Foto: Guliver Image/Getty Images
ANDREA PIRLO nakon odlaska iz Juventusa svoju nogometnu magiju pokazuje u New York Cityju. U Europu ga žele vratiti mnogi klubovi, no legendarni Talijan ne planira povratak - osim na Europsko prvenstvo.
Pirlo, nogometni šmeker, imao je još u Juventusu veliku ponudu iz Katara, nudili su mu milijune, automobile i zrakoplov, ali uzalud. U svojoj knjizi otkrio je kako je odbio nevjerojatnu ponudu s Bliskog istoka:
"Andrea, žele te oni iz Katara".
Kada mi telefonira moj agent Tullio Tinti, on ne pozdravlja, odmah ide u samu srž.
"Oprosti, što?"
"Ideš igrati u Katar,"
"Ti si lud. Ni u snu."
"I Guardiola je igrao tamo."
"Bio je na zalasku karijere."
"U redu, ali po bontonu bi se trebao barem sastati sa njima,"
"OK, kada stižu?"
"Već su ovdje. Stavi kravatu i uskoro dolazim po tebe."
Čekali su me u "Principe di Savoia", luksuznom hotelu. Bili su rezervirali ogromni apartman. Bio je tu vlasnik kluba, nekoliko ljudi iz uprave i veliki broj odvjetnika.
"Ciao, ugovor je spreman."
"Dobar dan i vama, drago mi je da smo se upoznali..."
"Naš dres će ti odlično stajati."
"Ja sam Andrea Pirlo, drago mi je..."
"Ne moraš odmah odlučiti, imaš nekoliko minuta za razmišljanje"
...........
"Andrea, koliko djece imaš?"
"Dvoje"
"Imamo odličnu školu na engleskom jeziku u Kataru"
"Meni je ipak draže čuti ih kada pričaju talijanski"
"Onda ćemo napraviti novu školu i dovesti samo Talijane za profesore."
"Ljubitelj si vožnje?"
"Da"
"Bilo bi nam drago ako bi prihvatio nekoliko Ferrarija na poklon"
"Nekoliko?"
"A ako ti nedostaje Italija imat ćeš uvijek na raspolaganju privatni zrakoplov."
"Ali..."
"Ugovor je spreman. Radi se o četverogodišnjem ugovoru."
"Hvala ali..."
"40 milijuna dolara."
U tom trenutku Tullijeve oči su zasjale...
"Znaš, 40 milijuna za četiri godine, ne po sezoni. Ne možemo pretjerivati, kriza je."
"Ehh...razumijem"
"Ali ako ti 10 milijuna godišnje nije dovoljno možemo pričati."
Čak da sam zatražio i navodnjavanje pustinje vjerojatno bi pristali. Ali prije nego što se sam počeo dvoumiti odlučio sam prekinuti sve to.
"Hvala u svakom slučaju, ali ne mogu. U slučaju da promijenim mišljenje javit ću se kroz koju godinu."
"11 milijuna?"
"Tullio, idemo."
"12 milijuna"
"Tullio..."
"13..."
Morao sam svog agenta, još uvijek zbunjenog, uhvatiti za ruku i pobjegli smo zajedno. Na trenutak sam pogledao na sat i vidio da je 21:21, dva puta moj sretni broj. 21. je rođen moj otac, 21. sam se oženio, 21. sam debitirao u Seriji A, 21 je broj na mom dresu. Kao da mi je sudbina šapnula: Dobro si odlučio.