjedala nalaze predstavnici proizvođača sjedala, proizvođača vozila, dizajneri te predstavnici transportne kompanije. Proces odlučivanja tako može potrajati i nekoliko godina, a kad se uzme u obzir i vrijeme potrebno za proizvodnju vozila, lako je zaključiti da nešto što je bilo moderno prije nekoliko godina danas može biti - ružno.
Jedan od razloga može biti i dosada. Kako prosječni stanovnik velikog grada svaki dan u prosjeku barem dva puta vidi uzorak na sjedalima prijevoza, jasno je da se javlja monotonija.