SVI govore o njemu, kako je čarolijom koju je prosuo po terenima Austrije i Švicarske podigao Euro na višu razinu, a poklonio mu se čak i najveći: Zinedine Zidane. Ali nije riječ o čudu od djeteta: 27 mu je godina, a za Rusiju je prvi put zaigrao u svibnju 2002.
> Barca uslišila Aršavinove molitve: Službena ponuda sletjela u Zenit
Zašto je onda "Ruskom Ronaldinhu" trebalo šest godina da svijetu pokaže koliko je dobar? BBC je to pitanje postavio Konstantinu Kleščevu, čovjeku bliskom Aršavinovom kružoku, jer Car Andrej je osim po priličnoj ekscentričnosti, poznat i po zatvorenosti za medije.
"Oduvijek smo znali da je veoma dobar igrač, ali nisu svi vjerovali u njega niti su mogli vidjeti za što je sposoban", govori Kleščev koji već 25 godina piše o ruskom nogometu.
Ludi genije koji ne podnosi šablone
Nažalost, među onima koji su sumnjali u Aršavina su bili i treneri i izbornici koji su odlučivali o njegovoj karijeri. Oni su mu postavljanjem na fiksnu poziciju željeli ograničiti slobodu u igri, a poznato je da takvi umjetnici venu svedeni u šablone.
Ruski novinar ističe kako je Aršavin slobodnog duha i da mu nije lako naređivati: "On je snažnog karaktera i kaže što misli. Ponekad je jednostavno poludi".
Kao na primjer kada je pri kraju posljednjeg ruskog kvalifikacijskog susreta za Euro udario igrača Andore i tako zaradio dvije utakmice suspenzije na Euru. Kleščev otkriva da Aršavin iako ne voli novinare, uživa vidjeti svoje raskreveljeno lice preko stranica ruskih blještavih magazina.
Procvjetao pod ocvalim tulipanima
Prekretnicu u Aršavinovoj karijeri označio je dolazak dva nizozemska trenera u ruski nogomet: Dicka Advocaata u Zenit i Guusa Hiddinka na mjesto izbornika ruske reprezentacije, koji se gotovo potpuno poklopio: Hiddink je reprezentaciju preuzeo u travnju 2006, dok je Zenit predstavio Advocaata samo tri mjeseca poslije.
Advocaat je prvi shvatio kakav dijamant ima na raspolaganju i kako je potrebno samo malo poliranja da zasja punim sjajem. Nakon toga je svog prijatelja Hiddinka počeo uvjeravati koga "mora" pozvati u izabranu vrstu: "Dva nizozemska trenera koja su preporodila ruski nogomet su bliski prijatelji i Advocaat je Hiddinku, koji mu iznimno vjeruje, objasnio kako je Aršavin najbolji. Mađioničar, kako zovemo izbornika, povjerovao je svom sunarodnjaku", govori Kleščev.
Dozvola za "ubijanje"
Uz potporu dva trenera, Aršavin je počeo raditi ono što mu ide najbolje: teroriziranje protivničkih obrana. Nije da ima baš apsolutnu slobodu, ali se svakako pojavljuje na svim mjestima gdje njegova kontrola lopte i brzina mogu izluditi braniče.
Zenit će ga pokušati zadržati za Ligu prvaka
Kleščev misli da će brojni Aršavinovi prosci, predvođeni Barcelonom, ipak morati pričekati do kraja sljedeće sezone prije nego dovedu najtraženijeg igrača na Euru: "Zeniti je sada glavni cilj Liga prvaka: osvojili su rusko prvenstvo i Kup Uefa i svakako će u želji da što dalje stignu u elitnom nogometnom natjecanju željeti zadržati najboljeg igrača".
Čak i tada ga Zenit ne bi morao prodati (mada će ga naravno i sada teško zadržati) jer u klub izdašno novac pumpa najveća ruska tvrtka: naftni gigant Gazprom je u klub već uložio oko 120 milijuna eura.
Na kraju će sve ovisiti o Aršavinu koji u Sankt Petersburgu zarađuje 2.5 milijuna eura godišnje, tako da je već "osigurao egzistenciju". Ali obzirom na famu koja je stvorena oko njega, čini se logičnim da bi već nakon Eura mogao tražiti i dobiti dvostruko više po sezoni.
Nizozemski treneri izmislili su i Žirjanova potonulog u depresiju nakon smrti cijele njegove obitelji
Aršavin nije jedini koji je profitirao od trenerskog instinkta Advocaata i Hiddinka: Konstantin Žirjanov je također procvjetao pod njihovim vodstvom: "Proveo je šest godina u moskovskom Torpedu bez da se pokazao kao obećavajući igrač, ali Advocaat je u njemu vidio zvijezdu".
Da je dobro vidio, pokazuju i posljednje dvije godine: 2007 je izabran za Igrača godine u Rusiji, a ove je drugim golom u finalu Kupa Uefa zapečatio pobjedu Zenita nad Rangersima. Na Euru je postigao jedini gol u ključnoj pobjedi Rusa nad Grcima u skupini.
Sve ove Žirjanovljeve pobjede su još fascinantnije kada se uzme u obzir što mu se dogodilo u svega par godina: umrli su mu otac i brat, ali vrhunac tragedije ga je pogodio 2002: njegova se žena ubila bacanjem sa osmog kata zgrade, a sa sobom je u smrt povela i njihovu četverogodišnju kćer.
Z.A.
Foto: AFP