Foto: Getty Images/Guliver Image
MANCHESTER CITY nakon osam kola vodi u Premier League, a osim što pobjeđuje, igra sjajno i prvi je favorit za naslov. Trener Pep Guardiola obasut je pohvalama, posebno nakon što je njegova momčad u zadnjem susretu razbila Stoke čak 7:2.
Ali nisu svi oduševljeni magičnim Kataloncem. Konkretno, veliki lajavac Joey Barton, poznat po verbalnim i fizičkim ispadima na terenu i izvan njega, opleo je po Guardioli na Twitteru, gdje Barton također često diže prašinu:
"Guardiola je vjerojatno najbolji na svijetu, ali dajte mu Burnleyev budžet i nećete viđati ništa od pobjeda 7:2. Nemojmo se zavaravati."
Barton je u pravu. Guardiola u Cityju na raspolaganju ima neograničeno bogatstvo gazdi iz Emirata koji rasipaju milijarde ispunjavajući svaku trenerovu želju oko pojačanja i tako izruguju UEFA-in financijski fair play.
Otkako je Guardiola u ljeto 2016. preuzeo City, taj klub je službeno na pojačanja potrošio 462,3 milijuna eura i to samo na odštete. Tu nije prikazan ni cent za raskošne plaće i bonuse kojima mami mete. S tim izdacima, troškovi debelo prelaze pola milijarde eura. Ponovimo, samo za nove igrače u zadnjih godinu dana.
Teško je dakle u potpunosti se diviti Guardioli jer uz njegove nedvojbeno velike kvalitete, "lako je biti vrhunski trener", kada ti vlasnici daju 30 milijuna eura za rezervnog desnog beka (Danilo) ili kada te ostave na klupi nakon što u prvoj sezoni ne osvojiš ništa, iako si na pojačanja potrošio 210 milijuna eura.
Guardiola je u Cityju više natjecatelj u legendarnoj i to krekiranoj verziji simulacije "Football Manager" izmješten u stvarni život, nego trener u punom smislu riječi. Točnije trener koji uživa u tome da mu beskrajno bogati vlasnici kupuju baš svaku igračku želju ne pitajući za cijenu i kojeg ne mori ništa od briga s kojima se svakodnevno susreću gotovo svi njegovo suparnici, čak i u bogatoj Premier League.
Naravno, da Guardiola nije vrhunski trener, ne bi ni došao u poziciju da ga takav poslodavac angažira i dovede mu igrača vrijednih preko pola milijarde eura. Također je činjenica, a vidimo to i na primjeru reprezentacije Hrvatske, da skup odličnih igrača ne daje uvijek ni približno jednako dobru momčad. Kako bi oni to postali, nužan je "trenerski rukopis" koji je kod Guardiole nesumnjivo majstorski izbrušen.
Ipak, neusporedivo je lakše slagati momčad i pokazivati trenerske vještine, kada znaš da možeš pokazati prstom na bilo kojeg igrača na svijetu i da će ti on biti kupljen.
Guardiola se trenerski nije uspinjao od dna, nego je karijeru u vrhunskom nogometu, zahvaljujući vlastitim kvalitetama započeo na samom vrhu, na klupi Barcelone. Tamo je krčenje svlačionice pune ocvalih zvijezda i slaganje momčadi njegova zasluga, ali ne zaboravimo da je pri usponu na španjolski, europski i svjetski vrh imao i veliku sreću da je od Rijkaarda naslijedio i najboljeg nogometaša svijeta.
I dok se u Barceloni nastavio na temelje fantastične momčadi, za koju je već imao najboljeg igrača na svijetu, na idućoj gaži u Bayernu, od Heynckesa je naslijedio savršenu momčad, najbolju na svijetu i naravno, ogroman budžet. Ipak, za tri godine u Munchenu nije napravio ono za što je doveden, a to je osvajanje Lige prvaka.
Guardiolu ne drži mjesto, pa se tada okrenuo novom izazovu, u prijevodu još bogatijem poslodavcu, gdje je za godinu dana na pojačanja potrošio preko pola milijarde eura i tijekom prve sezone nije osvojio ništa.
Zato je cijelu famu oko velikog filozofa, stratega i uglađenog medijskog miljenika Guardiole, sjajno i samo jednim tvitom srušio neotesani divljak Barton koji je jednostavno objasnio da bi to kakav je Guardiola doista trener, vidjeli u Levanteu, Mainzu ili Burnleyu.
A ne u najboljoj Barceloni i Bayernu u povijesti i u ovom Manchester Cityju, najbogatijem klubu u povijesti.