Pukovnik "Jedinice za specijalne operacije Državne bezbednosti Republike Srbije" Rajo Božović, dugo se i srdačno rukuje sa Slobodanom Miloševićem, prilikom njegove posjete centru za obuku "Jedinice" 1997.
Screenshot: Dokumentarni film "Jedinica"
RADOJICA RAJO BOŽOVIĆ, poznat po ratnom imenu Kobac, za razliku od mnogih veterana ratova na području bivše Jugoslavije, karijeru srpskog dobrovoljca u ratovima protiv Hrvatske i BiH i visokog oficira "Jedinice za specijalne operacije Državne bezbednosti Republike Srbije", nije zamijenio onom "kontroverznog biznismena", nego vlasnika nogometnog kluba u rodnoj Crnoj Gori i konačno, nogometnog menadžera.
Mamić okupio društvo uglednika bez ugleda, među kojima strši ime Legijinog i Arkanovog pukovnika
U tom svojstvu i kao siva eminencija Crvene Zvezde (ranije Partizana), našao se među gostima Zdravka Mamića na večeri koju je večer prije utakmice Srbije i Hrvatske, gazda Dinama i hrvatskog nogometa organizirao za istaknute srpske nogometne djelatnike u restoranu "Milagro" u Zemunu, gdje smo došli po novinarskom poslu, ali su nas u pokušaju obavlja istog spriječili brojni pripadnici policijskog osiguranja (uniformiranog i civilnog), koji su sa svih strana okružili objekt gdje je trajalo žderuckanje u Mamićevoj režiji, dok su uzvanicima muzičari na uho razvaljivali "Zlatibore pitaj Taru".
"Tko je tko u srpskom nogometu" u Mamićevom aranžmanu, okupio je doista svakakve likove, od kojih za veliki broj njih nitko u Srbiji nema lijepu riječ, ali za ovu priču, od svih imena koja je Mamić častio, najzanimljivije je ono Radojice Raje Božovića, u posljednjem desetljeću upamćenog kao predsjednik Zete iz podgoričkog predgrađa Golubovaca. Klubom je vladao "nekonvencionalnim" metodama: Iz crnogorskog nogometa otišao je nakon suspenzije zbog prijetnji sucu Jovanu Kaluđeroviću, kojem je navodno prije meča Zete i Sutjeske prijetio da će mu "otkinuti glavu i odsjeći uši", ako njegov klub ne pobijedi.
Jedan od ključnih ljudi srpske "kažnjeničke bojne"
Međutim, udovi su zapravo i masovno "letjeli" u vrijeme kada se Rajo Božović "proslavio": Ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, gdje je bio pukovnik "Jedinice" (Crvenih beretki), elitne srpske vojne postrojbe formirane od "žestokih momaka s beogradskog asfalta", u prijevodu - ubojica, kriminalaca i huligana s debelim dosjeima i bogatim zatvorskim stažom.
Ova srpska "kažnjenička bojna", koju je organizirala i naoružala srpska Služba državne sigurnosti (SDB), djelovala je kao udarna borbena grupa na pravcima napada JNA i srpskih pobunjenika u ratovima u Hrvatskoj i BiH, a istaknula se ratnim zločinima nad zarobljenicima, civilima i pljačkom. Mamićev gost na beogradskoj večeri, u toj je jedinici bio jedan od nekoliko najvažnijih i najodgovornijih ljudi, čije ime se spominjalo na haškim suđenjima.
Od konduktera s titogradske periferije, do zaslužnog vukovarskog veterana, ratnog gospodara Doboja i zapovjednika u ofenzivi na bihaćki džep
Arkanova Srpska dobrovoljačka garda, poznata i pod nazivom Tigrovi, bila je dio "Jedinice" s bazom u slavonskom Erdutu, odakle je Božović kretao u ratne pothvate od Vukovara, gdje se posebno istaknuo, do Doboja, gdje je prema brojnim svjedočenjima (i na haškom sudu) bio apsolutni ratni vladar za vrijeme čišćenja tog grada od Hrvata i Muslimana, nakon što je organizirao ne samo srpsko osvajanje tog grada, nego i obuku na planini Ozren za snage koje su ga izvele.
Radojicu Raju Božovića, Arkan je angažirao po zemljačkoj (crnogorskoj) liniji, pisao je podgorički Monitor: "Božović je do 1991. bio slikoviti lik s titogradske periferije, džudaš, s radnom biografijom konduktera gradskog prijevoza. Ali, kao preživjeli dobrovoljac s vukovarskog bojišta, dospijeva do Crvenih beretki".
Na suđenju šefu SDB-a i "ocu" Jedinice, Jovici Stanišiću, svjedok JF-005, inače srpski vojnik koji je prošao obuku u kampu Raje Božovića, rekao je kako su Beretke i lokalna srpska policija nakon pada Doboja počinile mnoga ubojstva, mučenja i silovanja, a prema svjedoku su "Ljudi na čelu s Božovićem imali apsolutnu vlast."
Bosna je doista bila vrhunac njegove ratne karijere, jer vodio je jednu srpsku taktičku grupu (Milorad Ulemek-Legija drugu) za vrijeme velike srpske ofenzive "Pauk" na bihaćku enklavu, u kojoj su Srbi pomagali muslimanskim autonomašima iz Velike Kladuše, da od Armije BiH povrate kontrolu nad dijelom teritorija do tada pod svevlašću muslimanskog kvislinga Fikreta Abdića.
Kraj za komandata Raju: Pod Banja Lukom mu izginuli Arkanovi Tigrovi
Kraj njegovog ratnog puta, kao i kraj rata za Srbe u BiH općenito, završio je katastrofom, koju je Rajo Božović, prema haškom iskazu zaštićene svjedokinje B-129, bivše Arkanove tajnice, pokušao spriječiti kao zapovjednik Tigrova kod Banja Luke, kojoj su se u jesen 1995. ozbiljno približile hrvatske snage."Tada je oko 200 ljudi u akcijama oko Ključa, Mrkonjić Grada, Sanskog Mosta i Prijedora predvodio Željko Ražnatović Arkan, ali je operacijom zapovijedao časnik SDB-a Radojica Božović", rekla je B-129. Svjedokinja je kazala da su njegovi "Tigrovi" tada izgubili 16 ljudi te da ih je mnogo ranjeno.
Prijatelj s Pukanićevim krvnikom
Nakon rata, Božović prijateljuje s Robertom Matanićem, koji je za sudjelovanje u ubojstvu Ive Pukanića osuđen na 35 godina zatvora. Matanić je u rujnu 2008., mjesec dana prije Pukanićevog ubojstva, bio u Budvi u društvu s Božovićem, a s njima je bio i Slobodan Đurović - Kardinal, koji je također za sudjelovanje u Pukanićevom ubojstvu, dobio 23 gdine zatvora. Zaštićeni svjedok Dušan Erceg na suđenju za Pukanićevo ubojstvo tvrdio je kako je Božović posjetio Matanića u zatvoru u Sremskoj Mitrovici. Božovića ne dira što je Matanić kao mlad u ratu bio pripadnik specijalnih postrojbi Hrvatske vojske:
"Pa što? Ja sam se borio protiv njih, oni su se borili protiv mene i to vrlo hrabro. Danas ih ne doživljavam kao neprijatelje", objasnio je Božović.
Gardist Zdravko i gardista Rajo
Bushido ovog crnogorskog ratnika u dugogodišnjoj srpskoj službi protiv Hrvatske i BiH, iza čije postrojbe je na teritoriju tih zemalja ostao zločinački krvavi trag, očigledno vrijedi i za njegovog "brata po oružju" Zdravka Mamića, koji, ne zaboravimo, na počasnom mjestu u svom uredu drži fotografiju sebe u uniformi Zbora narodne garde.