Foto: Instagram
Noćni teror se obično događa tijekom prvih nekoliko sati noći, pri prijelazu u duboki san.
"Noćne tegobe su vrsta poremećaja spavanja koja može biti prilično neugodna, jer kad dijete nešto tako iznenada probudi, jako ih je teško utješiti", objašnjava Shelby Harris, stručnjakinja za zdravo spavanje iz njujorškog Montefiore Health System-a. "Možda će dijete samo vrisnuti, možda će nastaviti vrištati ili samo sjediti zbunjeno u mraku, prije nego počnu plakati. Možda čak neće učiniti ništa od toga, možda će samo krenuti negdje, izgledajući kao da je budno... No, djeca u tom stanju zapravo nisu budna, ona i dalje spavaju iako su im oči otvorene i rijetko će kada upamtiti što su radili po noći. A sve to ustvari znači da je taj noćni teror ostavio više negativnog traga na vama, a ne na djetetu.
Je li to noćna mora?
Mnogi roditelji koji su sa svojom djecom iskusili noćni teror automatski su pomislili da je dijete jednostavno sanjalo nešto ružno ili je doživjelo noćnu moru, ali to nije isto.
"Prave noćne more obično se javljaju u REM fazi, odnosno, tijekom posljednje trećine noći", pojašnjava Harris i podsjeća da se djeca obično sjećaju detalja ružnog sna. S noćnim terorom to pak nije slučaj i to su dva osnovna pokazatelja da vaše dijete nema more, da to nisu posljedice ružnih filmova ili nasilnih igrica u koje su možda gledali prije spavanja. No, nažalost, znanost još uvijek nije otkrila koji su pravi okidač za noćni teror.
Obično se kaže da to može biti stres, a spominje se čak i nedostatak sna pa čak i genetska komponenta, a postoji podatak da čak 25 posto djece u nekoj fazi života pati od tog nesvjesnog terora. To se obično događa kod djece mlađe školske dobi, možda čak i u vrtiću, a može trajati do adolescencije. No, stručnjaci svakako naglašavaju kako djeca, unatoč tome što te situacije ne izgledaju lijepo, nemaju neke veće posljedice od malo zbunjenosti prije nego opet utonu u san. Tako da gotovo sva djeca prežive te noćne terore bez posljedica.
Ipak, možete im pomoći
Obično se kaže da čak i noćni teror stiže u fazama pa ako ga dijete doživi jednu noć, lako moguće da će isto dogoditi i sljedeće noći, ali to ne znači da je dijete sad u opasnosti od trajnog ponavljanja. Pogotovo ako se pobrinete da dijete u toj fazi na spavanje ide na vrijeme, da ne jede puno prije spavanja, ne divlja i ne gleda ružne scene, a ako se svejedno dogodi, onda znajte kako trebate postupiti.
Mnogi roditelji u toj situaciji pokušavaju razbuditi dijete kako bi ono što prije došlo k sebi, te tako shvatilo kako nema razloga za paniku, ali to je pogrešno.
Dijete kad vrisne ili negdje krene jednostavno nije svjesno što radi. Ono još uvijek spava, a vaše će ih buđenje i razgovor samo još više zbuniti.
Zato u takvim situacija samo ostanite uz dijete. Ako se bore protiv zagrljaja, nemojte ih ni grliti, samo budite uz njih dok se ne smire i ponovno ne zaspu.
I sjetite se, noćni teror izgleda puno groznije vama nego njima te je važno znati da ono neće ostaviti posljedice niti bi se zbog njega trebali posebno brinuti. osim ako se počne događati jako često te zbog toga ometa normalan san djeteta. Te naravno, ako se zbog noćnog terora počnu sve više kretati, izlaziti iz kreveta i sobe, jer tad postoji mogućnost da bi se mogli ozlijediti. U tom slučaju, ako noćni teror postane učestaliji i grozniji, tad se svakako obratite stručnjacima.
Ali on obično prestane sam od sebe, kako se i pojavio. Stoga bez brige, ovo ipak zvuči puno groznije nego što jest.