Foto: Getty Images / Guliver image
NE SJEĆAM sjećam se kad sam čuo toliko primjedbi i psovki na račun Hrvatske televizije kao za vrijeme Svjetskog atletskog prvenstva u Pekingu.
Razlog tom silnom nezadovoljstvu bila je odluka da se izravni prijenosi najveće sportske priredbe u 2015. emitiraju na četvrtom programu HTV-a. Onom istom za koji će i ljudi s HTV-a reći da se vidi na području cijele Hrvatske, osim u Istri i na otocima gdje ih ometaju jaki signali talijanskih televizija, kao i u svakom malo dubljem jarku iznad kojeg nema odgovarajućeg repetitora OiV-a.
Čuvši da prijenosi idu na HTV4, jedan od trenera jedne od naših srebrnih atletičarki iz Pekinga rezignirano je konstatirao: "Dakle, nije nas gledao nitko..."
Slično je bilo i s drugom najvećom sportskom priredbom ove godine, sa Svjetskim plivačkim prvenstvom u Kazanju, koje je također išlo na HTV4, s time da su prijenosi utakmica srebrnih vaterpolista seljeni s 2. na 4. program i natrag. Netko je, dakle, odlučio da se sport, uz sitnije iznimke, protjera s HTV2 na slabo vidljiv i slabo gledan HTV4. Taj netko ili ta neka jasno nam je dao do znanja da ga sport ne zanima i da mu/joj je do njega stalo k'o do lanjskog snijega. Za javnu televiziju, koja godišnje ubire preko milijardu kuna pretplate svojih gledatelja, takav je stav sasvim neprihvatljiv. Bez obzira ima li onih koje sport zanima 1 ili 10 posto. I s te strane su brojne kritike na račun HTV-a sasvim opravdane.
Ali...
Atletski savez košta manje od pola godine kredita za SPTV
Zašto bi ta Hrvatska televizija bila išta bolja i pametnija od ostalih institucija koje nose hrvatski prefiks? Primjerice, od Hrvatskog olimpijskog odbora. Zašto bi do atletike i uspjeha hrvatskih atletičara na svjetskim prvenstvima više stalo HTV-u, nego li je stalo HOO-u. A koliko je stalo HOO-u najbolje će reći podatak da za Hrvatski atletski savez godišnje izdvaja 2.400.000 kuna. Netko je, dakle, procijenio/odlučio da savez koji je u posljednja dva olimpijska ciklusa osvojio dvije olimpijske, pet svjetskih i pet europskih medalja vrijedi na godišnjoj razini upola manje od polugodišnjeg iznosa rata kredita za Sportsku televiziju (3.551.777 kuna), koje je HOO uredno platio u prvih šest mjeseci 2015.
Ili, zašto bi HTV imao bolji odnos prema olimpijskim prvacima i svjetskim doprvacima vaterpolistima od HOO-a koji Hrvatskom vaterpolskom savezu daje 2.900.000 kuna godišnje? Naspram 9 milijuna kuna koliko od svojeg olimpijskog odbora godišnje dobivaju, primjerice, aktualni svjetski prvaci Srbi.
Zašto bi itko trebao imati bolji i pošteniji odnos prema hrvatskim sportašima od HOO-a koji ima 500 tisuća kuna za odvjetničke usluge, ali nema 5000 dolara za dnevnice sportašima koji odlaze na svjetsko prvenstvo? Zašto bi o hrvatskom sportu netko trebao skrbiti više i bolje od Hrvatskog olimpijskog odbora koji i dalje nije u stanju osigurati normalan ugovor s dobavljačima sportske opreme za Olimpijske igre? Ugovor koji bi jamčio kvalitetnu opremu, ali i novčane bonuse za ostvarene rezultate na OI, kako su to, primjerice, riješili susjedi Slovenci.
Činjenica je da je odnos Hrvatske televizije prema sportu, zapravo, samo realna slika lažnog zanimanja Hrvata za sport (volimo se samo slikati s onima koji su u bilo čemu najbolji na svijetu). No, zašto hrvatski sport nije zanimljiv krovnoj udruzi hrvatskoga sporta, to je već pitanje za milijun dolara!
>>> Stavovi izneseni u kolumni stav su autora i ne odražavaju nužno i stavove redakcije Index.hr.