Uvriježeno je mišljenje da su najmlađa djeca u obitelji najrazmaženija i da navike stečene u djetinjstvu zadržavaju i u odrasloj dobi. Često ih se smatra mezimcima kojima se mnogo toga dopušta, koje obitelj pazi i mazi te koji se za uzor ugledaju na stariju braću i sestre. Iako neki vjeruju da najmlađi dobivaju povlašteniji tretman, to u određenoj mjeri ima uporišta.
Studija objavljena u časopisu Economic Journal pokazala je da su roditelji doista stroži prema starijoj djeci. Stoga je razumljivo da redoslijed rođenja utječe na razvoj osobnosti, a navike stečene u djetinjstvu često nas prate kroz cijeli život, piše YourTango.
Najmlađa djeca često odrastaju s osjećajem da su miljenici svojih roditelja. Prema američkom Nacionalnom istraživanju obiteljskog života, upravo oni najčešće vjeruju da su omiljeno dijete, osobito ako je riječ o sinu. Ako ste bili najmlađi, vjerojatno ste se osjećali povlašteno i dobivali više pažnje. Mnogo ste naučili od starije braće i sestara, što znači da ste imali priliku učiti od svih članova obitelji. Zbog toga kao odrasla osoba cijenite mentorstvo jer vam pomaže da bolje razumijete sebe i svijet oko sebe.
Istraživanje tvrtke CareerBuilder pokazalo je da najmlađu djecu češće privlače kreativna zanimanja. Uz to, psiholog Frank J. Sulloway u svom je značajnom istraživanju utvrdio da mlađa djeca postižu bolje rezultate na testovima koji ispituju maštu. S obzirom na njihovu potrebu da se razlikuju od starije braće i sestara, logično je da je njihova kreativnost izraženija. U potrazi za vlastitim putem privlače ih zanimanja i aktivnosti koje odstupaju od uobičajenih.
Budući da su roditelji prema njima često popustljiviji nego prema starijoj djeci, najmlađi češće testiraju granice. Žele se razlikovati od braće i sestara i spremni su pomaknuti granice kako bi se istaknuli. Takvi pojedinci često ostaju budni do kasno i ne vole slijediti ustaljene obrasce jer ih doživljavaju kao dosadne i predvidljive.
Sulloway je također primijetio da su mlađa djeca češće sudjelovala u buntovnom ponašanju od prvorođenih. To može objasniti zašto rjeđe biraju tradicionalne životne ili profesionalne puteve. Ne vole stroga pravila, često zanemaruju društvena očekivanja i nerijetko ih se doživljava kao buntovnike.
Čak i kao odrasli, najmlađi se često radije druže sa starijim osobama. Iako im ponekad smetaju usporedbe sa starijom braćom i sestrama, to ne znači da im se ne dive ili ih ne poštuju. Prema studiji objavljenoj u časopisu Journal of Family Theory & Review, starija braća i sestre, uz roditelje, imaju važnu ulogu u oblikovanju odnosa i privrženosti. Zbog toga se najmlađe dijete u odrasloj dobi često osjeća ugodno u društvu starijih ljudi.
Ako ste najmlađe dijete, kao odrasla osoba vjerojatno imate vrlo razvijene komunikacijske vještine. Budući da ste otvoreniji i društveniji, nemate straha započeti razgovor s nepoznatima ili se izložiti novim situacijama. Najmlađa djeca često bolje poznaju sebe jer su imala više prostora istražiti vlastitu osobnost. Zbog toga s lakoćom osvajaju ljude i ostavljaju dobar dojam.
Savjetnica Sara Shine objašnjava da su roditelji obično popustljiviji prema najmlađem djetetu, zbog čega se ono osjeća posebno. "Oni su često buntovni, željni pažnje, kreativni, društveni i otvoreni", dodala je Shine.
Najmlađe dijete često je naviklo biti u središtu pozornosti jer su ga tijekom odrastanja roditelji razmazili, a starija braća i sestre dodatno pazila. Zbog toga i u odrasloj dobi uživa u pažnji, bez obzira na okolnosti. Bilo da preuzima vodstvo u grupi ili sudjeluje u javnim nastupima, to mu dolazi prirodno. Ipak, stalna potreba za pažnjom ponekad može negativno utjecati na odnose s drugima.
Najmlađa djeca ne ustručavaju se nazvati roditelje ili stariju braću i sestre kada se suoče s problemima, poput neplaniranih troškova ili svakodnevnih obveza. Budući da su često navikli na pomoć obitelji, može se dogoditi da sporije razviju potpunu samostalnost. U odrasloj dobi to ponekad stvara izazove, jer prevelika ovisnost o drugima može utjecati na emocionalnu, mentalnu i financijsku stabilnost.
Istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Family Psychology pokazalo je da pretjerano zaštitnički nastrojeni roditelji mogu odgajati djecu koja teže kontroliraju svoje emocije i ponašanje.
Za razliku od starije braće i sestara, najmlađe dijete obično je opuštenije i vedrije. Ne opterećuje se previše problemima i nastoji izbjeći negativno razmišljanje. S obzirom na razvijene društvene vještine, često je upravo ono najzabavnije u obitelji, ili barem tako misli. Anketa YouGova pokazala je da 46% najmlađe djece smatra sebe najsmješnijima. To ne iznenađuje, jer su starija djeca često nosila više odgovornosti, dok su najmlađi imali više prostora za bezbrižnije razdoblje odrastanja.
Kako ističe Sulloway, budući da starija braća i sestre često preuzimaju vodeće uloge u obitelji, najmlađe dijete traži vlastiti prostor i način da se istakne. U toj potrazi sklonije je istraživanju i novim iskustvima. Bilo da je riječ o adrenalinskim aktivnostima ili neobičnim hobijima, takvi ljudi vole uzbuđenje i promjene. Njihova otvorenost prema novome često inspirira i druge.
Spoj razvijenih komunikacijskih vještina i sklonosti pomicanju granica može dovesti do vrlo maštovitog načina izražavanja. Najmlađa djeca odmalena uče kako se snaći u različitim situacijama, pa s vremenom postaju vješta u uvjeravanju i izražavanju. Iako to ponekad može djelovati manipulativno, psiholog Alan E. Stewart ističe da najmlađi razvijaju socijalne vještine koje im pomažu da se lakše snađu u odnosima i ostave dojam šarmantnih i društvenih osoba.
Ako ste najmlađe dijete, vjerojatno ste kao odrasla osoba vrlo prilagodljivi. Tijekom odrastanja naučili ste promatrati odnose u obitelji i pronaći svoje mjesto bez potrebe za natjecanjem. Ta socijalna inteligencija pomaže vam da se snađete u različitim situacijama i okruženjima. Lakše se nosite s promjenama i neizvjesnošću, čak i ako vam nisu uvijek ugodne. Ipak, budući da ste se često prilagođavali drugima, ponekad će vam trebati dodatno vrijeme da jasno odredite vlastite potrebe i granice.