ODNOS koji imamo s majkom može presudno utjecati na to kakvi postajemo i kako se ponašamo. Majke su naš prvi uzor i primjer odrasle osobe, a djeca koja s njima imaju zdrav odnos odrastaju u emocionalno otpornije i samopouzdanije ljude. Nažalost, oni koje je odgojila problematična majka često se u odrasloj dobi bore s posljedicama takvog odgoja, piše YourTango.
Pretjerana neovisnost
Dijete koje nauči da se ne može osloniti na majku prisiljeno je osloniti se isključivo na sebe. Odmalena preuzimaju ulogu roditelja i odgovornosti neprimjerene njihovoj dobi, zbog čega kao odrasli postaju pretjerano neovisni. Iako možda žele stvarati bliske veze, teško im je prilagođavati se drugima jer na to nisu navikli.
Teško je s njima planirati jer se drže svoje rutine i imaju problema s uklapanjem drugih u svoj raspored. Bez vježbanja fleksibilnosti, takve osobe mogu postati krute u svojim navikama. No, ljudima su potrebni prijatelji i druženje jer imamo prirodnu potrebu za društvenom interakcijom. Bez toga postaju usamljeni i izolirani.
Nedostatak empatije
Neke majke svojoj djeci tijekom odrastanja ne pružaju dovoljno ljubavi i suosjećanja. Budući da je empatija vještina koja se uči, to ostavlja posljedice na dijete u odrasloj dobi. Ako od majke nisu primili empatiju, vjerojatno neće naučiti kako na ispravan način izraziti brigu prema drugima, ali ni prema sebi.
Ne razumiju važnost pružanja podrške voljenima jer to sami nikada nisu iskusili. Čak i ako suosjećaju s nekim, to ne znaju izraziti riječima. Odrastanje uz problematičnu majku može dovesti do toga da se osjećaju nelagodno kada trebaju pokazati ili primiti empatiju jer im je to nepoznato iskustvo.
Izbjegavanje odgovornosti
Neke problematične majke mogu i svoju djecu učiniti problematičnom. Djeca postaju svjesna da njihovo loše ponašanje proizlazi iz roditeljskog, što ih sprječava da prepoznaju i promijene vlastite obrasce.
Odrastanje uz majku koja izbjegava odgovornost može dovesti do toga da osoba prebacuje krivnju na druge jer ni sama ne može prihvatiti odgovornost. Kao djeca, gledali su majku kako to čini, pa takvo ponašanje smatraju normalnim i u odrasloj dobi. Razvijaju snažan osjećaj da na sve imaju pravo, što je naučeni obrazac.
Stalna sumnjičavost
Problematične majke mogu djeci pokazivati kako izgleda dobro ponašanje, ali im istovremeno slati i zbunjujuće signale. Možda su vjerovali majci samo da bi na kraju bili iznevjereni. Zbog toga kao odrasli sve preispituju i sumnjičavi su prema ljudima oko sebe.
Zbog takvog stava osjećaju se kao da ih drugi osuđuju i kritiziraju. To otežava stvaranje dubokih veza jer se uvijek pitaju je li odnos stvaran ili lažan. Također osjećaju da ne mogu biti ono što jesu jer su previše usredotočeni na to kako ih drugi doživljavaju.
Loše vještine rješavanja sukoba
Djeca odrasla u okruženjima s mnogo sukoba ne samo da imaju problema s rješavanjem problema, već i s uspostavljanjem zdravih odnosa. Možda je njihova majka započinjala svađe svaki put kad se ne bi složili ili je bila neprestano neprijateljski raspoložena. Djeca koja su neprestano morala biti oprezna postala su odrasli ljudi koji ne znaju riješiti vlastite probleme.
Kada dijete osjeća da je sukob neizbježan, ili se u njega upušta više nego što je potrebno ili ga u potpunosti izbjegava. Ljudi u njihovim životima tada mogu očekivati eksplozije emocija i bijesa, a njima se čini da izražavanje frustracija samo vodi u nove probleme.
Loši mehanizmi suočavanja
Kada se suoče s teškim ljudima ili emocijama, većina ljudi od rane dobi nauči kako se s time nositi. No, kada netko ima problematičnu majku, teško prelazi preko negativnih iskustava. Umjesto da su u djetinjstvu od majke naučili otpornosti, nikada nisu naučili kako regulirati svoje osjećaje i suočiti se s problemima.
Zbog toga potiskuju emocije i postaju otupjeli, odlučujući ignorirati ono što duboko u sebi osjećaju. Mogu postati obrambeni ili sarkastični kako bi skrenuli pozornost s negativnih osjećaja. Teško im je razgovarati o ozbiljnim i uznemirujućim temama, a humor koriste kao štit kako se ne bi vidjelo koliko im je zapravo stalo.