HRVATSKA U-21 reprezentacija 16. lipnja će otputovati na EP kojem su domaćini Italija i San Marino. Izbornik Nenad Gračan i njegovi igrači će u skupini igrati protiv Rumunjske (18. lipnja), Francuske (21. lipnja) i Engleske (24. lipnja).
Hrvatska U-21 reprezentacija tako će prvi put nakon 2004. nastupiti na prvenstvu Starog kontinenta. Prije 15 godina izbornik Martin Novoselac imao je po imenima jaku momčad koja je na terenu izgledala očajno. Uzela je samo jedan bod i završila zadnja u skupini. Srbija i Crna Gora je bila bolja od Hrvatske 3:2 (strijelci Eduardo i Kranjčar), zatim smo protiv Bjelorusije igrali 1:1 (Lučić), da bi u zadnjem meču u skupini s 1:0 slavila Italija.
Kasnije će neki od mladih reprezentativaca Hrvatske napraviti velike karijere i postati članovi trofejnih klubova te nositelji igre u A reprezentaciji, ali Euro 2004. svi su htjeli što prije zaboraviti. Nisu tada mogli ni zamisliti da će Hrvatska 15 godina čekati novu šansu.
Prisjetimo se igrača koji su tada bili prvotimci mlade reprezentacije i njihovog puta nakon Eura.
Tomislav Vranjić (35) tada je bio prvi vratar mlade reprezentacije i Cibalije. Nakon toga branio je za Varteks i Dinamo, a matičnoj Cibaliji vraćao se nakon kratkih odlazaka u Iran, Kazahstan i Šokadiju iz Babine Grede. Prije dvije godine nastupao je za Zrinski iz Tordinaca, nakon čega se skrasio u Tur Abdinu, osmoligašu iz Berlina.
Marijan Buljat (37), desni bočni. Imao je pred sobom veliku karijeru. Odmah nakon prvenstva potpisao je za Dinamo, a dvije godine kasnije išao je na seniorski SP. No dva loma noge, u siječnju 2007. u Dinamu i u srpnju 2010. u Hajduku, pri čemu su mu oba nanijeli suigrači na treningu, usmjerili su njegovu karijeru prema Primorcu iz Biograda i Arbanasima.
Dino Drpić (38), stoper. Tada je već bio standardni prvotimac Dinama. Ali problemi vezani uz "izvanterenske aktivnosti" odveli su ga prema Bruneju, Kustošiji i Savskom Marofu, gdje je imao zadnji angažman.
Mario Lučić (38), stoper. I on je 2004. imao ljeto iz snova. Nakon što je igrao za Hrvatsku na Euru, iz Cibalije je prešao u Dinamo. Od tamo nakon godinu i pol odlazi u Varteks pa u izraelski Bnei Yehudu. No ondje se zadržava samo tri mjeseca prije povratka u Varaždin. Nakon toga je slijedio i povratak u Vinkovce te smiraj karijere u Lučkom i Bedemu iz Ivankova.
Vedran Ješe (38), stoper. Još jedan igrač koji je nakon ovog Eura otišao u Dinamo, samo što se on preselio desetak tramvajskih stanica dalje, iz Kranjčevićeve. Od tamo je nakon samo jedne sezone krenuo njegov put preko Zaprešića, Švicarske, Izraela, Bosne, Grčke i Hercegovine, da bi se konačno smirio u Primorcu iz Biograda.
Danijel Pranjić (37), lijevi bočni. Jedan od niza igrača koji su nakon tog Eura otišli u Dinamo. Igrač koji se nametnuo u Osijeku na Maksimiru ostaje samo jednu sezonu, a proslavio se tijekom četiri sezone (2005. - 09.) u Heerenveenu, gdje je procvjetao kao krilo. Sjajne igre u Nizozemskoj osigurale su mu transfer u Bayern, gdje je ostao tri godine. Poslije toga je zapaženo igrao još u Panathinaikosu. U karijeri je još bio član Sportinga, Celte, slovenskog Kopera, a još uvijek igra aktivno u ciparskom Anorthosisu. Za Hrvatsku je tijekom više od desetljeća skupio 58 nastupa. Izbornici su ga seljakali po raznim pozicijama, a najmanje je igrao kao lijevo krilo, što je pozicija koja mu najviše odgovara.
Darijo Srna (37), desno krilo. Na Euro za mlade došao je kao etablirani seniorski reprezentativac koji je već iza sebe imao 15 nastupa za A reprezentaciju te je dvije godine bio internacionalac u ukrajinskom Šahtaru. Srna je napravio daleko najveću karijeru od svih igrača Hrvatske na ovom natjecanju. 134 nastupa za Hrvatsku, igranje na četiri EP-a i dva SP-a i kapetanska traka dokaz su da je jedna od legendi hrvatskog nogometa. Ukrajinskom klubu bio je vjeran 15 godina odbijajući pozive Liverpoola, Milana, Chelseaja, da bi ipak prošlog ljeta kao veteran otišao isprobati na klupskom planu i nešto drugo osim Hajduka i Šahtara. Debelo u veteranskim godinama zaigrao je za Cagliari, a i dalje je na Sardiniji.
Mario Carević (37), veznjak. On je također bio predodređen za velike stvari i proglašen Asanovićevim nasljednikom. Do tog statusa pokušao je doći "najzaobilaznijim" putem, preko Saudijske Arabije, u koju je otišao već kao 22-godišnjak, i to baš nakon Eura. Brzo se vratio u Europu, ali u Stuttgartu nije igrao. Zato jest prilikom povratka u Hajduk te u belgijskom Lokerenu. Karijeru je završio u slovenskoj Krki, gdje je zatim bio pomoćni trener, bio je asistent Zoranu Vuliću u Hajduku, a sad je trener Hrvatskog dragovoljca. Jedan je od onih igrača koji su obećavali puno, ali ni izbliza nisu kapitalizirali svoj talent.
Niko Kranjčar (35), veznjak. Nije imao ni 20 godina u vrijeme Eura, a već je bio simbol Dinama i njegov kapetan. Ubrzo nakon toga uslijedio je njegov burni transfer u najveći rival Hajduk. Ali već u ljeto 2006., nakon što ga je otac vodio na SP, odlazi u Portsmouth. Tri godine kasnije vrhunac karijere dosegnuo je transferom u Tottenham, u koji ga je povukao Harry Redknapp, njegov trener iz Pompeya. Među Spursima također provodi tri sezone, ali standardan je bio samo u prvoj. U kijevskom Dinamu, u koji je prešao 2012., nije igrao ni toliko pa se vratio Redknappu na posudbu u QPR. Problemi s ozljedama, težinom i kondicijom, koji su ga pratili tijekom cijele karijere tada posebno dolaze do izražaja. Pokušao se vratiti protekle dvije godine preko New York Cosmosa i Glasgow Rangersa, ali spomenute boljke pokazale su da nije za ozbiljan nogomet. Usprkos svim poteškoćama u klupskoj karijeri, Kranjčar je uspio odigrati čak 81 utakmicu za Hrvatsku, uz nastupe na dva EP-a i jednom SP-u.
Marko Babić (38), lijevo krilo. Osječanin je na Euro došao kao seniorski reprezentativac i internacionalac, član Bayera iz Leverkusena s kojim je 2002. igrao finale Lige prvaka protiv Reala. Do 2008. skupit će 49 nastupa za seniorsku nacionalnu momčad. Najviše se istaknuo na SP-u 2006. kada je odigrao sve tri utakmice kao lijevi ofenzivni bek. Po završetku igračke karijere s Petrom Krpanom pokrenuo je školu nogometa u Osijeku.
Goran Ljubojević (36), napadač. Najavljivan je kao Šukerov nasljednik kada je nakon ovog Eura bio jedan od niza mladih slavonskih reprezentativaca koji su došli u Dinamo. Ali napadač iz Osijeka brzo je napustio Maksimir i krenuo u pravu odiseju koja je nakon zagrijavanja u Švicarskoj i Belgiji, bila ispresijecana povratcima u Zagreb i Osijek, da bi zatim nanizao Rumunjsku, Iran, još jedan povratak u Osijek, Singapur, Indoneziju, Vinogradar iz Mladine, a zadnji klub bio mu je prošle godine Trnje.
Popis hrvatskih igrača za U-21 Euro 2019:
VRATARI: Josip Posavec (Hajduk), Ivo Grbić (Lokomotiva), Adrian Šemper (Chievo)
BRANIČI: Borna Sosa (Stuttgart), Filip Benković (Celtic), Filip Uremović (Rubin), Nikola Katić (Rangers), Domagoj Bradarić (Hajduk), Toni Borevković (Rio Ave), Branimir Kalaica (Benfica), Marijan Čabraja (Gorica)
VEZNJACI: Nikola Vlašić (CSKA Moskva), Ivan Šunjić (Dinamo), Luka Ivanušec (Lokomotiva), Toma Bašić (Bordeaux), Nikola Moro (Dinamo), Lovro Majer (Dinamo), Kristijan Bistrović (CSKA Moskva)
NAPADAČI: Alen Halilović (Standard Liege), Josip Brekalo (Wolfsburg), Marin Jakoliš (Admira Wacker), Robert Murić (Rijeka), Sandro Kulenović (Legia Varšava)