ZLATNA Dancing Queen vratila se u domovinu s najsjajnijom medaljom oko vrata. Polako, ali sigurno Splićanka skuplja kolekciju odličja. Nakon Osake, poharala je dvoranu u Valenciji i sasvim je jasno što je novi cilj. Zlato u Pekingu! Blanku su u splitskoj zračnoj luci dočekali prijatelji, rođaci, predstavnici gradske vlasti i svi oni koji je vole i poštuju. Uz cvijeće i tortu, iako umorna od dugog puta, Blanka nije propustila podijeliti dojmove iz Valencije.
"Bilo je lakše nego što sam očekivala. Bila je to najlakša pobjeda na velikim natjecanjima. Bilo je užitak skakati, osjetila se ona slatka panika", kazala je naša svjetska prvakinja.
Iza sebe ima 22 pobjede u nizu i dvije zlatne svjetske medalje. No, motiva joj ne nedostaje.
"Motiv je zlatna olimpijska medalja, a nakon toga i zlatne medalje na europskim prvenstvima u dvorani i na otvorenom. Mislim da nitko nije osvojio pet zlatnih medalja na velikim natjecanjima", rekla je Blanka, koja je pobjedu u Valenciji slavila diskretno, sa čašom crnog vina s najbližim prijateljima.
Dok je primala čestitke, u ruci je čvrsto držala novo zlato.
"Medalja iz Osake nekako je ljepša, ali čula sam da će one iz Pekinga biti najljepše...", poručila je.
"Blanka mora shvatiti da 210 cm nije nadnaravna stvar"
U pratnji nije bilo teško primijetiti ponosno lice Joška Vlašića koji je za Index naširoko progovorio o novom velikom Blankinom uspjehu.
"U Valenciju smo išli praktički braniti medalju, a to je uvijek teže nego osvajati. Znam da je Osaka bila eksplozija emocija i jedna nasušna potreba da konačno uzmemo to zlato. Blanka je sada došla tamo gdje je željela biti, na sami vrh. Ne možemo okrenuti pilu naopako i reći kako bi nas bronca zadovoljila. U Valenciju smo išli po zlato, samo nas je taj domet zadovoljavao. Zlato je zlato, sve ispod bi nas malo razočaralo. Blanka je prije natjecanja bila malo opreznija, uvijek je takva kad se radi o velikim stvarima", kaže Vlašić.
"Nismo bili obijesni u najavama da idemo po zlato, jer smo znali da postoji čitav niz algoritama kojima možemo doći do zlata. Nije me nimalo plašila Blankina forma, nego neke bizarne stvari koje se mogu dogoditi u životu svakoga od nas. Neka posjekotina ili nespretno uganuće na rub kolnika, krivo izmjeren zalet, prešarena podloga, ili kriva misao koja doleti u glavu dok se pokušavaš usredotočiti na skok", nastavlja Vlašić.
Riječima se teško može dočarati koliko Blankom ocu znače njeni uspjesi. Trebalo je proći trnovit put i sačuvati snagu i volju. Nije bilo lako, pogotovo ako znamo u kakvim se uvjetima rađala svjetska prvakinja.
"Ponosni smo. Bilo je teških trenutaka, ali nikada nije vrijeme za kukanje. Treba naći pravi put i tražiti ljude koji su vam spremni pomoći. Danas je to puno lakše jer je Blanka prepoznatljiva. Međutim, nikada nisam rekao da je Blanka proizvod obitelji, već hrvatski proizvod. Ja sam se rodio i školovao u Hrvatskoj. Nikome se ne osvećujem niti imam loša iskustva. Da bi vas poštovali, trebate nešto u životu i napraviti. Treba u budućnosti promišljati o koraku naprijed, zakoračiti u hipotetski prostor, tamo gdje nikada nitko nije bio. Ta misao ispunjava me jednom trenerskom strašću."
Svjetski rekord visi u zraku. Blanka ga ima, pitanje je samo kako će psihički pristupiti toj "magičnoj" visini, tvrdi Vlašić.
"Blanka ima taj svjetski rekord. U pitanju su vjerojatno još dva jaka mitinga, još dva skoka od 206 ili 207 cm. Mislim da svjetski rekord nije upitan po pitanju Blankinih mogućnosti, stvar je isključivo njenog stava prema toj visini. Treba je shvatiti onako kako shvaćam velika natjecanja. Veliko natjecanje nije kraj svega, nije vrh. To je samo stepenica u Blankinom razvoju, stepenica prema uspješnom kraju karijere. Blanku treba spremati na način da je 209 cm ili 210 cm na otvorenom samo brojka, stepenica prema većem, boljem, jačem. Blanka se ne smije odnositi prema toj visini kao da mora učiniti nešto nesvakidašnje ili nadnaravno da je preskoči. Ona mora samo biti ono što jest."
D.R.
Foto: B.P.