SVAKO bi dijete tijekom odrastanja trebalo osjetiti bezuvjetnu ljubav svojih roditelja ili skrbnika, no to nažalost nije uvijek slučaj. Neki ljudi odrastaju u složenim obiteljskim okolnostima. Primjerice, neki su roditelji strogi i skloniji kažnjavanju nego pohvalama za postignuća.
Drugi mogu biti nestabilni, zbog čega dijete rano nauči pažljivo 'čitati' atmosferu u kući kako ne bi izazvalo napetost. U jednom trenutku roditelj može biti topao i pun podrške, a već u sljedećem bi pronašao razlog za ljutnju i iskalio svoje osjećaje na djetetu, koje se zbog toga osjeća kao da neprestano hoda po jajima. Suočavanje s uvjetovanom ljubavlju u tako ranoj dobi teško je iskustvo koje se često prenosi i na odnose u odrasloj dobi, piše YourTango.
Ako je ljubav u vašem djetinjstvu bila uvjetovana, vjerojatno ste neprestano bili na oprezu. Htjeli ste izbjeći rizik da nekoga uzrujate, bilo da se radilo o roditelju ili drugom skrbniku. Užasavala vas je pomisao da ćete pogriješiti. Razlog je mogao biti taj što su kazne bile česte. Dok su pohvale bile rijetke, disciplinske mjere primjenjivale su se za svaku sitnicu.
Možda ste zato pazili da su vam igračke uvijek uredno složene i pospremali ste za sobom samo da biste izbjegli sukob. Uvjetovana ljubav naučila vas je da ljubav zaslužujete samo ako sve radite kako treba. To je u vama moglo stvoriti tjeskobu i stalnu potrebu da pazite kako ne biste narušili mir, neprestano provjeravajući je li netko ljut na vas.
Sposobnost "čitanja" atmosfere u prostoriji korisna je vještina u odrasloj dobi. Može vam pomoći da shvatite kako pristupiti ljudima ovisno o njihovim reakcijama. Međutim, kao djetetu, to je za vas možda bila nužnost. Ako su vaši skrbnici bili strogi, vjerojatno ste uvijek bili napeti. Morali ste osjetiti energiju u prostoriji i prilagoditi svoje ponašanje.
Kad bi vam došli gosti, vjerojatno ste bili pod još većim povećalom. Iako strogo roditeljstvo često proizlazi iz dobrih namjera, ono može biti i znak uvjetovane ljubavi. Ako biste ispravno procijenili situaciju i ponašali se prikladno, roditelji bi vam možda iskazali privrženost za kojom ste čeznuli. U suprotnom, vjerojatno bi uslijedila kazna.
Svi griješe - to je jednostavno dio života. No, roditelji ponekad mogu poticati djecu da budu savršena, često iz želje da budu najbolja što mogu biti. Međutim, takav pristup može imati štetne posljedice. Prisiljavanje na toksični perfekcionizam može ostaviti ozbiljne tragove u budućnosti, a posebno je štetno kada roditelj iskazuje ljubav samo onda kada dijete ispunjava njegova očekivanja.
Ako ste se osjećali voljeno samo pod određenim uvjetima, to je znak da je ljubav bila uvjetovana. Taj se osjećaj često prenosi i u odraslu dob, zbog čega možda i dalje težite savršenstvu i strogo se osuđujete kada u tome ne uspijete.
Tijekom odrastanja važno je osjećati se voljeno zbog onoga što jeste, a ne samo zbog onoga što postižete. Djeci je potrebno da im roditelji grade samopoštovanje, koje im pomaže da prihvate sebe. Kada roditelj hvali isključivo uspjeh umjesto da pokazuje bezuvjetnu ljubav, to može narušiti djetetovo samopouzdanje i utjecati na to kako će se osjećati prema sebi i svojim odnosima u budućnosti.
Prema Centru za razvoj djeteta i obitelji sa Sveučilišta Northern Illinois, dječje samopoštovanje jača se ohrabrivanjem i podsjećanjem da su voljena i sposobna. Ako je ljubav u vašem domu bila uvjetovana, vjerojatno ste se mučili sa samopoštovanjem.
Neki od nas, neovisno o tome jesmo li odgajani s bezuvjetnom ljubavlju, čine sve kako bi usrećili svoje roditelje. To može biti zato što su se puno žrtvovali za nas ili zato što osjećamo da ih moramo održavati sretnima kako bi u kući vladao mir.
U domu bez bezuvjetne ljubavi, taj pritisak može biti još veći. U djetinjstvu ste možda uočili vezu između roditeljskih emocija i vlastitog ponašanja. Vjerojatno ste se trudili živjeti tako da im ugodite, a kada u tome ne biste uspjeli, bili biste kažnjeni. Takva iskustva ostavljaju trajne posljedice.
Nježnost je znak ljubavi. Kao dijete, tražite zagrljaj od roditelja, bilo kao utjehu ili kao znak odobravanja za dobro obavljen posao. Fizički dodir roditelja puno znači. Ako ste odrasli u domu u kojem je ljubav bila uvjetovana, vjerojatno ste dobivali malo ili nimalo nježnosti. Moguće je da su vam je roditelji namjerno uskraćivali kada su bili nezadovoljni vama, zbog čega ste se vjerojatno osjećali nevoljeno.
"Roditeljstvo i iskustva u ranom djetinjstvu postavljaju temelje za djetetov osjećaj o tome što znači biti voljen i siguran u svijetu koji je često zbunjujući", kaže klinička psihologinja dr. Carla Marie Manly. "Kada je dijete zanemareno, odbačeno ili zlostavljano, osjećaj da nije voljeno obično ostaje i utječe na sva područja njegova života."
Komplimenti su važni. Zbog njih se osjećamo cijenjeno i mogu nam ojačati samopouzdanje. Kada nas se često hvali, osjećamo se bezuvjetno voljeno. Međutim, ako su lijepe riječi koje ste čuli redovito završavale s "ali", to je moglo biti vrlo bolno.
Kada roditelj ne može iskreno pohvaliti svoje dijete, već pohvalu poprati s "ali...", to je poražavajuće. Takav pristup pokazuje djetetu da ono zapravo nije dovoljno dobro i jasan je znak uvjetovane ljubavi.
U domu s uvjetovanom ljubavlju vjerojatno ste od rane dobi bili izloženi sukobima, bilo između roditelja ili u načinu na koji su oni komunicirali s vama. Obiteljski sukobi tijekom formativnih godina mogu biti povezani s depresijom u ranoj odrasloj dobi. Odrastanje u domu ispunjenom povišenim tonovima nije lako i može ostaviti trajne posljedice.
Zbog takve izloženosti sukobima mogli biste postati plašljivi i povlačiti se na prvi znak svađe. Iako su neslaganja neizbježna, vama se mogu činiti kao prijetnja vezi. Taj vas strah može navesti na pogrešno uvjerenje da vas osoba koja se s vama ne slaže zapravo ne voli.
Ako ste odrasli u domu bez bezuvjetne ljubavi, pažnju ste vjerojatno dobivali samo kada biste nešto napravili kako treba. To je u vama moglo stvoriti potrebu za savršenstvom. Moguće je da u odrasloj dobi i dalje vjerujete da morate biti savršeni kako biste zaslužili ljubav.
Morate uspjeti u svemu, bilo na poslu ili u privatnom životu, i sve manje od savršenog jednostavno nije dovoljno dobro. Pretjerana ambicija može biti izravno povezana s načinom na koji su se roditelji odnosili prema vama u djetinjstvu. Teško se osloboditi uvjerenja da ste dovoljno dobri samo ako nešto postižete.
U složenim obiteljskim okolnostima, održavanje mira možda je bio jedini način da pregurate dan. Bez bezuvjetne ljubavi, vjerojatno se nikada niste osjećali dovoljno dobrima. Možda ste se počeli neprestano ispričavati kako biste ostali u milosti svojih skrbnika, a tu ste naviku prenijeli i u odraslu dob.
Ako se stalno ispričavate, čak i kada niste ništa skrivili, moguće je da podsvjesno vjerujete kako ljubav možete dobiti jedino ako se ispričate za samo svoje postojanje. Iako možda mislite da vas ispričavanje čuva u dobrim odnosima s ljudima, ono zapravo može štetiti vašim vezama. To je možda postala navika koje niste ni svjesni.
Odrastanje uz roditelje koji vam nikada nisu pokazali bezuvjetnu ljubav može dovesti do ozbiljnih problema s povjerenjem. Ako ste smatrali da niste bili dovoljno dobri za njih, kako možete biti dovoljno dobri za ikoga drugoga? To nije laka situacija. Roditelji, svjesno ili ne, ostavljaju trajan trag na svojoj djeci. Bez bezuvjetne ljubavi, neki su ljudi predodređeni za doživotne probleme s povjerenjem.
"Djeca koja nisu odgajana u sigurnom okruženju punom ljubavi, poštovanja i dosljednosti obično odrastaju s osjećajem velike nesigurnosti i nepovjerenja", objašnjava klinička psihologinja dr. Carla Marie Manly.
"Taj duboki osjećaj nepovjerenja može dovesti do toga da vjeruju nepouzdanim ljudima, dok istovremeno ne vjeruju onima koji su vrijedni povjerenja. S druge strane, to može uzrokovati da dijete razvije snažne obrambene mehanizme zbog kojih na kraju ne može vjerovati nikome."