MARINA je fotografu Raminu Mazuru ispričala svoju priču. Iz Ukrajine je pobjegla s dvoje djece. Ostavila je supruga, a trenutno su smješteni u glavnom gradu Moldavije.
"Prva dva dana invazije bila sam prestravljena. Bili smo u našoj kući u Odesi. Nisam nimalo brinula za sebe, ali sam se panično bojala za svoje dvoje djece. Kao majka, nikad nisam osjetila takav strah. Paralizirao me. Dok su se druge žene trudile pomoći u ratnoj situaciji i kuhale, ja sam kod kuće strepila", ispričala je Marina, a prenosi Insider.
Njezina prijateljica, ujedno i majka, već je pobjegla pješice s djecom u Moldaviju. Marina nije bila sigurna je li spremna na to. Pitala se kako će ostaviti muža i otići u nepoznato.
"Nemoj se bojati zgrabiti svoju djecu i samo krenuti", rekla joj je preko telefona prijateljica koja se smjestila u Kišinjev, glavni grad Moldavije.
Njezina hrabrost potaknula ju je da krene na put.
"Zadnji sati u našem domu bili su zastrašujući, ali i dragocjeni jer smo svi bili na okupi. I dalje sam imala muža uz sebe. Bilo je bolno znati da ćemo se uskoro razdvojiti, ali sam shvatila da naša zemlja treba mog muža, a ja moram zaštiti našu djecu", dodala je.
Planirala je odlazak sa suprugom
Dana 27. veljače navečer Marina je sjela i počela razgovor sa suprugom. Jedan od najtežih ikada. Zajedno su odlučili da djeca moraju otići iz Ukrajine.
"Nakon što smo donijeli odluku, počela sam pakirati sve što sam mislila da će nam trebati. Krenuli smo u 7 ujutro", kaže.
U bijegu iz Ukrajine pomogao joj je JDC, globalna židovska humanitarna organizacija koja već dugo djeluje u Ukrajini i Moldaviji. Zato njezino putovanje nije bilo teško koliko ono njezine prijateljice. Nije morala pješačiti.
"Ispunila sam upitnik, a oni su se pobrinuli za sve umjesto mene. Dali su mi red vožnje autobusa, lokacije i druge detaljne informacije potrebne za put u Moldaviju. Sve što sam trebala bilo je uzeti djecu i slijediti plan."
A onda su napustili svoj dom
"U ranim jutarnjim satima, 28. veljače, zadnji put sam nahranila i obukla svoju djecu u našem domu i otišla samo s najosnovnijim stvarima. Bilo je teško. Djeca su se oprostila od svog oca i srce mi se slomilo. Imaju li oni uopće budućnost?" pita se Marina.
Smjestila se u Kišinjevu. Ondje ima hranu, smještaj i pomoć od židovske zajednice. Zahvalna je svima koji su joj pomogli i prigrlili je.
"Oni koji nisu uspjeli pobjeći sada se moraju spuštati u gradski labirint katakombi čim sirene najave raketni napad. Dok moja djeca i ja smišljamo naš sljedeći korak, moj muž pomaže tim ljudima da se sklone na sigurno. On je sveučilišni profesor, ali sada je ovo njegov posao. Sada je ovo naš život", zaključila je u tekstu koji je objavio Insider.