Foto: 123rf
PUPČANA vrpca, pupkovina, pupkov tračak ili pupčanik (lat. funiculus umbilicalis), kako navode na Wikipediji, je krvožilni tračak koji povezuje plod s posteljicom. Tijekom prenatalnog razvoja, pupčana vrpca je fiziološki i genetički dio fetusa i (kod čovjeka) obično sadrži dvije pupčane arterije i jednu pupčanu venu, koje su uložene u Whartonovu sluz. Pupčana vena opskrbljuje plod oksigeniranom, hranjivim tvarima bogatom krvlju iz posteljice, dok kroz arterije natrag u posteljicu odlazi deoksigenirana krv koju pumpa malo fetalno srce.
Krv iz pupkovine je bogat i dostupan izvor primitivnih, nediferenciranih matičnih stanica (CD34-pozitivne i CD38-negativne) koje se koriste za liječenje različitih hematoloških malignih i nemalignih bolesti.
Ukoliko imate želju donirati krv iz pupkovine svoje tek rođene bebe o tome obavezno morate obavijestiti liječnike prije poroda kako bi mogli pripremiti sve što je potrebno za njeno pohranjivanje.
Pupčana vrpca se razvija iz izvanembrijskog mezoderma, oblikuje se u petom tjednu trudnoće, nadomještajući žumanjčanu vreću kao izvor hranjivih tvari potrebnih embriju. Pupkovina nije izravnom povezana s majčinim krvožilnim sustavom, nego s njime komunicira preko posteljice, koja prenosi tvari iz majčina u fetalni krvotok i obrnuto, ne dopuštajući miješanje krvi. Duljina pupčane vrpce otprilike je jednaka udaljenosti između tjemena i trtice ploda. Kod novorođenčeta je obično duga 50-60 centimetara, a promjer joj je otprilike 1-2 centimetra.
Ona sadrži Whartonovu sluz, želatinastu tvar koja štiti pupčane žile u unutrašnjosti i uglavnom je sastavljena od mukopolisaharida. Sadrži jednu venu, koja nosi oksigeniranu krvbogatu hranjivim tvarima do fetusa, i dvije arterije, kojima teče deoksigenirana krv. Ponekad u pupčanoj vrpci znaju biti prisutne samo dvije krvne žile (jedna vena i jedna arterija), što može, ali i ne mora, biti znak abnormalnosti fetusa.
Pupčana vrpca ulazi u plod preko abdomena, u točki u kojoj će nakon odvajanja nastati pupak. Unutar ploda pupčana vena ide dalje prema jetrenim vratima (porta hepatis), gdje se grana na dva ogranka. Jedan od tih ogranaka se spaja s vena portae hepatis, koja nosi krv u jetru. Drugi ogranak (poznat kao ductus venosus) zaobilazi jetru i ulijeva se u donju šuplju venu, koja nosi krv prema srcu. Dvije plućne arterije granaju se iz unutarnje ilijačne arterije i odlaze s obje strane mokraćnog mjehura u pupčanu vrpcu, da bi na kraju otišle u posteljicu.
Vrpca se može prerezati u različitim trenucima; međutim, pokazalo se najboljim prerezati pupkovinu barem minutu nakon rođenja zato što se u suprotnome ugrožava zdravlje novorođenčeta, no na zahtjev rodilje vrpca se može prerezati i tek nakon što u njoj prestane pulsirati krv.
Nakon stezanja slijedi rezanje vrpce, koje je bezbolno jer nema živaca. Pupčana vrpca je vrlo tvrda, pa njezino rezanje zahtjeva upotrebu vrlo oštrog instrumenta. Rezanje se može odgoditi do trenutka kad pupkovina prestane pulsirati 5–20 minuta nakon rođenja (što se mora obavezno naglasiti prije poroda), kada nema značajnog gubitka ni venske ni arterijske krvi tijekom rezanja. Produljivanje rezanja ima nekoliko razloga, a jedan od njih je vjerovanje kako će se odgođenim rezanjem umanjiti mogućnost nastanka anemije kod bebe.
Prema Američkom udruženju ginekologa i opstetričara, trenutni dokazi niti podržavaju niti zabranjuju kasno rezanje pupčane vrpce.
Patrljak pupčane vrpce prisutan je 10 dana, kada se potpuno osuši i otpada.
Podvezivanje i rezanje vrpce
Pupak se podvezuje prije rezanja. Postoje kvačice kojima se služe za podvezivanje pupka kako bi se u cijelosti zaustavio protok krvi, a tek se potom reže što može učiniti i vaš suprug koji s vama prolazi porod.
Pupak se nakon pranja bebe dodatno zaštiti sterilnom gazicom te će tako i vaša beba biti tretirana sve dok se pupak ne sasuši i ne otpadne.
Kako se čisti pupak
Većini je roditelja ta briga oko pupka nakon što beba dođe doma nekako najmrža. Činjenica jest da pupak ne izgleda lijepo, no nije ga problem čistiti. Zaista.
Sve što trebate pokazat će vam i prvi puta napraviti patronažna sestra. Dakle, malo hidrogena i štapić za uši. Ponegdje se savjetuje da se prvih dana pupak čisti štapićem natopljenim alkoholom, a nakon par dana s hidrogenom koji će ga više isušiti.
Štapićem je potrebno očistiti sasušenu krv i uopće ga čišćenjem dezinficirati kako ne bi došlo do infekcije.
Preporučuje se da se bebe u tom periodu na kupaju kako ne na to područje ne bi došla voda. Stoga je dovoljno bebu samo prebrisati vlažnim ručnikom, a područje pupka čistiti barem jednom dnevno. Obično se to radi za vrijeme prematanja kada se pupak pomno očisti i stavi sterilna gaza preko njega.
Pravilno tretiranje i simptomi opasnosti
Pupak se obično čisti tako da ga nježno raširite, odnosno štapićem za uši dosegnete i očistite utore oko pupkovine. Ne bojte se pokušati doseći i najdublje dijelove, ukoliko ide. No naravno ne budite pregrubi kako pupkovinu ne bi jako povukli i time otvorili njihovu ranicu.
Pupak se može čistiti i uz pomoć sterilne vatice i štapića što je nekima bolja solucija jer se vatica može natopiti s više alkohola/hidrogena koji ćete bebi doslovno nakapati u unutrašnju stranu pupka, a izvana brže očistiti područje oko pupka. Potom slijedi štapić s kojim čistite utore i upijate višak nakapane tekućine.
I dok god pupkovina izgleda normalno, sve je u redu tega ne trebate čistiti više od jednom dnevno. naravno, ukoliko se beba nije popiškila skroz do gore, što se ponekad može dogoditi. Posebno kod dečkića.
Ako je područje oko pupka crveno, ukoliko beba ima temperaturu ili iz pupka curi gnoj, svakako se obratite liječniku.
Za sve vrijeme dok pupak nije otpao može se događati da pupčić malo prokrvari, što je također normalno jer se beba miče te krastice zapinju za sterilnu gazu ili se ona jednostavno pomakne. Tada ćete sigurno pronaći mrljice na robici, ali sve je to dio normalnog procesa.
Kako će dani prolaziti pupkovina će se sve više smanjivati tijekom sušenja te će vam se posljednjih dana činiti kako možete sami skinuti. Toliko se još malo drži. No, strpljenja - pupak će otpasti sam i to mora biti tako. Jednom ćete ga samo naći na gazici, a iako je riječ o ne baš lijepom suveniru, mnogi se roditelju odlučuju sačuvati ga.